Prof. Marie Janine Calic je bila savjetnik Yasushi Akashi kad je pala Srebrenica. Ona je posjetila Srebrenicu krajem jula 1995 i poslala izvještaj Ujedinjenim nacijama da nije bilo genocida. Trenutno je savjetnik u Uredu Visokog predstavnika me?unarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu.

 

Dr. ?ali? negira genocid u Srebrenici tako što daje za pravo srpskom negiranju, prave?i tragi?nu konstrukciju da je "Srebrenica metafora za visoka politi?ka pitanja", a ne stravi?an zlo?in genocida presu?en na dva me?unarodna suda. Po njoj se tom "metaforom za visoka politi?ka pitanja" traže dokazi "ko je odgovoran za rat i masovne zlo?ine". Histori?arka ?ali? svakako zna da je odgovore dalo me?unarodno prvosu?e svojim presudama. Ona zna da srpska strana uporno, od politi?kog vrha do politi?kog dna, negira genocid u Srebrenici.

 

IGK je zato još odlu?niji ?uvati historijsko pam?enje o genocidu u Srebrenici.

Profesoricu, koja ?asnu akademsku ulogu, prlja negiranjem genocida u Srebrenici podsje?amo da negiranje genocida nije stav, ve? nastavak zlo?ina. Ono je priprema za budu?i genocid. To ostavlja duboke psihološke i društvene rane – pove?ava mržnju, produbljuje strah i stvara pogodno tlo za nove sukobe. Podsje?amo je da postoje ?etiri faze negiranja genocida nad Bošnjacima:

Prekopavanje masovnih grobnica – uklanjanje tragova zlo?ina, Akademska faza – pokušaji iskrivljavanja historije, Lokalizacija genocida – tvrdnje da se zlo?in desio samo u Srebrenici, Trijumfalizacija – veli?anje po?inilaca.

IGK staretgija u borbi protiv negatora genocida podrazumjeva: oslanjanje na sudski utvr?ene ?injenice, institucionalnu upotrebu haškog naslije?a i državnu strategija za njegovu implementaciju. Klju?no je da mediji zaustave širenje dezinformacija i ne daju prostor revizionizmu. Prihvatanje svih presuda Haškog tribunala mora biti prvi korak ka pomirenju. Profesorici kažemo da nijedna presuda nije osporena. To potvr?uje snagu i kredibilitet haškog naslije?a, koje se danas negira.

Histori?arka ?ali? je objavila nedavno potpuno neargumentovan, neljudski, antivilizacijski  tekst o Sarajevu, koje se, prema njoj, pretvara u bošnja?ko-muslimanski grad, a da je njegov multireligijski karakter nestao.

?ali?  zna da su mnogi dijelovi sarajevskog multireligijskog karaktera tri i po godine zasipali grad granatama, a snajperima ubijali djecu, žene i starce. Tu vrstu lova na ljudske glave prepuštali su za dobre pare gostima na "Sarajevo safariju". I nakon tolikog zla Sarajevo je još uvijek grad ljudskog i plemenitog, kakvi Zagreb ili Beograd, koji nisu osjetili užase agresije rijetko pokazuju. Kad je rije? o religijskom karakteru, Sarajevo nije ništa više muslimansko, nego li što je, recimo, Zagreb katoli?ki ili Beograd pravoslavni. Sarajevo je preživjelo strašnu tragediju. Više od 18 hiljada ubijenih, civila i boraca, što ?e re?i da je u opkoljenom gradu svaki peti stanovnik bio žrtva agresije. Više od 20 posto je nebošnja?ke djece koja su ubijena u nevinoj igri, ali to do danas ne dopire do ubica. Sarajlije nemaju pravo ni na tragi?no sje?anje, pa ni pravo na postraumatski stresni poreme?aj (PTSP). Razboljeli bi se, ali nemaju kad. Rat još nije završen da bi se takve posljedice aktivirale.

 

Institut za istrazivanje genocida Kanada (IGK)