POLITIKA I POLITIČARI U BiH POSTAJU SAMI SEBI SVRHA I TU NEMA MJESTA ZA DIJASPORSKE I GRAĐANSKE POTREBE

Profesor SEMIR ĐULIĆ, član UO KBSA (Upravni odbor Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike):

POLITIKA I POLITIČARI U BiH POSTAJU SAMI SEBI SVRHA I TU NEMA MJESTA ZA DIJASPORSKE I GRAĐANSKE POTREBE

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ

Smučilo mi se da jedan Bošnjak, koji je prim. dr, jednog izuzetnog pregaoca i borca za Bosnu i Bošnjake uporeÄ‘uje sa Miloševićem.....Svjesni da su doživjeli poraz na domaćem terenu ti karijeristi pripremaju "bijeg" a opet kroz ukradenu ideju KBSA o osnivanju Kongresa Bošnjaka svijeta. Iz čitavog tog procesa diferencijacije KBSA je izašao kao zrelija i politički mudrija organizacija čije aktivnosti nisu ostavile ravnodušnim ni nastavljače Karadžićeve politike u BiH..... Kada smo napokon povratili svoje nacionalno ime Bošnjak, počeli smo se dijeliti na Bošnjake -vjernike, Bošnjake- povremene vjernike, Bošnjake -"komunjare", Bošnjake- jugonostalgičare itd. i u toj podjeli potpuno zaboravili ono što je uslov našeg opstanka tj. državu BiH.....Dakle, država, nacionalno dostojanstvo, nacionalne institucije i očuvanje istine i pamćenja, vjere i tradicije jeste formula za postizanje jedinstva.....Paradoksalno je da se Bošnjaci dijele u želji da se postigne jedinstvo.....Jedino istinom se moguće suprotstaviti lobističkim grupama financiranim iz Dodikove i srbijanske kuhinje.... Problem nije u bošnjačkom narodu, kome istina nedostaje državotvorna i teritorijalna svijest, već u bošnjačkim liderima, koji koče razvoj te svijesti.......Moglo bi se reći da je u pitanju dvostruki standard. Dok sakupljaju sredstva i brinu o funkcionisanju džemata onda su "dobre i vrijedne džematlije", a kada iskažu neslaganje sa radom ili stavom imama automatski postaju "špijuni i munafici"...... Svako živo biće najtoplije i najsigurnije se osjeća u majčinom naručju. Problem nastaje kada se majka razboli. BiH je bolesna i pred svima nama je pitanje - potražiti drugo naručje ili sve poduzeti i naći lijeka kako bismo pomogli. Živimo u državama koje su davno našle lijeka za viruse koji su ubačeni u BiH ali kao da još jednim eksperimentom nastoje provjeriti izdržljivost pacijenta. Ma koliko zvučalo patetično izgleda da dijaspori ostaje ona izjava predsjednika Kenedija: "Ne pitaj šta država može učiniti za tebe, već šta ti možeš učini za državu."


Gospodine Đuliću! Predlažem da se najprije vratimo malo u prošlost, odnosno u vrijeme kada ste bili prvi čovjek KBSA. Kako sa današnje vremenske distance vidite zbivanja u i oko Kongresa i zašto ste ga bili napustili?

ĐULIĆ: Svaki povratak u prošlost u sebi nosi opasnost bojenja te prošlosti današnjicom. No, pokušat ću, onoliko koliko me sjećanje ali i zapisi iz tog vremena služe, objasniti pojavu ideje KBSA i njeno puštanje korijena unutar bošnjačke dijaspore na prostoru Sjeverne Amerike. Sama ideja Susreta Bošnjaka Sjeverne Amerike roÄ‘ena je unutar bošnjačke dijaspore u Kanadi koji su još od 1996. imali Susrete Bošnjaka i upravo na tim druženjima se rodila ideja koja je, ukazujući čast najstarijoj bošnjačkoj emigraciji, realizirana u ÄŒikagu 2000-te formiranjem KBSA. Poneseni idejom potrebe za političkim glasom bošnjačke dijaspore sa ovog prostora, krenuli smo u jedan proces od kojeg su, kako se kasnije pokazalo, različiti akteri imali različita očekivanja. Neki su u njemu vidjeli medij za političke stavove vjere, drugi kao glas istine o Bošnjacima i njenim stradanjima, treći kao put borbe za očuvanje BiH, njene hiljadugodišnje tradicije a neki i kao priliku da realizuju svoje političke ambicije. U tom miksu emocija i neprirodne simbioze (štetne za sve) vjere i politike javljaju se i prve varnice koje rezultiraju ostavkom prvog predsjednika UO KBSA gosp. Šunje, i dolaskom mene na poziciju predsjednika. Svjestan (naravno ne i sam) opasnosti da jedna u suštini dobra ideja može da bude uništena a da nije ni zaživjela pokušavam iznaći načine njenog očuvanja, nerijetko i na štetu vlastitih principa i ubjeÄ‘enja. Sa današnje tačke gledišta vidim da je to bila korisna žrtva. Pokušati naći kompromis u jednom takvom miksu, priznat ćete nije bilo nimalo lahko i zahtijevalo je mnogo živaca, energije i odustajanja od principa radi "mira u kući". Kada je ponestalo energije ali i željenih rezultata, smatrao sam da je najbolje da se poslije isteka mandata povučem. To sam i učinio 2002. u Atlanti, na mom domaćem terenu.


Zaista, je li postojala alternativa Vašem abdiciranju u to vrijeme? Da li je bilo imalo prostora za nekakav kompromis, imajući u vidu opći interes i uzvišene ciljeve?

ĐULIĆ: Prostora za kompromis uvjek ima ali je pitanje da li uvijek postoji volje i svijesti o nužnosti tog kompromisa posebno imajući u vidu opći interes i uzvišeni cilj. Poznato je, kada imate dvije ili više "struja", mišljenja i stajališta, da obično oni koji insistiraju na kompromisu budu krivi svima i "izgore"u procesu. Bez namjere da pravdam sebe ili da umanjujem svoju odgovornost za ono što je ili nije bio KBSA u to vrijeme, ja sam odlučio da se povučem iz UO KBSA i "javnog" djelovanja kako bi drugima omogućio da dalje profiliraju ideju KBSA. Jedini kompromis koji je tada, moglo bi se reći prešutno, bio postignut jeste da ideju KBSA treba održati u životu i omogućiti joj da dočeka "bolja vremena". Mislim da smo danas svjedoci tih boljih vremena


I, prije nepune dvije godine vratili ste se. Šta je prevagnulo u donošenju takve odluke?

ĐULIĆ: Možda će ovaj odgovor izgledati pomalo čudan ali je sigurno iskren. Moj povratak iniciran je jednim novinskom naslovom i intervjuem kojim je napadnut jedan čovjek, koga lično nisam poznavao ali čiji rad sam pratio. Na taj intervju a i na neke novinske tekstove poslije nisam mogao ostati ravnodušan. Smučilo mi se da jedan Bošnjak, koji je prim. dr, jednog izuzetnog pregaoca i borca za Bosnu i Bošnjake uporeÄ‘uje sa Miloševićem. To me navelo da se malo studioznije i aktivnije pozabavim dogaÄ‘anjima iza scene. Tim tragom došao sam do mnogih saznanja o neprincipijelnim koalicijama, ličnim interesima i ambicijama a sve sa ciljem da se KBSA, koji je prije svega zahvaljujući radu gosp. Emira Ramića i nekoliko mlaÄ‘ih aktivista, unutar sebe počeo proces diferencijacije i razbijanja one neprirodne simbioze o kojoj sam maloprije govorio, stavi pod potpunu kontrolu vjerske institucije i bivših političara koji su tražili način za svoju političku rehabilitaciju. Pošto je moj lični moto "ako nisi spreman da se sam angažuješ-nemaš prava ni da kritikuješ", nužno je slijedilo moje ponovno aktiviranje i učešÄ‡e u zbivanjima od 2008-me do danas. Mislim da je većina bošnjačke dijaspore upoznata sa tim previranjima poslije Skupštine u St. Louisu. Evo, nekoliko godina poslije, jasno se iskazuje opravdanost spriječavanja tog puča od strane nekolicine koji su na imidžu KBSA pokušali ostvariti lične ambicije. Nesposobni da sami profiliraju vlastiti put, kraÄ‘om imena KBSA a kasnije i ideja samo su unijeli još veću zbunjenost meÄ‘u Bošnjake Sjeverne Amerike. Naš jedini a pokazalo se i veoma uspješan odgovor na to bio je pojačana aktivnost na suštinskim pitanjima bošnjačkog korpusa ovdje .Svjesni da su doživjeli poraz na domaćem terenu ti karijeristi pripremaju "bijeg" a opet kroz ukradenu ideju KBSA o osnivanju Kongresa Bošnjaka svijeta. Iz čitavog tog procesa diferencijacije KBSA je izašao kao zrelija i politički mudrija organizacija čije aktivnosti nisu ostavile ravnodušnim ni nastavljače Karadžićeve politike u BiH.

Ako je KBSA postao faktor koji ne ostavlja ravnodušnim Dodika i njegove medije, a jeste, onda previranja i turbulencije u njemu mogu samo koristiti takvima, a štetiti zna se kome. Kako do jedinstva Bošnjaka na ovom kontinentu, u Bosni i cijelom dunjaluku i kako do formule da jedinstvo u KBSA postane trajnija, ili čak trajna kategorija?


ĐULIĆ: Ako je, kako Dobrica Ćosić napisa, "laž održala srpski narod" zar mi ne možemo biti jedinstveni na istini i posljedicama te "srpske laži" koju smo iskusili na sopstvenoj koži. Problem Bošnjaka jeste u tome što jedinstvo dolazi do izražaja samo u situaciji kada su naši egzistencijalni i nacionalni interesi ugroženi od strane drugog. Ako tih pritisaka nema, naše jedinstvo slabi. Razloga za to je mnogo, od onih historijsko-političkih do onih koje sami izmišljamo. Svakako da tome doprinosi i nepostojanje Nacionalnog programa i institucija kroz koje bi se on artikulisao i realizovao. Proporcionalno uspješnosti rada na tom planu jačaće i jedinstvo Bošnjaka, njegova nacionalna, teritorijalna i državotvorna svijest kako u Bosni tako i ovdje. Nažalost, nedostatak komunikacije, pa ako hoćete i konkretnih akcija i ideja, nastoji se kompenzirati osnivanjem novih organizacija od kojih su mnoge samo "inat" ili "privatne". Paradoksalno je da se Bošnjaci dijele u želji da se postigne jedinstvo. Kada smo napokon povratili svoje nacionalno ime Bošnjak ,počeli smo se dijeliti na Bošnjake- vjernike, Bošnjake- povremene vjernike, Bošnjake -"komunjare", Bošnjake -jugonostalgičare itd. i u toj podjeli potpuno zaboravili ono što je uslov našeg opstanka tj. državu BiH. Zato je po meni u datim političkim okolnostima osnovni zadatak svakog Bošnjaka očuvanje države BiH čiji svaki pedalj teritorija jeste i bošnjački. Dakle, država, nacionalno dostojanstvo, nacionalne institucije i očuvanje istine i pamćenja, vjere i tradicije jeste formula za postizanje jedinstva.


Ima li tog jedinstva već danas?

ĐULIĆ: .Ako govorimo o jedinstvu unutar KBSA a po pitanju osnovnih programskih načela i principa djelovanja onda odgovorno tvrdim da to jedinstvo ne samo da postoji već je ono osnovna pokretačka snaga našeg djelovanja danas. Oni koji se sa tim nisu slagali ili bolje reći koji su na KBSA gledali kao na odskočnu dasku prema nekoj udobnoj fotelji za nas su odavno prošlost kojoj se ne vrijedi vraćati. To što oni svoj imidž žele graditi na ukradenom imenu i idejama najviše govori o njima i to bošnjačka javnost jasno prepoznaje.


Koji su operativni, srednjoročni i dugoročni ciljevi KBSA?

ĐULIĆ: Svi smo svjedoci pokušaja realizacije posljednje faze genocida tj. njegove negacije kroz reviziju činjenica, historijskih fakata i samog karaktera rata u BiH. Jedan od ciljeva KBSA koji je istovremeno i operativni i srednjoročni i dugoročni jeste upravo suprotstavljanje takvim tendencijama a putem argumenata i istine koja je naše najjače oružje. Jedino istinom se moguće suprotstaviti lobističkim grupama financiranim iz Dodikove i srbijanske kuhinje. U tome smo do sada imali poprilično uspjeha a ovdje bih želio pomenuti slučajeve Trifunović, Trifković, Montgomery, MacKenzie kao i donošenje Rezolucija o Srebrenici u Kongresu USA i nekim saveznim državama kao i u Parlamentu Kanade koje smo odradili zajedno sa Lobby grupom i Institutima za istraživanje genocida. Zbog svih ovih aktivnosti, u posljednje dvije godine izloženi smo stalnim pritiscima i otvorenim prijetnjama od strane pro-četničkih udruženja i pojedinaca. Istovremeno, u uslovima sveopšte nekompetencije bošnjačkih političkih elita u BiH i njihovog nastojanja da na fonu tobožnje borbe za nacionalni opstanak svoje etničke grupacije ostanu na vlasti, pokušava se organizovati Bošnjački sabor. Potreba za ovim saborom proizilaze iz činjenice da se bošnjačke "elite" ne mogu dogovoriti oko temeljnog bošnjačkog interesa koji bi bio poluga bošnjačkog i bosanskohercegovačkog progresivnog aktivizma koji bi rezultirao jednim nacionalnim programom i institucijama neophodnim za njegovu realizaciju.. Problem nije u bošnjačkom narodu, kome istina nedostaje državotvorna i teritorijalna svijest, već u bošnjačkim liderima, koji koče razvoj te svijesti. KBSA podržava ideju Bošnjačkog sabora i na mikro planu KBSA će predložiti potrebu organizovanja Sabora američkih i kanadskih Bošnjaka.
Bošnjačko nacionalno biće se ne može izbaviti iz duhovnog ropstva razvojem samo jedne komponente, vjerske – islamske komponente. Bošnjaci nisu samo vjerska kategorija, Bošnjaci su prije svega narodna, a poslije i nacionalna kategorija. Sudbina bošnjačkog nacionalnog bića koja ujedno odreÄ‘uje i sudbinu države i društva u BiH, apsolutno je uvezana sa stepenom razvoja bošnjačke nacionalne svijesti koja prije svega podrazumjeva razvoj državotvorne i teritorijalne svijesti. U tom tranzicijskom razvoju bošnjačke teritorijalne i državotvorne svijesti, KBSA je definirao svoje strateške ciljeve usvojene u Torontu pod nazivom Bošnjačka povelja, koja priziva potrebu razvoja bošnjačkih nacionalnih institucija u jedinstvenom državnom i društvenom bosanskohercegovačkom tkivu.


Nije daleko vrijeme kada će ponovo postati upitno posjedovanje dvojnog državljanstva za veliku većinu bh. graÄ‘ana. Šta KBSA čini na tom planu, odnosno da se spriječi realizacija Karadžićevih ciljeva u ratu, a Dodikovih u miru, kada su u pitanju njima nepoželjni bh. graÄ‘ani?

ĐULIĆ: Sve nedaće koje su zadesile BiH i njene graÄ‘ane pa tako i nas u dijaspori jesu posljedica velikosrpske ideologije i njene agresije na BiH preko unutrašnjih kvislinga i nepravednog Dejtonskog mira i njegovog aneksa IV. Naravno, ovome se može pridodati i neefektivno (koja ponekada graniči sa saučesništvom) političkih stranaka koje nas zastupaju(??? ) kao i naša dijasporska nemoć da po tom pitanju ostvarimo željeni rezultat upravo zbog okvira u kojem je naše djelovanje ograničeno. KBSA se po tom pitanju nekoliko puta oglašavao samostalno i podržavao akcije i drugih dijasporskih udruženja, prije svega SSD i Vijeća bosanskohercegovačkih udruženja Australije. U svim našim korespondencijama sa predstavnicima bh vlasti, političkih stranaka i NVO pitanje dvojnog državljanstva je bilo i jeste jedan od osnovnih naših zahtjeva . Ta problematika je stalno prisutna i u našim korespondencijama sa State Departments, a prilikom naše posjete predali smo im i naš White Paper u kojem, pored ostalog, tražimo pomoć američke administracije u rješavanju toga za nas gorućeg pitanja. Ukoliko se svi ogluše o zahtjeve dijaspore po tom pitanju, mislim da će time ozvaničiti svoje učešÄ‡e u etničkom čišÄ‡enju.


Vjerovatno Vam je poznato da posljednje dvije sedmice traje FB akcija sa zahtjevom da se vrati u život derogirani Ustav RBiH. Kako biste Vi komentirali ovu akciju i ima li KBSA službeni stav prema Anexu IV Ustava naše zemlje koji je de iure nelegalan i nelegitiman (što tvrdi i prof. Francis Boyle), odnosno prema Ustavu RBiH koji je derogiran na način koji nije imanentan pravu i pravnim normama?

ĐULIĆ: Da, upoznat sam i lično sam podržao tu akciju. Punu podršku toj ideji daje i KBSA. Moram priznati da je KBSA zbog svih unutrašnjih specifičnosti a i činjenice djelovanja u državi koja je osmislila Dejtonski sporazum prošao kroz jedan proces sazrijevanja stava o tom Sporazumu i njegovom Anexu IV. Nikada nismo prihvatali tezu da je taj Anex idealno ili čak dobro rješenje za BiH ali smo bili svjesni nužnosti istog u datom momentu. Smatrali smo da je to prelazno rješenje i možda previše vjerovali "obećanjima" MeÄ‘unarodne zajednice. Sa sadašnje tačke gledišta očito je to bila greška ali ne treba zaboraviti da se sve dogaÄ‘a u odreÄ‘enom vremenu i političkom realitetu. Danas smatramo da je pitanje Dejtonskog sporazuma nužno sa političkog prenijeti na pravno polje djelovanja upravo na osnovama koje ste i sami pomenuli. Bez rješenja tog pitanja nemoguće je riješiti bilo koje drugo pitanje vezano za BiH. Jedno od rješenja jeste i vraćanje jedinog legalnog Ustava tj Ustava RBiH.


Da li je KBSA bio i ostao distanciran od bilo koje političke opcije u BiH?

ĐULIĆ: KBSA je od samog svog osnutka bio zamišljen kao stranački nezavisna organizacija. Ponekad se u tome uspijevalo manje ili više, upravo proporcionalno procesu unutrašnje diferencijacije koju sam ranije pomenuo. Ono što je konstanta jeste distanciranje od anti bosanskih političkih opcija i opcija koje su pravo jednog naroda ili jednog graÄ‘anina željeli graditi kroz diskriminaciju prava drugog. Posebno smo osjetljivi na političke opcije, kao i na pojedince koji negiraju genocid i na rezultatima istog zagovaraju podjelu BiH. Mi BiH vidimo kao nezavisnu i jedinstvenu državu suverenih graÄ‘ana i ravnopravnih naroda zasnovanu na principu Povelje o ljudskim pravima koja su onda ključ rješenja etničkih i svih drugih kolektivnih prava.


Jedno od neizbježnih pitanja je i stanje u IABNA-i (Islamska zajednica Bošnjaka Sjeverne Amerike). Kako komentirate otkaz koji je dobio dr. Senad ef. Agić u Chicagu, pa i dr. Bajram ef. Mulić u New Yorku?

ĐULIĆ: Ovo je pitanje na koje je istovremeno i najteže i najlakše odgovoriti. Najlakši odgovor bi bio da je to stvar džemata u kojima su pomenuti imami obavljali svoje imamske dužnosti. No, kako je to, prije svega zahvaljujući upravo njima, postalo top tema bošnjačkih diskusija ne samo ovdje u Sjevernoj Americi, pokušat ću dati i svoj prilog tome. Kako sam i sam kroz svoj lokalni džemat u Atlanti uključen u rad IABNA-e tako ću na ovo pitanje dati odgovor sa tog stanovišta. Lično stojim na stanovištu da svu odgovornost za "loš" rad Imama snose džematski odbori i oni su ti koji moraju ukazati kada je granica tolerantnosti preÄ‘ena. Odbori džemata u New York i Chicago su to rekli, a Skupštine potvrdile. Umjesto da imami postupe po savjetima koje su sami davali drugima i da se "povuku u ime jedinstva" oni su pokrenuli medijske kampanje koje najviše štete upravo tom jedinstvu. Od pogrešnog izbora PR do imamima neprikladnih izjava samo su komplicirali situaciju i odnose unutar džemata u kojima su decenijama radili. Rezultat su podjeljeni džemati a Senad ef. Agić je otišao korak dalje i čitavu IABNA-u uvukao u proces stvaranja "inat" džemata za što odgovornost snosi i sam UO IABNA-e. Umjesto da prihvate i dio vlastite odgovornosti za nastalu situaciju oni za sve okrivljuju "komunističke, pro-jugoslovenske "udbaške" članove džematskih odbora zaboravljajući pri tome da upravo članovi džematskih odbora svojim volonterskim radom obezbjeÄ‘uju osnovne uslove za funkcionisanje džemata i njihove plate. Moglo bi se reći da je u pitanju dvostruki standard. Dok sakupljaju sredstva i brinu o funkcionisanju džemata onda su "dobre i vrijedne džematlije" a kada iskažu neslaganje sa radom ili stavom imama automatski postaju "špijuni i munafici". Bojim se da će, ukoliko se ne promjeni ta percepcija, ovaj dvostruki standard biti uzrok daljih nesporazuma.


Koliko je KBSA uopće involviran u IABNA-u i obrnuto i može li to biti mač sa dvije oštrice, kako neki tvrde?

ĐULIĆ:Sigurno je da bilo kakvo nametanje, nepoštivanje neovisnosti ili prebacivanje vlastitog problema u dvorište drugog šteti i jednoj i drugoj organizaciji. Najbolje se to pokazalo kada se neslaganje unutar IABNA-e po pitanju Mešihata željelo prebaciti u dvorište KBSA. Naime na Susretima Bošnjaka 2007. u Seattle gore pomenuti smijenjeni imami su i pored upozorenja reisa Mustafe ef. Cerića da za to nisu sazreli uslovi, nastojali nametnuti ideju o osnivanju Mešihata a da o tome nije provedena rasprava u samim džematima Kada pokrenuta rasprava nije išla u smjeru koji su očekivali čelnici IABNA-e, a po sistemu uvjek je neko drugi kriv, najlakše je bilo opružiti aktiviste KBSA koji su članovi džemata. KBSA shvata i poštuje značaj i ulogu Islamske zajednice koju ona ima u bošnjačkom korpusu ali problem nastaje kada čelnici IABNA-e svoje lične ambicije pokušaju realizirati stavljanjem KBSA "pod kontrolu". Kako im to nije uspjelo, podržali su nekoliko političkih ambicionista, formirali KBSA2000, pružili im organizacionu, logističku i marketinšku podršku a oni uzvratili veličanjem "lika i djela" pomenutih imama. I na jednoj i na drugoj strani se radi o uzajamnom interesu nekoliko pojedinaca a nikako bošnjačkog naroda u cjelini. Dakle ako govorimo o involviranosti IABNA-e i KBSA 2000. možemo reći da se tu radi o jednoj usko interesnoj simbiozi koje je i formalno pravno unesena u Statut KBSA 2000.Danas i jedni i drugi zbog toga doživljavaju unutrašnja osipanja i nesporazume. Mi u KBSA poštujemo nezavisnost IABNE i želimo jedan korektan odnos zasnovan na poštivanju specifičnosti djelovanja jedne i druge organizacije.


ÄŒlan ste i Akademskog kluba Bošnjaka u Minhenu. Šta, u najkraćem, možete reći o njihovom radu i rezultatima?

ĐULIĆ: Kao akademski pokušaj suprotstavljanja razbošnjačenju bošnjačkog nacionalnog bića, koji se odvija preko otuÄ‘enih bošnjačkih lidera, roÄ‘en je Bošnjački akademski krug. Afirmacija bošnjačkog nacionalnog bića se ne može produkovati neodreÄ‘enom i otuÄ‘enom bošnjačkom inteligencijom kao advokatom dejtonskog, konačnog plana za Bošnjake, plana koji usavršava mehanizam otimanja ljudskih, posebno nacionalnih prava Bošnjacima, pravo na bezbjednost, pravo na informaciju, pravo na otpor, pravo na kolektivno sjećanje, pravo na kolektivno pamćenje, pravo na nacionalne institucije itd. BAK je još u procesu organizacione i metodološke transformacije od koje će zavisiti njegov odgovor na gore naznačena osnovna pitanja bošnjačke i bosanskohercegovačke bitnosti i bitisanosti. Za sada je BAK još uvjek dobra ideja koju treba organizaciono i programski osmisliti.


TakoÄ‘er, predstavljate nas, sjevernoameričke Bošnjake u GO SSDBiH. Iz mnogih relevantnih bošnjačkih usta dopiru kritike na račun te asocijacije pri čemu se, izmeÄ‘u ostalog navodi da se ista bavi uglavnom organiziranjem (Glavni odbor Svjetskog saveza dijaspore BiH) malo nogometnih turnira za nas - bh. muhadžire, što asocira na onu "selo gori, a baba se češlja". Kako Vi vidite dosadašnju ulogu i značaj SSDBiH i šta bi, eventualno, trebalo promijeniti u njihovom radu?

ĐULIĆ: Ne postoji dijasporska ili bilo koja druga organizacija kojoj se ne bi moglo prigovoriti ovo ili ono ili koja nije podložna kritici. Lično mislim da se bilo koje stanje može mijenjati jedino kroz aktivno učešÄ‡e. Kada bi ta kako kažete "relevantna bošnjačka usta" uzela više učešÄ‡a u radu SSD ili bilo koje druge organizacije siguran sam da bi načini i efikasnost djelovanja bili na daleko većem nivou. Ovdje isto tako treba pomenuti da dijaspora ne može puno više učiniti u ramu Dejtonske BiH. Dakle ponovo se vraćamo Dejtonu i njegovom okviru unutar kojega se gušimo gurajući se "unutra" umjesto prema vani kako bi napokon pokidali šavove"luÄ‘ačke košulje". Mjera uspjeha rada SSD i bilo koje druge organizacije od sada će se, čini mi se, mjeriti upravo po tome koliko konaca su pokidali u tom šavu. Mislim da SSD i sve dijasporske organizacije svoje djelovanje moraju više okrenuti ka vladama država u kojima djeluju kao i institucijama EU kako bi se izvršile korjenite Ustavne promjene u BiH i time otvorio put ka njenom članstvu u Euro-atlantske integracije. Trenutno ustavno ureÄ‘enje BiH i entitetsko glasanje kao instrument opstrukcije onemogućuje neki značajniji uspjeh utjecaja i realizacije interesa dijaspore.


Ukratko, kako biste opisali odnos majke Bosne i Hercegovine prema nama, koji trenutno nismo u njoj, ali ona je stalno u nama?

ĐULIĆ: Svako živo biće najtoplije i najsigurnije se osjeća u majčinom naručju. Problem nastaje kada se majka razboli. BiH je bolesna i pred svima nama je pitanje - potražiti drugo naručje ili sve poduzeti i naći lijeka kako bismo pomogli. Živimo u državama koje su davno našle lijeka za viruse koji su ubačeni u BiH ali kao da još jednim eksperimentom nastoje provjeriti izdržljivost pacijenta. Ma koliko zvučalo patetično izgleda da dijaspori ostaje ona izjava predsjednika Kenedija: "Ne pitaj šta država može učiniti za tebe, već šta ti možeš učini za državu." Moglo bi se reći da je u pitanju dvostruki standard. Politika i političari u BiH postaju sami sebi svrha i tu nema mjesta za dijasporske i graÄ‘anske potrebe. Svakako za izbor ili ne izbor istih odgovornost snosi i dijaspora.


Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

ĐULIĆ: Hvala i vama na ustupljenom vremenu i prostoru.

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ (252)