Ovo je vrijeme povijesnog uozbiljenja bošnjaÄkog naroda i epohalne konsolidacije cjelokupnog bošnjaÄkog narodnog bića
Projekat eliminacije Bošnjaka kao politiÄkog faktora pod navodnom zaštitom ljudskih prava i sloboda ima za cilj eliminaciju Bošnjaka kao naroda i Bosne i Hercegovine kao države.
U tom procesu vlastite eliminacije najaktivniji su sami Bošnjaci koje je Alija Isaković poodavno identificirao kao najopasniju prijetnju naroda i države. “Nigdje nisam sreo tako dirljivo dobrodušne, naivne i predane ljude beskrajno samopožrtvovane, spremne na svaku liÄnu i kolektivnu žrtvu, i nigdje takve pojedince i skupine apsolutno uskogrude, beskrajno samožive, potkupljive, politiÄki ljigave i, nadasve, opsjednute omalovažavanjem svega vlastitoga, vlastitoga imena, vjere, obiÄaja, prošlosti.“
Bošnjaštvo kao prirodno pravo Bošnjaka na vlastitu kulturu, tradiciju, duhovnost, jezik, je najbolja brana protiv podjele bosanskohercegovaÄke države i društva.
Da su svi graÄ‘ani Bosne i Hercegovine Bosanci i Hercegovci nije upitno još od prijema Bosne i Hercegovine u Ujedinjene nacije.Ali to ne može biti platforma za dokidanje narodnog osjeÄanja Bošnjaka.
Što se samog imena Bošnjak tiÄe, postoji isuviše dokaza da su se u Bosni i Hercegovini do u nazad stotinjak godina izjašnjavali svi njeni graÄ‘ani. To što su u eri jedne agresivne asimilacije sa politiÄkom pozadinom dva naroda pristali na prenominaciju u Srbe i Hrvate, jeste njihovo pravo koje niko ne treba niti smije osporavati.
Ali, to ne implicira da oni koji se i dalje osjećaju Bošnjacima moraju slijediti njihov primjer, da se zbog drugih odriÄu imena koje je do “politiÄkih zabrana“ stoljećima figuriralo kao naziv za sve graÄ‘ane Bosne i Hercegovine.
Dok Bošnjacima genocid ne postane ono što je Jevrejima holokaust, dotle će historija biti otvorena za tragiÄno ponavljanje genocida
Negiranja genocida u Bosni i Hercegovini je agresivno-genocidni kontinuitet koji neće biti nikada okonÄan, ali može biti drukÄije viÄ‘en ako pamćenje genocida nad Bošnjacima postane bošnjaÄka narodna primatnost, bitnost bošnjaÄkog identiteta, pravac bošnjaÄke egzistencije i budućnosti. Jevreji se protiv onih koji negiraju holokaust bore još snažnijom uspomenom na holokaust, upotrebom umjetnosti svih žanrova, jer im je uspomena na holokaust najviša nacionalna duhovna inspiracija. Dok Bošnjacima genocid nad Bošnjacima ne postane ono što je Jevrejima holokaust nad Jevrejima, dotle će historija biti otvorena za tragiÄno ponavljanje genocida.
Umrtvljivanje historijskog pamćenja kljuÄna je operacija za poravnavanje krivice za genocid nad Bošnjacima. To je tek uvertira za progon bošnjaÄke žrtve Bošnjaci su najteže stradali u agresiji na Republiku Bosnu I Hercegovinu, ali najmanje pamte svoje žrtve. Tako linija izmeÄ‘u tjeranja Bošnjaka da zaborave i optuživanja Bošnjaka da su krivi za svoje žrtve postaje sve tanja. To su istinske intencije dejtonskog genocidiÄnog režima koji svoju ideologiju plasira i preko intelektualnih plaćenika meÄ‘u Bošnjacima, koji su produkovali zabunu i podjeljenost u bošnjaÄkom narodu, u kome se već nastanio osjećaj samomržnje, samokrivice i straha da se štogod ne zamjeri svojim mrziteljima i progoniteljima.
Prof. dr. Enver Imamović upozorio je da se „trenutno kroz medije nameću srpski i hrvatski udžbenici koji šire neistine o BiH“, da će „naša djeca doći u situaciju da budu napadnuta tvrdnjama da nemaju državu, tvrdit će se da je nikada nije bilo, a naša nova pokoljenja prihvatit će ono što Äuju sa strane od neprijatelja naše zemlje“, te zakljuÄio da je „ovakva situacija alarmantna jer ljudi koji ne uÄe historiju ne znaju ko su“. Nastava iz historije protjerana u djelovima BiH sa bošnjaÄkom veÄinom. . S druge strane, u krajevima sa srpskom i hrvatskom većinom, djeca imaju uobiÄajen broj Äasova historije, i to historije koja nije bosanskohercegovaÄka, a s obzirom na laži – ni antifašistiÄka. BošnjaÄka djeca, koja pripadaju narodu žrtvi genocida u Srebrenici, koji je preko idejne platforme Armije RBiH jedini ostao vjeran tekovinama antifašizma i jednakosti svih ljudi, nemaju pravo da uÄe svoju Äasnu i Äestitu historiju. Može li se takva segregacija bošnjaÄke djece dogoditi sluÄajno? Dio je to tzv. reformi u kojima su Bošnjaci ostajali bez svega što su odbranili i oslobodili u ratu, bez lektire, obrazovnih programa, medija, institucija, kako bi se stekla pozicija za finalno ispiranje bošnjaÄkog mozga. Tzv. reforme, koje su imale funkciju tihe okupacije Bošnjaka, da zaborave vlastitu historiju.
Kod svih samoodrživih naroda historija je nacionalni resurs, prvorazredni kompas, tvrÄ‘ava koja ne pada ni kada padaju vlade i mijenjaju se zastave. Bošnjaci ne mogu opstati bez maksimalne odgovornosti prema historijskom pamćenju. Vrijeme je da bošnjaÄki narod gradi alternativne sisteme poduÄavanja svoje djece nacionalnoj historiji. Ako se genocid nad Bošnjacima ne može izuÄavati na Äasovima historije – ima da se izuÄava u bošnjaÄkim kućama. Tako smo saÄuvali vjeru. Tako ćemo saÄuvati i historiju.
U vezi sa Popisom stanovništva u Bosni i Hercegovini, koji je zakonom propisan i koji će biti obavljen od 1. do 15.10.2013. godine, neophodno je imati na umu sljedeće:
1. Bosna i Hercegovina je, prema važećem Ustavu, država tri ravnopravna naroda – Bošnjaka, Srba i Hrvata, bez Äijeg se pristanka ne mogu vršiti nikakve ustavnopravne ili druge radnje koje bi dovele do promjena sadašnjeg ustavnopravnog stanja.
2. U Popisnom listu, kada se tiÄe nacionalnosti graÄ‘ana, jedino vjerodostojno odreÄ‘enje našeg naroda koje mu garantira ustavna prava i položaj matiÄnog naroda u vlastitoj državi, jeste njegovo bošnjaÄko ime.
3. Svaki pokušaj da se nacionalna pripadnost zamijeni sa pripadnošÄ‡u državi iskrivljuje i falsificira historijski naslijeÄ‘eno stanje nacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini i predstavlja prepoznatljiva nastojanja da se izvrši revizija priznavanja bošnjaÄkog naroda, koji je velikim svojim žrtvama napokon, i za sva vremena, izborio neosporno pravo da sebe naziva svojim historijskim nacionalnim imenom Bošnjaci. To njegovo ime bilo mu je osporavano i dekretima zabranjivano od 1906. godine sve do njegovog vraćanja i ponovnog usvajanja kao zvaniÄnog i jedinog prihvatljivog imena, na BošnjaÄkom saboru u Sarajevu 1993. godine.
4. Svaki pokušaj da se nacionalna identifikacija vezuje za ime države proturjeÄan je našoj historiji i više od hiljadu godina staroj tradiciji nacionalnog imena Bošnjak, i nosi opasnost koja se ogleda, prije svega, u tome da Bošnjaci dovedu u pitanje svoj položaj u Bosni i Hercegovini, jer sigurno je da će svojim izjašnjavanjima i Srbi i Hrvati u našoj zemlji, osim rijetkih izuzetaka, ostati pri svojim nacionalnim imenima. Ponuda da se kao moguće „nacionalno odreÄ‘enje“ uzme i naziv „Bosanac“ odnosi se jedino na Bošnjake, te je ona i ovoga puta samo prozirna podvala sliÄna onoj što nam je bila nuÄ‘ena tobožnjim nacionalnim imenom „Jugosloven“, a koje je takoÄ‘er bilo izvedeno od naziva države i nikada nije bilo prihvaćeno ni od jednog naroda u toj državi, osim dijela Bošnjaka, što se pokazalo kao teška obmana i zabluda upravo za same Bošnjake.
5. Bilo bi tragiÄno ako bi nas, nakon svega što smo kao autohtoni balkanski i evropski narod u svojoj cjelokupnoj, a naroÄito najnovijoj historiji doživjeli, neko iznova mogao navesti na to da se prema sebi, svojoj historijskoj poziciji i sudbini, te stradanjima, kojima smo naroÄito intenzivno bili podvrgavani Äitav jedan protekli vijek, opet ponašamo neodgovorno i kratkovido, povodeći se za agitatorima raznih boja i pseudonauÄnicima, pa i onima iz vlastitih redova, koji nam „nude sve“, osim našega pravog nacionalnog imena i identiteta, što nije stvar nikakvih ponuda, odluka, sporazuma i pogaÄ‘anja, već je pitanje historije i gole nauÄne istine i prava svakog Äovjeka na slobodu iskazanu u vlastitom kulturnom i nacionalnom identitetu. Razni agitatori ponašaju se napadno, arogantno i omalovažavajuće prema puku kojem se medijskim i elektronskim kanalima šićardžijski obraćaju, kao da oni o suštinskim stvarima postojanja i opstojanja toga puka, odnosno naroda, mogu znati bolje od njega samoga.
6. Zbog svega reÄenog, nužno je da svaki od nas bude veoma oprezan, da ne nasjeda ni na kakvu propagandu. Nema nikakve potrebe da mijenjamo naš identitet i da ne ostanemo ono što historijski tim identitetom svaki od nas jeste, a što se nedvosmisleno iskazuje imenom Bošnjak, formiranim na nepobitna dva njegova temelja: geofiziÄkom i historijskom prostoru zvanom Bosna i Hercegovina i na jasno omeÄ‘enom govornom prostoru još od Srednjeg vijeka nazvanom bosanskim jezikom. TakoÄ‘er moramo biti svjesni toga da smo dio bošnjaÄkoga naroda, koji ne živi samo u svojoj matiÄnoj državi Bosni i Hercegovini, nego i u drugim susjednim zemljama Balkana, a i u mnogim zemljama širom svijeta.
Bošnjaci, pozivamo Vas da se na Popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini 2013. godine bez ikakvih dilema izjasnite na sljedeći naÄin:
EtniÄko izjašnjava nje: BOŠNJAK
Maternji jezik: BOSANSKI