Kada je umjetnost na strani istine i pravde, kultura sje?anja je sa?uvana od zaborava.  

Slika umjetnice Mirele Durakovi? koju sam dobio na komemoraciji povodom 30. godišnjice od genocida u Srebrenici u Detroitu je izraz poštovanja umjetnice borbi za istinu i pravdu o genocidu u Prijedoru. Umjetnica je kroz umjetni?ki, slikarski izraz starog, dobrog Prijedora umjesto rije?i ponudila sliku kao opomenu na genocid, ekocid, urbicid, etnocid, elitocid i kulturocid, sve to u Prijedoru.

Zbog umjetnice Mirele i mnogih drugih koji cijene našu borbu i aktivnosti poru?ujem istina je kategorija koja nema cijene, a vrijednosti je neprocjenjive. Za nju se bori. Jer narod koji nije u stanju dati sve za istinu i pravdu u ime slobode nije je dostojan živjeti. Poklonjena, nepotpuna istina samo hrani negatore, revizioniste i glorifikatore i novo je ropstvo.

Naša obaveza je da ?uvamo istinu o genocidu u Prijedoru. Imamo moralnu i historijsku obavezu da govorimo o Prijedoru, da budemo glas onih kojih više nema i da se suprotstavimo svima koji danas pokušavaju umanjiti ili negirati ono što se desilo u Prijedoru. Da odamo po?ast žrtvama, da podržimo preživjele, da se suprotstavimo genocidu i etni?koj mržnji bilo gdje u svijetu.

Naša obaveza je i da nadglasamo laž istinom. Šutnja je sau?esništvo, sje?anje je otpor, genocid u Prijedoru  je ?injenica i bez suo?avanja sa tom istinom nema ni pravde ni budu?nosti. A pravde za mnoge prijedorske porodice još nema.

Nikada ne?emo zaboraviti Prijedor i  uvijek ?emo govoriti istinu.

Historija ?e nam jednog dana svima suditi, i onima koji priznaju da su srpske vojne, policijske i paravojne formacije u Prijedoru po?inile genocid jednako kao i onima koji i dalje izbjegavaju nazvati to zlo njegovim pravim imenom, genocidom.