Genocid u Bosni i Hercegovini
Genocid u Srebrenici je samo jedan u nizu zloÄina koje su u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu u periodu 1992-1995 poÄinile vojne i policijske snage bosanskih Srba i bosasnkih Hrvata , uz direktno uÄešÄ‡e i podršku agresorske države SR Jugoslavije (Srbije i Crne gore) i Hrvatske pod komandom Slobodana Miloševića i Franje Tudjmana i njihovih sljedbenika. Sveukupno je genocidnom metodom provedeno ubijanje, ranjavanje, teroriziranje, protjerivanje, silovanje, interniranje… više od dva miliona graÄ‘ana Älanice Ujedinjenih nacija, Republike Bosne i Hercegovine.
Genocid u Bosni i Hercegovini karakteriše opkoljavanje, opsada i granatiranje bh. gradova, iscrpljivanje graÄ‘ana žeÄ‘u i glaÄ‘u, teroriziranje u opkoljenim enklavama, ciljano ubijanje i protjerivanje Bošnjaka uz uništavanje materijalnih tragova njihove historije, kulture, vjere i tradicije, sve sa ciljem uništenja države Bosne i Hercegovine. Za vrijeme agresije na R Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima, gradovi nisu bili pod opsadom Armije RBiH, a većina srpskih civilnih žrtava je posljedica sistematskog granatiranja multietniÄkih gradova od strane agresorske srpske vojske pod komandom generala Ratka Mladića i politiÄkog liderstva paradržave Republike srpske. Srpski narod, njihova historija, kultura i tradicija nisu bili ciljani kao ratna meta, niti je nad srpskim, a niti nad hrvatskim, narodom Republika Bosna i Hercegovina Äinila sistematske ratne zloÄine, genocid, etniÄko ÄišÄ‡enje, silovanje, mućenje, opsadu, granatiranje i razaranje u Bosni i Hercegovini.
Do sada su već Äetiri presude Tribunala potvrdile genocid u Bosni i Hercegovini pored genocida u Srebrenici, konkretno u Äetiri sluÄaja u kojima je presuÄ‘eno da je zloÄinac Nikola Jorgić uÄestvovao u provoÄ‘enju genocida u oblasti Doboja, zloÄinac Novislav Džajić u oblasti FoÄe, zloÄinac ÄuraÄ‘ Kušljić u oblasti Kotor Varoši i zloÄinac Maksim Sokolović oko Kalesije blizu Zvornika. Tim zloÄincima je suÄ‘eno u njemaÄkim sudovima na zahtjev Tribunala. Pored toga, sudovi u Sjedinjenim državama su utvrdili da je Radovan Karadžić odgovoran za djela genocida, silovanja i muÄenja u koncentracionim logorima smrti.
Internacionalni oružani sukob – Agresija na Bosnu I Hercegovinu
Rat u RBiH je bio internacionalni oružani sukob. Nekoliko vojnih snaga je uÄestvovalo u ratu. Jedino su legalne bile snage Republike BiH – Armija RBiH i Ministarstvo unutrašnjih poslova RBiH – koje su unatoÄ ilegalnom svjetskom embargu na svoje naoružanje, herojski i Äasno branile graÄ‘ane i jedinstveno bh. državno i društveno tkivo od agresije SR Jugoslavije i njene iredente sastavljene od većine bosanskih Srba, kao i od agresije Republike Hrvatske i njene iredente sastavljene od dijela bosanskih Hrvata – dvije države sa svojim surogatima u BiH, dvije države koje su koordinirano u svojem Srpsko-hrvatskom paktu u periodu 1992-1995 putem vojne agresije, ratnih zloÄina i genocida uništavali Republiku Bosnu i Hercegovinu i njene odane graÄ‘ane, a na njenom teritoriju stvarale svoje nacionalisticke države Republiku srpsku i Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu.
Tribunal je već u pet sluÄajeva presudio da rat na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine nije bio graÄ‘anski rat, nego internacionalni oružani sukob definiran kao agresija dvije države, SR Jugoslavije (Srbije i Crne gore) i Republike Hrvatske, na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Brojne relevantne nauÄne istraživaÄke organizacije razliÄitog profila, iz Äitavog svijeta, pouzdano su utvrdile i potvrdile dvije bitne, temeljne Äinjenice u vezi dogaÄ‘aja u Republici Bosni i Hercegovini u periodu 1992-1995. Prvo, da je to bio sluÄaj oružane agresije dvije države, SR Jugoslavije (Srbije i Crne gore) i Republike Hrvatske, na Republiku Bosnu i Hercegovinu odn. njene graÄ‘ane, te da je to bio zloÄin protiv mira i sigurnosti ÄovjeÄanstva, što Äini osnovnu definiciju internacionalnog oružanog sukoba nazvanog agresija. Drugo, da je najgori zloÄin u Internacionalnom pravu, zloÄin genocida, poÄinjen na podruÄju Republike Bosne i Hercegovine protiv njenih graÄ‘ana, posebno protiv onih iz bošnjaÄkog naroda.
Internacionalni sud pravde je 26.2.2007. presudio da agresorska genocidna tvorevina Republika srpska ne ¨stanuje¨ u Bosni i Hercegovini, nego da je rezultat genocida po Konvenciji o genocidu pridruženoj Povelji UN, koja zabranjuje ne samo genocid, nego i rezultate genocida, poput agresorske genocidne tvorevine, smatra ništavnim. Strana kojoj se na sudu sudi i kojoj sud presudi, ne treba se pitati za ustavni i pravni sistem države, za kršenje kojeg agresijom i genocidom joj se sudilo i presudilo. Nije bitno šta o državi Bosni i Hercegovini misli bilo ko iz agresorske genocidne tvorevine Republike srpske i njene matice i tvorca, Republike Srbije, nego šta o budućnosti države Bosne i Hercegovine misle njeni odani graÄ‘ani, žrtve agresije i genocida.
Agresija na Republiku BiH i genocid nad Bošnjacima Äine suštinu udruženog zloÄinaÄkog poduhvata SR Jugoslavije (danas republika Srbije i Crne gore) i Republike Hrvatske. Agresori na Republiku BiH su kroz korištenje državnih policijskih i vojnih snaga u saradnji sa svojom iredentom unutar BiH, imali namjeru da osvoje, podjele i unište Republika BiH kao suverenu i nezavisna državu, Älanicu UN, kroz uništenje Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda. Svi relevantni svjetski nauÄno istraživaÄki izvori potvrÄ‘uju da je agresija na Republiku BiH i genocid nad njenim graÄ‘anima, smišljeno, organizovano, isplanirano zloÄinaÄko djelo agresora.
Više: o Agresiji na Bosnu i Hercegovinu i Genocidu u Bosni i Hercegovini
Prof. dr. Smail ÄŒekić – Direktor Instituta za istraživanje zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava Univerziteta u Sarajevu
Agresija na Republiku Bosnu I Hercegovinu I genocide nad Bošnjacima