Intervju

Intervju za INS

Dragi profesore, po dogovoru, šaljem pitanja za intervju. 
1. Profesore Rami?, ovih dana kanadski gradovi obilježili su 30. godišnjicu genocida, što je ujedno povod za naš razgovor. Kakve utiske nosite? Koliko je važno govoriti o genocidu u Srebrenici danas?

Prezentacije povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici na gradskim vije?ima Hamilon, Mississauga i Brampton organizovane su od strane lokalnih zajednica pod pokroviteljstvom Instituta za istraživanje genocida Kanada. Potkrijepljene su ?injenicama, dokumentima i materijalima koji su korišteni u postupku krivi?nog gonjenja nekih od najistaknutijih u?esnika zajedni?kog zlo?ina?kog poduhvata na ?elu sa vojnim i politi?kim rukovodstvom entiteta RS, Ratkom Mladi?em i Radovanom Karadži?em. ?injenice, utvr?ene ili proizašle iz su?enja su temelj prezentacija. Gradona?elnici i ?lanovi gradskih skupština tako upoznati sa najve?im zlo?inom poslije holokausta u Evropi, genocidom u Srebrenici, sa ulogom Kanade u procesu globalne edukacije i institucionalizacije kulture sje?anja na genocid u Srebrenici, te su prezentirani zahtjevi bosanskohercegova?ke zajednice i Instituta za istraživanje genocida Kanada.
To su veliki, zna?ajni koraci u procesu kanadske institucionalizacije kulture sje?anja na genocid u Srebrenici, u koju su sada aktivno uklju?eni kanadski lideri, što je bio naš cilj. Bilo je ovo sjajno iskustvo za nas u procesu lobiranja za kanadsku institucionalizaciju kulture sje?anja na genocid u Srebrenici, ali i za lobiranje za državu Bosnu i Hercegovinu.

 

2. U kojoj mjeri je pravna istina o genocidu, potvr?ena pred me?unarodnim sudovima, postala i društvena, politi?ka i obrazovna istina?

Genocid u Srebrenici nije bio izolovan incident, niti tragi?ni izuzetak. Bio je to vrhunac institucionalnog sloma, politi?ke indiferentnosti i me?unarodne paralize. Taj zlo?in se dogodio ne zato što svijet nije znao, ve? zato što svijet nije djelovao.
U Kanadi, koja je jedan od lidera u svijetu u institucionalizaciji kulture sje?anja na genocid u Srebrenici,  je pravna istina o genocidu koja je potvr?ena pred me?unarodnim sudovima, postala društvena, politi?ka i obrazovna istina.
Naš cilj je da Kana?ani ne vjeruju slijepo propagandi, koja je posebna jaka u Kanadi, da razlikuju mišljenje od ?injenice. Kanada kao jedan od lidera u globalnoj instiucionalizaciji kulture sje?anja na genocid u Srebrenici postaje primjer kako svijet može odgovoriti na zlo?in i kako znanje može pobijediti laž, ?ak i tamo gdje su negatori genocida u Srebrenici, glorifikatori presu?enih ratnih zlo?inaca i revizionisti historijskih i sudskih ?injenica enormno pla?eni da uguše istinu. Baziranjem na sudskim utvr?enim ?injenicama, negatori nemaju prostor da umanje ili relativiziraju sudsku i historijsku istinu.
Ima još nekoliko država koje su odradile odli?an posao. Na žalost u Bosni i Hercegovini smo daleko od toga da pravna istina o genocidu, potvr?ena pred me?unarodnim sudovima, postane  društvena, politi?ka i obrazovna istina.

 

3. Smatrate li da je me?unarodna zajednica izvukla prave pouke iz Srebrenice? Kako na Srebrenicu gledadi danas dok svjedo?imo užasima Gaze?

Me?unarodna zajednica koja je dopustila genocid u Srebrenici i pored toga što je medijski bio gledan širom svijeta nije izvukla nikakve poruke. Rezultat je genocid u Gazi.
Nikad više – Holokaust. Nikad više – Ruanda. Nikad više – Srebrenica. A koliko još vremena mora pro?i prije nego što kažemo: Nikad više – Gaza?

 

4. Negiranje genocida prisutno je i 30 godina nakon zlo?ina. Kako to uti?e na žrtve, potomke i ukupno društvo u BiH?

Negacija nije mišljenje nego je ona nastavak genocida, ona je priprema za sljede?i genocid. To izuzetno negativno uti?e na žrtve, potomke i društvo u Bosni i Hercegovini. Negiranje genocida produkuje novu mržnju i strah što je najplodinje tlo na nove sukobe.

 

5. Koje su naju?inkovitije strategije u borbi protiv negiranja i relativizacije genocida?

Postoji ?etiri faze nagiranja genocida nad Bošnjacima. Prva je prekopavanja masovnih grobnica. Druga je akademska faza gdje se pokušava prepisati historiju. Tre?a faza je lokalizacija genocida, dakle reduciranje da se to desilo samo u Srebrenici. I ?etvrta faza je trijumfalizacija.
Pozivanje na sudski utvr?ene ?injenice, institucionalna upotreba bogatog haškog naslije?a i državna strategija za implementaciju sudski utvr?enih ?injenica i haškog naslje?a su naju?inkovitije strategije u borbi protiv negiranja i relativizacije genocida. Posebno je bitno da mediji zaustave dezinformacije i širenje revizionizma, te da ne daju prostor lažima.

6. Kako ocjenjujete ulogu institucija u BiH u njegovanju kulture sje?anja i obrazovanju novih generacija o Srebrenici?

Osim Memorijalnog centra Srebrenica koji zadnjih godina odra?uje odli?an posao, druge državne institucije Bosne i Hercegovine veoma malo rade u njegovanju kulture sje?anja i obrazovanju novih generacija o Srebrenici. Evidentan je nedostatak državne strategije po ovome pitanju.
U Bosni i Hercegovini se mora prvo prihvatiti sve haške presude pa tek onda pri?ati o pomirenju i budu?nosti. Jer ni jedna haška presuda nije osporena. A u Bosni i Hercegovini je projektovan i izvršen ratni zlo?in, zlo?in protiv ?ovje?nosti i genocid. To dokazuje koliko je haški tribunal pratio me?unarodne konvencije i me?unarodno pravo. Što govori o izuzetnoj snazi haškog zaostavštine koja se negira. 

7. Svjedoci smo radikalizacije secesionisti?ke politike u entitetu RS. Koliko je ta politika realna prijetnja miru i stabilnosti u BiH?

Milorad Dodik jeste ozbiljna prijetnja državi Bosni i Hercegovini, narušavanjem njenog pravnog poretka, ignorisanjem odluka visokog predstavnika i posebno opasnim ugrožavanjem suvereniteta i integriteta države Bosne i Hercegovine, negiranjem državnih institucija. Našim radom i lobiranjem Kanada ostaje posve?ena odbrani Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine. Kanada podržava suverenitet, teritorijalni integritet i multietni?ki karakter Bosne i Hercegovine.  Kanadski stav je da mir u regiji zavisi od mira u Bosni i Hercegovini.

 

8. Kako komentarišete reakcije me?unarodne zajednice na otvorene prijetnje secesijom i negiranje državnih institucija?

Trideset godina kasnije, Bosna i Hercegovina se i dalje suo?ava s istim politi?kim silnicama koje su negirale njenu egzistenciju, poticale nasilje i sistematski osporavale njen suverenitet. Presu?eni ratni zlo?inci se veli?aju u institucijama. Negiranje genocida je prisutno u zvani?noj retorici. Otvorene prijetnje secesijom i blokade državnih institucija ozbiljno ugrožavaju mir i stabilnost u regionu. Me?unarodna zajednica to pasivno posmatra. Smatram da se mi prije svega moramo osloniti na vlastite snage, ja?ati državne institucije i mnogo više koristiti veoma snažan uticaj dijaspore u državama u kojima se nalazi.

 

9. Postoji li, po Vašem mišljenju, rizik od novih nestabilnosti i kako tome preventivno odgovoriti?

U svijetu gdje se agresija, etnonacionalizam i revizionizam ponovo šire, Bosna i Hercegovina ne smije ostati tampon-zona interesa, niti prostor geopoliti?kog eksperimenta. Mora postati trajno sidro stabilnosti – sa sigurnosnim garancijama koje se ne mogu relativizirati. Zbog toga vjerujemo da je ?lanstvo Bosne i Hercegovine u NATO-u ne samo legitimna aspiracija, ve? nužan civilizacijski imperativ.

10. Ove godine navršava se i 30 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Kako Vi ocjenjujete bilans Dejtona u politi?kom i društvenom smislu?

Jedna velika stvar Dejtonskog sporazuma je što je zaustavio rat i tu vrijednost ne možemo zaboraviti. Oni koji su pripremali Dejtonski sporazum nisu nimalo naivni ljudi, nisu neodgovorni i mi danas, 30 godina poslije, vidimo da je to bio jedan ozbiljan projekat pripremljen u odre?enim kabinetima i da u taj projekat nakon 30 godina pripada Ukrajina, Bliski Istok i da je to dio jednog pomjeranja iz sfera interesa na širem svjetskom nivou koji nas u lokalnoj zajednici u tom ?asu nije interesirao. Nama je bilo primarno da stane ubijanje u BiH koje je organizirala Srbija i Hrvatska. Svi smo o?ekivali da ?e Dejtonski Aneks 4, koji je naš  Ustav, biti privremen, da ne?e trajati 30 godina te da ?emo ga mi uspjeti nadograditi i prilagoditi ga evropski standardima, odlukama svjetskih sudova, rezolucijama UN-a. 

11. Da li je došlo vrijeme da se Dejton zamijeni novim, funkcionalnijim ustavnim okvirom za BiH?

Oni koji su 1996. godine, Karadži?eva i Miloševi?eva strana, galamili protiv tog ustava, shvatili su da su dobili u njemu fantasti?ne mehanizme za uništavanje BiH. Oni te mehanizme odli?no koriste. Veto, etnocentrizam, legitimno predstavljanje  su kategorije koje su nama nametnute i ne postoje ni u jednom ustavu Evrope. Nigdje ne može jedna grupa ili dva-tri ?ovjeka da obore 55 glasova na nekoj parlamentarnoj skupštini. To je u demokratiji nepojmljivo. Ovdje je vrlo smišljeno organizirano uspostavljanje dejtonskog paketa, naro?ito Aneksa 4. kojim se onemogu?ava bilo kakvo razvijanje BiH. 30 godina poslije vidimo da je Dejtonski sporazum zaustavio rat, ali je zaustavio osloba?anje BiH od velikosrpskog i velikohrvatskog hegemonijskog djelovanja. Primarno je da se Dejton zamijeni novim, funkcionalnijim ustavnim okvirom za BiH.

 

12. Šta su, prema Vašem mišljenju, klju?ni prioriteti za stabilnu i sigurnu budu?nost BiH?

NATO ne predstavlja idealnu pravdu, ali predstavlja ono što danas jedino može garantovati stvarnu sigurnost - odlu?nu, zajedni?ku i organizovanu odbranu me?unarodnog poretka. Simbolizira kolektivnu odgovornost da se nijedna država ne ostavi nezašti?enom, nijedan narod nezašti?enim.
Bosna i Hercegovina mora biti zašti?ena – sada i zauvijek.

 

13. Kao profesor i istraživa?, ali i kao Bošnjak u dijaspori, šta Vas najviše motiviše da istrajete u borbi za istinu i pravdu o genocidu?

Zašto kontinuirana borba za istinu i pravdu pitaju me ?esto.Moj motiv borbe za istinu i pravdu nije mržnja protiv drugog i druga?ijeg, nego osloba?anje žrtve od straha pomo?u kulture pam?enja, a u ime bolje budu?nosti. Jer osloba?anje žrtve od straha pomo?u kulture pam?enja je ljudsko i božije pravo koje traži kaznu zlo?incima,a dobrim ljudima trasiranje puta kao boljem, sretnijem, humanijem životu. Ne može se sa smetlišta historije iskopati progres, ako istina i pravda izgube, ako mržnja pobjedi ljubav, ako nada izgubi od bezna?a.

14. Kakvu poruku šaljete preživjelim žrtvama i porodicama, ali i me?unarodnoj zajednici, povodom 30. godišnjice genocida?

Borba za istinu o genocidu nije lokalna ni regionalna – ona je univerzalna. Veliki je zna?aj Rezolucije Organizacije Ujedinjenih nacija o Me?unarodnom danu obilježavanja genocida u Srebrenici. Može se ustvrditi da je, nakon donošenja Rezolucije Ujedinjenih nacija o Me?unarodnom danu obilježavanje genocida u Srebrenici, postignuta internacionalizacija najve?eg zlo?ina genocida na tlu Evrope poslije Drugog svjetskog rata.
Stvorena je me?unarodna osnova da se njeguje kultura sje?anja na genocid u Srebrenici i ispolji odgovornost za budu?nost Srebrenice i stanovnika koji žive u njoj. Srebrenica ostaje trajna mrlja u kolektivnom sje?anju Evrope i cijelog svijeta. 
Na sljede?im osnovama žrtve trebaju nastaviti svoju borbu za istinu i pravdu, me?unarodna zajednicas mora obezbjediti institucionalno, globalno obrazovanje o genocidu u Srebrenici, a BiH mora razviti državnu strategiju institucionalizacije kulture sje?anja na osnovama haškog naslije?a.
Te osnove su
- Genocid u Srebrenici 1995. godine je pravno potvr?en od strane Me?unarodnog suda pravde , Me?unarodnog krivi?nog suda za bivšu Jugoslaviju, te Suda Bosne i Hercegovine
-Najmanje 8.372 žrtve. Me?u ubijenima i nestalima su muškarci, dje?aci, ali i žene, djevoj?ice i starije osobe. Ograni?avanje narativa samo na "muškarce i dje?ake" umanjuje razmjere genocida.
- Genocid je planiralo i izvelo politi?ko i vojno rukovodstvo samoproglašene Republike Srpske, uz direktnu kontrolu i podršku režima u Beogradu.
- Do danas je 54 osobe osu?eno na ukupno 781 godinu zatvora, uklju?uju?i pet doživotnih kazni, za zlo?ine povezane sa Srebrenicom.
- Sukob u Bosni i Hercegovini klasifikovan je kao me?unarodni, s obzirom na direktnu umiješanost Srbije i JNA u podršci srpskim snagama.
- Nakon masovnih pogubljenja, tijela su premještana u sekundarne i tercijarne masovne grobnice radi prikrivanja dokaza.
-  Srebrenica nije izolovan slu?aj. Genocid u Srebrenici bio je kulminacija šire kampanje etni?kog ?iš?enja nad Bošnjacima širom BiH.
- U entitetu Republika Srpska i dalje su prisutni institucionalna diskriminacija Bošnjaka, negiranje genocida i glorifikacija ratnih zlo?inaca.
- UN priznao 11. juli kao me?unarodni dan sje?anja – Generalna skupština Ujedinjenih nacija 2024. godine usvojila je rezoluciju kojom se 11. juli proglašava Me?unarodnim danom sje?anja na genocid u Srebrenici.

Institut za istraživanje genocida Kanada ostaje vjerni ?uvar sje?anja i istine o genocidu u Srebrenici.

Vijesti: