Kongres Bošnjaka svijeta (KBS) treba biti nastavak kontinuiranog procesa konkretnog, neovisnog i suverenog bošnjaÄkog nacionalnog samodefiniranja
Tekst je pripremio i prezentirao profesor Emir Ramić na Panel diskusiji u organizaciji KBSA održanoj u Grand Rapidsu 7. Maja, 2011
Dodatne štamparske obrade i komentari: mr. Haris Alibašić, mr. Hamdija Ćustović, mr. Ferid Sefer, mr. Kemal Hamulić
KBS se ne može zasnivati na opcijama koje dijele Bošnjake
U ovom historijskom trenutku, oÄigledno je da bošnjaÄkom narodu, srpski i hrvatski velikodržavni projekti i njihovi suradnici, ukidaju državu Bosnu i Hercegovinu, pri Äemu bošnjaÄki politiÄki faktor ne donosi adekvatna rješenja za te i ostale relevantne probleme s kojima se Bošnjaci i Bosna i Hercegovina suoÄavaju. Vrši se potpuna negacija postojanja Bošnjaka kao državotvornog i teritorijalnog subjekta. Trenutno stanje u Bosni i Hercegovini nije ništa drugo, nego nastavak onoga što je zapoÄeto sa agresijom i genocidom.
Ideja o nacionalnom objedinjavanju svih Bošnjaka i probosanskih snaga u dijaspori potekla je od Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA). Od poÄetka svoga djelovanja KBSA je radio na povezivanju i organizovanju Bošnjaka u dijaspori u jedinstvenu i na nacionalnim osnovama postavljenu zajednicu.
Otvarajući proces za formiranje KBS, KBSA je imao u vidu sljedeće faktore koji su ujedno i fundamentalni principi za osnivanje KBS:
1. Bošnjaci nemaju razvijenu nacionalnu, državotvornu i teritorijalnu svijest. Osjećaj posebnosti i razliÄitosti iskazivan u odnosu na Srbe i Hrvate, zasniva se više na vjerskoj, a manje na nacionalnoj, državotvornoj i teritorijalnoj osnovi. Prerastanje u državotvornu i teritorijalnu svijest izostaje zbog nepostojanja bošnjaÄkih organizovanih snaga koje bi vodile i pomogle politiÄko okupljanje na osnovu bošnjaÄkih nacionalnih interesa.
2. BosanskohercegovaÄki državni okvir, koji podrazumijeva oÄuvanje jedinstvene, suverene, bez dejtonskih paradržavnih elemenata, države Bosne i Hercegovine i otvorenog, slobodnog, civilnog društva, ultimativni je uslov opstanka Bošnjaka. Borba za bosanskohercegovaÄki državni okvir kao najadekvatniji bošnjaÄki okvir je osnova bošnjaÄke politiÄke ideje i fundamentalno odreÄ‘enje bošnjaÄke nacionalne politike. Republika Bosna i Hercegovina je priznata država, Älanica UN-a. Niko nema pravo otcijepiti ni kvadratni centimetar njene teritorije. Niko politiÄare iz reda bošnjaÄkog naroda ne može prisiliti da se odreknu svoje jedine države.
3. BošnjaÄki odnos prema državi, naciji i vjeri nije još jasno odreÄ‘en na teoretskoj, akademskoj razini. Za Bošnjake postoji samo jedinstvena, demokratska, suverena i nezavisna država, Bosna i Hercegovina, a dejtonska tvorevina Republika srpska postoji samo kao dio nelegalnog, oktroiranog Dejtonskog ustava iz Aneksa 4. Umjesto pregovora i fraza o ¨ustavu kojega će svi prihvatiti¨ - što stavlja ¨Dejton¨ na stol kao pravni osnov pregovora i veta Republike srpske nad Bosnom i Hercegovinom, Bošnjaci se moraju vratiti iz dogovornog u pravni prostor u kojemu postoji kontinuitet Bosne i Hercegovine, a ne postoji niti ¨Dejtonski ustav¨ a time niti Republika srpska, pogotovo ne kao ¨pravni osnov¨ Republike srpske. Pošto je donesena Presuda Svjetskog suda o agresiji i genocidu, Bošnjaci trebaju zatražiti primjenu odluke Suda, a to nije samo novÄana naknada nego brisanje rezultata genocida - i ¨Dejtona¨ odnosno Republike srpske, jer bez toga neće biti niti novÄane naknade. Ako Bošnjaci ne zatraže primjenu Presude Svjetskog suda u smislu ukidanja Republike srpske, to će znaÄiti suprotstavljanje odluci Suda u smislu odustajanja od Presude i priznavanje Republike srpske.
4. Dejtonski sporazum je zaustavio agresiju i genocid protiv Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, uspostavljajući nesposobnu državu i nepokretno društvo, ugrožavajući jedinstveno, bosanskohercegovaÄko državno i društveno tkivo. Suverenitet je nedjeljiv, neprenosiv i neupitan. Ova tri atributa suvereniteta, Bošnjacima omogućavaju legitimnu i legalnu akciju na poništavanju rezultata agresije i genocida, a u cilju obrane i obnove jedinstvenog bosanskohercegovaÄkog državnog i društvenog tkiva. Pripadnici bošnjaÄkog naroda moraju odbiti amandmane na Dejtonski ustav, jer amendiranje tog ustava znaÄi prihvaćanje Dejtonskog ustava nastalog na genocidu, što ujedno derogira, odbacuje Presudu Internacionalnog suda pravde od 26. februara 2007., od strane same žrtve genocida - što niko u ime žrtve nema pravo uÄiniti. Dejtonski sporazum je nagradio agresiju i genocid sa prisilnom, ilegalnom i nepravednom podjelom Republike Bosne i Hercegovine na dva “entiteta”: “Federaciju Bosne i Hercegovine” i “Republiku Srpsku”, namećući nepravedan i samo-paralizirajući ustavni sistem koji je rezultirao neefikasnim strukturama vlasti. Agresijom i genocidom je žrtva, država Republika Bosna i Hercegovina, prisiljena na Dejtonski sporazum i Dejtonski ustav.
5. Nedostatak intelektualnog ustrojstva bošnjaÄke politike je upravo proprocionalan sa nesposobnošÄ‡u bošnjaÄke politike.
6. Stradanje materijalne i biološke osnove bošnjaÄkog naroda je danas Äinjenica koju Bošnjaci ne shvataju dovoljno ozbiljno.
7. Bošnjaci na prostoru Bosne i Hercegovine gdje raspolažu politiÄkom moći, moraju uspostaviti uzorit model ureÄ‘enja države i društva u skladu s najrazvijenijim naÄelima demokratije.
8. Umjesto bošnjaÄke deklarativne identifikacije sa državom Bosnom i Hercegovinom koju stvara sadašnja bošnjaÄka elita putem instaliranja primatnosti državnih, društvenih, općih interesa, ravnopravnosti naroda, liberalne demokratije i ljudskih prava i sloboda, kao navodnih osnova bošnjaÄkog preporoda, bošnjaÄkom narodu treba unutarnacionalna demokratizacija koja će polaziti, ne od većih prava najbrojnijeg naroda, već od veće odgovornosti većine. Stepen unutarnacionalne demokratizacije bošnjaÄkog narodnog bića, diktirati će stepen demokratizacije bosanskohercegovaÄkog društva. Bošnjaci ne smiju potpisati dokument kojim Bosna i Hercegovina gubi svoju historijski i pravno verificiranu državnost na osnovu Internacionalnog prava, odnosno Povelje UN. Na osnovu Povelje UN-a, Ujedinjene Nacije su bile obavezne da zaštite svoju Älanicu, Republiku Bosnu i Hercegovinu, od agresije i genocida, a ne da nagrade izvršioce agresije i genocida sa teritorijom države žrtve. Dejtonski ustav Bosne i Hercegovine je nametnut agresijom i genocidom, i nije prošao legalnu proceduru propisanu za usvajanje amandmana na Ustav Republike Bosne i Hercegovine. I zato Bošnjaci ne smiju priznati Dejtonski ustav niti bilo kakve izmjene tog ustava ili novi ustav koji bi mogao biti usvojen na institucijama Dejtonske Bosne i Hercegovine.
9. Bošnjaci nemaju nacionalnih institucija što pojaÄava osjećaj defetizma i izgubljenosti. BošnjaÄka politiÄka elita se ne nastoji osloniti na bošnjaÄke akademske potencijale u sagledavanju i mogućem prevazilaženju sadašnjeg stanja. BošnjaÄka politika nije izradila strategiju bošnjaÄke i bosanskohercegovaÄke budućnosti. Bošnjaci ne smiju dopustiti da žrtva bude izigrana tako što će pravni domen rješavanja problema biti napušten. Pravo mora biti osnov bošnjaÄkog politiÄkog djelovanja. Odustajanje od prava otvara neslućene opasnosti za državu Bosnu i Hercegovinu i bošnjaÄki narod. Bilo kakav pritisak ili pokušaj navikavanja žrtve da prihvati stanje uspostavljeno genocidom je Äin genocida.
10. Temeljit i objektivan prikaz aktuelnog stanja bošnjaÄkog naroda i predlaganje strategije za bolju bošnjaÄku budućnost, stvaranje institucija koje će sakupljati i rasporeÄ‘ivati bošnjaÄku energiju, podizati patriotsku državotvornu i teritorijalnu svijest kod Bošnjaka, djelovati ka prekidu progona bošnjaÄke žrtve, poništavanju dejtonskih podjela i rezultata agresije i genocida, pojaÄati odbranu Bosne i Hercegovine u njenim civilizacijskim atributima.
Neophodno kreirati BošnjaÄki nacionalni program
Prostorna razbacanost, raseljenost kao i nepostojanje nacionalne, državotvorne i teritorijalne svijesti Äini Bošnjake beznaÄajnim politiÄkim faktorom na politiÄkoj sceni Bosne i Hercegovine i svijeta. Zato je neophodno kreirati BošnjaÄki nacionalni program. Genocide nad Bošnjacima mogu da zaustave samo Bošnjaci i to samo ako su jedinstveni i okupljeni oko jednog BošnjaÄkog nacionalnog programa. Životni prostor bošnjaÄkog naroda, Bosna i Hercegovina, se sistematski svojata, okupira, otima, Äisti od Bošnjaka, mijenja joj se imidž i gubi bosansko i bošnjaÄko. Samo povezani, organizovani i jedinstveni, Bošnjaci će moći osloboditi Bosnu i Hercegovinu od okupatora i izdajnika i stvoriti pretpostavke za razvoj u svakom pogledu. Uslov za to je unutar bošnjaÄki dogovor o minimalnim zajedniÄkim bošnjaÄkim interesima za maksimalnu bošnjaÄku akciju, što se u društvenoj teoriji može nazvati nacionalnim programom.
Rezolucija o osnivanju Svjetskog kongresa Bošnjaka
Zbog svega napisanog KBSA je ubrzao proces formiranja KBS još 2006. godine u Chicagu kada je usvojena Rezolucija o otvaranju procesa za formiranje KBS na 11. Susretima Bosnjaka Sjeverne Amerike (Informativno glasilo KBSA broj 2). Polazeći od Äinjenice da Bošnjaci imaju svoju historiju, duhovnost, jezik, kulturu, tradiciju kao osnovna nacionalna utemeljenja, te da nisu ¨ostatak neprijateljske vladavine tuÄ‘e vjere koji treba biti eliminiran¨, oni imaju pravo da slobodno osnivaju svoje institucije.
MeÄ‘usobna uvezanost u Ävrstu nacionalnu, bošnjaÄku, zajednicu neće samo pokazati da su Bošnjaci istinski narod sa dugom tradicijom, već će prije svega pokazati i prijateljima i neprijateljima bošnjaÄku odluÄnost da će oni istrajati i pobijediti u borbi za opstanak na svom ognjištu i u zajednici svijetskih naroda. U Rezoluciji KBSA Äiji prijedlog sam radio u saradnji sa nekoliko istaknutih bošnjaÄkih intelektualaca, izmeÄ‘u ostalog stoji:
U Rezoluciji izmedju ostalog stoji:
“KBS kao meÄ‘unarodna neprofitna, nevladina i nestranaÄka organizacija, ima za cilj okupljati i povezivati Bošnjake i bošnjaÄke organizacije i zajednice izvan Bosne i Hercegovine i tako stvarati uvjete njihovoga uspješnijeg djelovanja za interese Bošnjaka. KBS djeluje na prezentiranju i povezivanju svekolike bošnjaÄkebaštine, historije, kulture, tradicije, jezika i duhovnosti u velikoj porodici naroda svijeta. Na zajedniÄkom planu, izmeÄ‘u ostalog, KBS Äini sljedeće: podstiÄe i njeguje nacionalni, vjerski i patriotski identitet, nasljeÄ‘e, kulturu, tradiciju i jezik kod Bošnjaka, informiše svijetsku javnost i politiÄke lidere u svijetu o ciljevima bošnjaÄkog naroda, njegovoj historiji, kulturi, tradiciji, obiÄajima, duhovnosti i radi na prezentaciji stvarnih nacionalnih i duhovnih vrijednosti Bošnjaka u svijetu, informiše svijetsku javnost i politiÄke lidere u svijetu o pravim interesima i ciljevimaBošnjaka u državama regije gdje žive”. [Za više informcija pogledati: http://www.bihdijaspora.com/vijestiD314.htm
BošnjaÄka povelja o sazivanju Svjetskog kongresa Bošnjaka
Polazeći od te Rezolucije, 2008. godine u St. Louisu KBSA je usvojio BošnjaÄku povelju kojom se obznanjuje sazivanje KBS. U povelji Äiji prijedlog je radio veći broj istaknutih bošnjaÄkih intelektualaca se izmeÄ‘u ostalog kaže:
„S ciljem izgradnje trajne i stabilne nacionalne infrastrukture, koja će omogućiti da Bošnjake vode najpametniji meÄ‘u njima, a da politika i politiÄari budu izvršioci nacionalnih projekata – saziva se KBS. Stotinu i trideset godina traje proganjanje i raseljavanje bošnjaÄkog naroda, zbog Äega je danas više Bošnjaka u Svijetu, nego u domovini. Petnaest godina nakon historijskog BošnjaÄkog sabora, kada je Bošnjacima vraćeno njihovo povijesno ime, Bošnjaci se umrežavaju u svjetsku organizaciju, sa nijetom da objedine sve svoje duhovne i ekonomske potencijale. KBS ima za cilj da inicira osnivanje dvije temeljne ustanove bez kojih je nemoguće planirati bošnjaÄku budućnost: prva je – Muzej genocida nad Bošnjacima, druga je – BošnjaÄka akademija.
BošnjaÄka žrtva je trajno odreÄ‘enje bošnjaÄkog identiteta. Nastojanje da se bošnjaÄka žrtva izbriše iz bošnjaÄke stvarnosti zloÄinaÄko je i opasno, i taj projekat zastupaju kreatori i pomagaÄi genocida nad Bošnjacima. Kultura pamćenja treba biti glavna vaspitna disciplina u bošnjaÄkoj porodici, a iskustvo žrtve treba pratiti sve nacionalne projekte u Bošnjaka. Stoga se osniva Muzej genocida nad Bošnjacima, kao centralna nacionalna ustanova koja će u duhu povijesnih iskustava odgajati bošnjaÄki narod. Muzej genocida će ostvarivati svakodnevno, edukativno i kreativno prisustvo u bošnjaÄkoj stvarnosti, i predstavljat će vrelo bošnjaÄke duhovnosti.
Kontinuitet odumiranja bošnjaÄkog naroda upozorava da se bošnjaÄki narod više ne može oslanjati na bošnjaÄku politiku koja nije odgovorila historijskim izazovima, jer je ignorirala bošnjaÄke akademske potencijale. Osnivanje BošnjaÄke akademije je projekat nacionalnog spasa, s obzirom da bošnjaÄka agonija traži okupljanje i djelovanje najumnijih Bošnjaka. BošnjaÄka akademija će izrastati iz programskih usmjerenja Muzeja genocida nad Bošnjacima, te biti glavni kreator nacionalne politike. KBS će se pobrinuti da ovi ciljevi budu crta ispod koje neće ići ni jedan Bošnjak koji raÄuna na pripadnost svome narodu“. [Za više informacija pogledati: http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=3307:saopnje-deklaracija-proglas-i-bonjaa-povelja-za-sazivanje-svjetskog-kongresa-bonjaka&catid=19:aktuelnosti&Itemid=73 ]
Svrsishodnost osnivanja KBS mora da bude potvrÄ‘ena odlukama i rezolucijama od širokih narodnih bošnjaÄkih masa i njihovih regionalnih organizacija
Kada je trebao realizovati usvojenu BošnjaÄku povelju KBSA je napadnut, njegovi lideri javno vrijeÄ‘ani. Produkovana je paralelna organizacija koja sada uz pomoć odreÄ‘enih subjekata iz i van Bosne i Hercegovine pokušava organizovati KBS. Ideji KBS i bošnjaÄkom jedinstvu je tako nanesena još jedna velika šteta. Zaustavljen je hod KBSA kada je prepoznat od naroda kao najjaÄi bošnjaÄki glas, a od neprijatelja Bošnjaka i Bosne i Hercegovine kao glas koga se treba plašiti. Je li to namjerno uraÄ‘eno pokazaće historija?!
KBS ne smije biti pobjeda bilo koje opcije unutar raspolućenog bošnjaÄkog nacionalnog tkiva. Naprotiv, to mora da bude kongres bošnjaÄkog nacionalnog jedinstva. Svrsishodnost održavanja jednog takvog kongresa mora da bude potvrÄ‘ena odlukama i rezolucijama koje će takvo jedno tijelo donijeti i koje će prije svega biti bazirane na prepoznatljivom iskustvu KBSA sastavljenom od širokih narodnih bošnjaÄkih masa, koji je u više svojih pisanih dokumenata odredio prioritete na kojima ce KBS raditi, a posebno osnivanje kljuÄnih nacionalnih institucija kao što su BošnjaÄka matica, BošnjaÄka akademija nauka i umjetnosti, Institut za strateške bošnjaÄke nacionalne studije, Muzej i Institut genocida. I na kraju najvažnije, KBS mora predložiti BošnjaÄki nacionalni program. Da bi predložili taj program mora postojati razumijevanje svebošnjaÄkog intelektualnog kadra koji bi radili, prihvatili i u praksi sprovodili taj program. Što znaÄi, bez jedinstvenog intelektualnog i od svih Bošnjaka i njihovih organizacija prihvaćenog nacionalnog programa nema KBS, nema bošnjaÄkog jedinstva, nema napretka bošnjaÄke nacije. Jer, dok su god ovoliko duboki jazovi meÄ‘u Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, Sandžaku, Kosovu, Crnoj Gori... te u dijaspori, s posebnim naglaskom na Sjevernu Ameriku, nameće se pitanje, da li najprije raditi na prevazilaženju meÄ‘ubošnjaÄkih problema ili stvarati još jednu „inat organizaciju”?