Muslimani do 1993, i prastari evropski narod, prelijepog imena Bošnjak danas su jedan narod i ne možete ga vještački dijeliti

Muslimani do 1993, i prastari evropski narod, prelijepog imena Bošnjak danas su jedan narod i ne možete ga vještački dijeliti

 

Na ovom popisu Bosnjaci moraju jasno i glasno, svima, pa i Evropi, reći da u BiH živi autohtoni narod čije ime je Bošnjak. Narod, koji je sam odabrao svoje ime, koji ima svoju kulturu, svoj jezik, običaje, mitove i ne razlikuje se od ostalih europskih naroda. Evropa to mora prihvatiti i iskreno može mnogo toga od Bosnjaka naučiti.

 

Bošnjaci često ne uče iz svoje prošlosti.

 

Bošnjaci moraju biti svjesni značaja historijskog popisa. Moraju biti u potpunosti jedinstveni i bez popustljivosti prema bilo kome. Ovo je u posljednjih 130 godina najvažniji momenat s kojim se Bošnjaci suočavaju. Nakon odbrane Bosne 1992. godine, danas su ponovo pred jednim od najznačajnijih momenata u svojoj povijesti – momenat kada svima, i susjedima, a i Evropi moraju jasno kazati: Mi smo Bošnjaci. I bez ustezanja uputiti jasnu poruku da ih neće dijeliti, rasipati i manipulirati.

 

Zaključci Vijeće ministara BiH po pitanju popisa su sporni, a IMO tim, EUROSTAT i Evropska komisija (EK) to prihvataju. Osnovna statistička praksa i preporuke definirane od samog EUROSTAT-a jesu da izvršna vlast ne može i ne smije utjecati na rad statističkih institucija, a posebno na provoÄ‘enje popisa. IMO tim ne samo da ovo prihvata već u svojim izvještajima navode da je dobro što je Vijeće ministara donijelo odluke po pitanju popisa.

 

Popisnice se ne smiju mijenjati i moraju biti zadržane u izvornom formatu, a popularno formulirano pitanje "šifrarnika" sa pojedinačnim odgovorima graÄ‘ana nema apsolutno nikakve veze. Većina pitanja na popisu zahtjeva neki oblik grupiranja, te iznalaženja adekvatnih modaliteta jednostavnije statističke obrade i interpretacije tih rezultata. Odnosno, metodologiju objedinjavanja podataka na višim razinama (šifrarnici) se mora usaglasiti prije provoÄ‘enja popisa. Zaključci Vijeća ministara BiH koji odreÄ‘uju da će ova metodologija biti prireÄ‘ena i usvojena nakon obrade podataka, a ne prije popisa, jesu ishitreni i doneseni bez potpunih informacija.

 

Nakon probnog popisa u prijedlogu "šifrarnika" smo imali preko 690 ponuÄ‘enih modaliteta od čega 19 modaliteta izjašnjavanja Jevreja, 15 modaliteta izjašnjavanja romske populacije, 12 modalitete za Špance u BiH... I nikome nije sporno kada će se ovu modaliteti nakon popisa objediniti u jednoobrazne grupe. Problem je samo sa Bošnjacima. Muslimani do 1993, i Bošnjaci danas su jedan narod i ne možete ga vještački dijeliti. ÄŒak i predstavnici IMO tima priznaju da im je potpuno jasno da se svi modaliteti koji Bošnjaci koriste moraju objediniti kod statističkih analiza obzirom da nije moguće raditi socio-ekonomske, statističke i različite demografske analize ukoliko se Muslimani i Bošnjaci ne objedine. Ipak, nameće se pitanje zašto se onda ne mogu objediniti u ukupnom zbiru. Na ovo pitanje predstavnici IMO tima postavljaju "uvjet" da Bošnjaci promjene ime i da se zovu Bošnjaci-muslimani. Tragično kako Bošnjacima ponovo drugi žele da nadijevaju ime.

 

Bošnjaci su kroz historiju, na prethodnih 12 popisa, imali nametnuto ime. Sva naša do sada korištena "imena" su nam bila nametnuta. Bili smo ''muhamedanci', Srbi-muslimani ili Hrvati-muslimani, ''neopredijeljeni'', ''muslimani po etničkoj pripadnosti'', te na kraju ''Muslimani'' sa velikim ''M''. Bosnjaci su 1993. godine u ratnom Sarajevu na Bošnjačkom saboru jasno  odlučili da im niko više neće nametati imena i vratili staro narodno ime "Bošnjak". Kako to Abdulah Sidran lijepo kaže: ''Prastari evropski narod, prelijepog imena Bošnjak''. Sada dolazi IMO tim i želi da nas preimenuju. Kao što su nas nekad Beograd ili Zagreb imenovali, kao što nas je nekada Austro-Ugarska imenovala, sad nam Europa i njen EUROSTAT žele nadijevati ime kako oni to žele i kako njima odgovora.

 

Uvijek se zeli postici isti cilj: u Bosni i Hercegovini ne živi neki poseban narod, nego su to Srbi ili Hrvati druge (islamske) vjeroispovijesti. To imamo posljednjih 100 godina i skupu su Bosnjaci cijenu platili. Danas ovu politiku nastavlja IMO tim EUROSTAT-a sa pokušajima da Bosnjake ponovo ostavi u domenu nekog nepostojećeg naroda islamske vjeroispovijesti. Stoga, na ovom popisu Bosnjaci moraju jasno i glasno, svima, pa i Evropi, reći da u BiH živi autohtoni narod čije ime je Bošnjak. Narod, koji je sam odabrao svoje ime, koji ima svoju kulturu, svoj jezik, običaje, mitove i ne razlikuje se od ostalih europskih naroda. Evropa to mora prihvatiti i iskreno može mnogo toga od Bosnjaka naučiti.

 

Bošnjaci su u agresiji i genocidu platili visoku cijenu da bi bili narod i svoji na svome na ovom prostoru. U želji da žive u miru platili su cijenu genocida. A sada imaju situaciju gdje im se silom pokušavaju nametnuti standardi koji nigdje u svijetu ne bi bili prihvaćeni. Oni žele postići drastično smanjenje broja Bošnjaka vještačkom manipulacijom kao što je uraÄ‘eno 1961. godine kada su Bošnjaci u BiH, tada muslimani, vještački reducirani na 25 procenata. Tada su istom manipulacijom, kroz  šifrarnik, oni koji se nisu opredijelili za odreÄ‘eni modalitet zbrajali sa modalitetima Jugoslavena. S druge strane, nudi se situacija u kojoj Bošnjaci dobiju neko novo ime, u kojem bi se zadržala "vjerska konotaciju" ''musliman'' sa malim ''M''.  Ustav BiH kaže da su konstitutivni narodi Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Onaj ko nije to, ide u kategoriju ''ostalih''. Ovdje ustavno ureÄ‘enje ne ostavlja nimalo prostora. Bošnjaci često ne uče iz svoje prošlosti.

 

Za bošnjački narod je sramota da ministri Sredoje Nović i Nikola Špirić odlučuju o tome kako će se Bošnjaci zvati i zbrajati. Vijeće ministara BiH nema šta o tome odlučivati. Razmislite o sljedećem scenariju? Zamislite scenario da se zbog nedostatka koncenzusa šifrarnik nikada ne usvoji. U toj situaciji svaki načelnik bio Srbin, Hrvat, Bošnjak može objedinjavati podatke na prostoru svoje općine kako on to želi. Smanjivat će broj pripadnika ovog ili onog naroda. Svaki će kanton ili entitet početi da provodi svoje lokalne manipulacije u zavisnosti šta je njihova dnevno-politička potreba. Slično se i danas manipulira podacima iz 1991. godine. Učestvovati u procesu za koji se zna da će dati rezultate pogubne za najbrojniji narod je besmisleno? Zašto legitimizirati taj proces. Važno je da Bošnjaci učestvuju na popisu. No, ako se nastavi sa praksom grubog ignoriranja svih legitimnih zahtjeva predstavnika Bošnjaka u popisnim tijelima, zbilja ne znamo kako možemo nastaviti sa tom porukom.

 

Zakon o lokalnoj samoupravi RS čl. 3 kaže da će se odredba o konstitutivnosti naroda primjenjivati izuzev ako u općini živi natpolovična većina jednog naroda prema posljednjem popisu. To znači po sadašnjem stanju stvari da ni u jednoj općini RS-a neće biti primijenjene odredbe o konstitutivnosti. Bošnjak neće moći biti predsjednik Skupštine, ni zamjenik načelnika , niti na bilo kojoj značajnoj funkciji u općinskoj administraciji. Suočit ćemo se sa situacijom masovnih otpuštanja naših ljudi u RS nakon popisa jer će se u RS pozivati na rezultate popisa 2013. godine, a ne na rezultate popisa 1991. godine. Kad tome pridodate manipulacije sa razdvajanjem Bošnjaka i muslimana, možete zamisliti kakve će to posljedice imati na bosnjacku povratničku populaciju.