Glas bošnjaÄke žrtve u povodu hapšenja gen. Ratka Mladića: KonaÄna pravda je ukidanje agresijom i genocidom stvorenog entiteta.
Piše: Profesor Emir Ramić, Institute for Research of Genocide Canada (IRGC)
Hamilton, Canada, 30.5.2011.
Hapšenje generala Ratka Mladića nakon 16 godina, donijeti će bošnjaÄkoj žrtvi neku satisfakciju ali ne i konaÄnu pravdu ako bude ostalo samo politiÄka igra Internacionalne zajednice i Srbije. KonaÄna pravda za žrtvu je potpuna pravna, nauÄno-istraživaÄki zasnovana istina o zloÄinu agresije na nezavisnu, suverenu, jedinstvenu, internacionalno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu i njene odane graÄ‘ane, te istina o zloÄinu genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida, elitocida nad Bošnjacima, a svakako i istina o zloÄinima mućenja i ubijanja u konc. logorima smrti, silovanju Bošnjakinja, protjerivanju Bošnjaka sa njihovog životnog tla. KonaÄna pravda neizostavno ukljuÄuje i ukidanje agresorsko-genocidne tvorevine Republike srpske. A za sve to, žrtva mora organizovano i sistematski pristupiti oćuvanju državnosti i suvereniteta Bosne i Hercegovine. A suverenitet je nedjeljiv, neprenosiv i neupitan, pa ova njegova tri atributa omogućavaju Bošnjacima legitimnu i legalnu akciju ka poništavanju svih rezultata agresije i genocida, a u cilju obrane i obnove jedinstvenog bosanskohercegovaÄkog državnog i društvenog tkiva i u njemu potpune državotvorne i teritorijalne ravnopravnosti bošnjaÄkog narodnog bića.
Za žrtvu, agresorsko, genocidna tvorevina postoji samo kao dio nelegalnog, oktroiranog Dejtonskog ustava koji je nagradio agresiju i genocid sa prisilnom, ilegalnom i nepravednom podjelom teritorije Republike Bosne i Hercegovine na dva entiteta, nameÄući nepravedan i samo-paralizirajući ustavni sistem koji rezultira neefikasnim strukturama vlasti. Cilj agresije i ratnih zloÄina protiv graÄ‘ana Republike Bosne i Hercegovine, te genocida nad Bošnjacima, je stvaranje Velike Srbije na raÄun njene teritorije. Zakonitost i pravda će biti ostvareni samo ako se velikosrbima oduzme ono što su ostvarili kao svoj cilj; jer prema Pravu ilegalna steÄevina ne može biti priznata kao legalna. Internacionalni sud pravde je 26.2.2007. presudio da agresorsko genocidna tvorevina ne stanuje u Bosni i Hercegovini, nego da je rezultat genocida po Konvenciji o genocidu pridruženoj Povelji UN, koja zabranjuje ne samo genocid, nego i rezultate genocida, poput agresorsko genocidne tvorevine, smatra ništavnim. Zbog toga se strana kojoj se na sudu sudi i kojoj sud presudi, ne treba pitati za ustavni i pravni sistem države i Internacionalne zajednice, za kršenje kojih agresijom i genocidom joj se sudilo i presudilo. Nije bitno šta o državi Bosni i Hercegovini misli bilo ko iz agresorsko genocidne tvorevine i Republike Srbije, nego šta o budućnosti države misle njeni graÄ‘ani, žrtve agresije i genocida. Zato umjesto euforije povodom hapšenja ratnih zloÄinaca, bošnjaÄka žrtva treba zatražiti izvršenje (!) Presude Internacionalnog suda pravde; a to nije samo novÄana naknada nego i brisanje rezultata genocida i \'Dejtona\', odnosno agresorsko genocidne tvorevine, jer bez toga neće biti niti bilo kakve naknade. BošnjaÄka žrtva se već dugo oslanja na svoje politiÄke predstavnike koji ne traže primjenu Presude Internacionalnog suda pravde koja bi ukinula i agresorsko genocidnu tvorevinu, Äime se ti tzv. predstavnici ustvari
suprotstavljaju Sudu ka odustajanju od Presude i priznavanju agresorsko genocidne tvorevine. Tako je bošnjaÄka žrtva izigrana; pravni domen rješavanja problema je napušten, Äime je otvoren put svakakvim opasnostima za Bošnjake i državu Bosnu i Hercegovinu. A bilo kakav pritisak ili pokušaj navikavanja žrtve da prihvati stanje uspostavljeno genocidom, Äin je genocida.
BošnjaÄka žrtva mora biti svjesna da je hapšenje generala Mladića izvana spektakl za svjetsku zajednicu i njene medije, a iznutra trgovina srbijanskih vlasti sa Tribunalom i EU. Ako sve na toj trgovini ostane, neće biti promjene u statusu bošnjaÄke žrtve koja već godinama živi u politiÄkom, državnom i društvenom ambijentu zloÄinaÄkog genocidnog projekta koji se danas ne zadovoljava samo pokoravanjem bh. prostora - gdje uslijed kolaboracije bošnjaÄkog politiÄkog faktora uspomena na bošnjaÄke žrtve ima privatni, a ne opšedržavni i opšedruštveni karakter - nego i na svjetskom planu istiskuje istinu o genocidu i zamjenjuje je lažju o stradanju Srba u Bosni i Hercegovini¨. Ta propaganda je naroÄito agresivna ovdje u Kanadi. Naime, unatoć usvajanja Rezolucije o genocidu u Bosni i Hercegovini u Kanadskom parlamentu, unatoć stavljanja u parlamentarnu proceduru zakona o tom genocidu - Äime će Kanada postati prva zemlja u svijetu koja će zakonom, a ne samo rezolucijom, regulisati prava žrtava genocida u Bosni i Hercegovini - i unatoć uspješne zabrane širenja laži SrÄ‘e Trifkovića o genocidu u Bosni i Hercegovini, drsko su eskalirale srpske laži o srpskom stradanju. Oblici velikosrpskog negiranja genocida i laganja, zapravo postaju svesrpski projekt svjetskih razmjera; naroÄito jer opstanak agresorsko genocidne tvorevine direktno ovisi o zaboravu bošnjaÄke žrtve. Svjetska kampanja potiranja istine o genocidu nad Bošnjacima se odvija na više frontova. Kampanja ukljuÄuje slanje stotina velikosrpskih tekstova prevedenih na više jezika, na hiljade svjetskih adresa. To ostaje bez adekvatnog odgovora od strane bošnjaÄke politiÄke i akademske elite (Äast izuzecima poput prof. dr. Smaila ÄŒekića i nekolicine drugih). Ali žrtva mora jednom shvatiti da se istina o genocidu ne podrazumijeva, nego da se ona Äuva, promovira i brani. I zato ako bošnjaÄka žrtva i njena politiÄka, duhovna i akademska elita neće Äuvati, promovirati i braniti istinu o genocidu u Bosni i Hercegovini, onda će velikosrpski revizionisti pobijediti sa tvrdnjama o zloÄinu nad Srbima. Zato umjesto kratke radosti u povodu hapšenja Ratka Mladića, Bošnjacima treba institucionalizacija pamćenja. Odbijanje institucionalizacije pamćenja, njihov je pristanak na (samo)uništenje vlastitog bića.