20 godina od genocida u Ruandi

20 godina od genocida u Ruandi

7. aprila 1994. godine u Ruandi je počinjen genocid. Pripadnici bataljona "plavih šljemova", koji su se nalazili u Ruandi, samo su bili nijemi promatrači tadašnjih zbivanja. Žrtve genocida u Ruandi su takoÄ‘er bili i najmlaÄ‘i. Svijet je bio samo promatrač kada su prije 20 godina u Ruandi ulice bile pune leševa. U toj zemlji su čak bile prisutne i meÄ‘unarodne mirovne trupe. No, Vijeće sigurnosti UN je zabranilo trupama da napadaju. Nakon što je u Runadi izvršen genocid, pojedini eksperti su istražili ulogu koju je u to vrijeme imala meÄ‘unarodna zajednica. Od tada je postalo jasno da se genocid u Runadi mogao spriječiti i da se broj žrtava mogao smanjiti. MeÄ‘utim, još prije nego su ubistva i počela, nedostajala su upozorenja da Ruandi prijeti katastrofa. Ujedinjeni narodi su bili informirani ranije. Telegram „Ujedinjenim narodima u New Yorku. "Svjedoci smo demonstracija tokom kojih se primjenjuje nasilje, zatim noćnog granatiranja te politički i etnički motiviranih ubistava. Imamo pouzdane informacije da naoružane grupe pune svoj vojni arsenal i žele da oružje podjele njihovim pristalicama. Ukoliko do toga doÄ‘e, sigurnosna situacija će biti pogoršana. Ugrožena je takoÄ‘er i sigurnost saradnika Ujedinjenih naroda i civilnog stanovništva.“ Dva mjeseca prije nego što je došlo do genocida, posebni izaslanik UN za Ruandu Jacques Roger Boo-Boo je poslao u New York ovaj telegram. To je bio samo jedan od pokazatelja da se katastrofa nazire. Mirovna misija UN je u Ruandi bila smještena do kraja 1993. godine. Napadi na manjinu Tutsi, izvještaji o oružju koje je pristizalo ekstremnim pripadnicima plemena Hutu, tajni centri za obuku policije – Ujedinjeni narodi su bili informirani o svemu tome. Runda je bila slabost kako politike tako i medija“, ističe Linda Malvern. Zapadni političari nijednog trenutka nisu govorili o genocidu. Tadašnji američki predsjednik Bill Clinton je govorio o ratu izmeÄ‘u „rodovskih zajednica“. Kofi Annan, koji je kasnije postao generalni sekretar UN je bio jedan od rijetkih koji je uvidio dio odgovornosti: „Ne smijemo zaboraviti da smo kolektivno zakazali kada je trebalo da zaštitimo 800.000 nedužnih muškaraca, žena i djece u Runadi. Moramo priznati našu odgovornost da nismo učinili dovoljno kako bi zaustavili genocid.“