Nebojša Ranisavljević je jedini dosad osuÄ‘en za zloÄin u Štrpcima. Ranisavljević je bio pripadnik oružane grupe „Osvetnici“ koja je bila pod kontrolom Višegradske brigade Vojske Republike Srpske (VRS). Za ovaj zloÄin do sada je pravosnažno osuÄ‘en samo Nebojša Ranisavljević. U sudskom postupku koji je protiv njega voÄ‘en pred Višim sudom u Bijelom Polju (Crna Gora), utvrÄ‘eno je da je grupa pripadnika Višegradske brigade, koju je predvodio Milan Lukić, nasilno zaustavila voz u stanici Štrpci i iz istog izvela 18 putnika Bošnjaka, jednog Hrvata i jednu osobu neutvrÄ‘enog identiteta, koje su vojnim kamionom odvezli u prostorije osnovne škole u mjestu Prelovo kod Višegrada. Za zloÄin u Štrpcima pred sudom Bosne i Hercegovine u toku je suÄ‘enje desetorici optuženih, meÄ‘u kojima su Luka DragiÄević, komandant Višegradske brigade, Boban InÄ‘ić, komandant Interventne Äete u Višegradskoj brigadi, te Gojko Lukić, brat Milana Lukića. U Srbiji se povodom ovog zloÄina vodi istraga pokrenuta u decembru 2014. godine. Tužilaštvo za ratne zloÄine (TRZ) podiglo je u martu 2015. godine optužnicu protiv pet lica, meÄ‘utim tu optužnicu sud do danas nije potvrdio, već je nekoliko puta vraćao TRZ-u na dopunu. Porodice žrtava, od kojih su većina državljani Srbije, suoÄene su i sa dvodecenijskim ignorisanjem državnih organa nadležnih za brigu o civilnim žrtvama rata (Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boraÄka i socijalna pitanja). Majke, oÄevi, djeca, supružnici i drugi srodnici žrtava ovog zloÄina, kao i zloÄina u Sjeverinu, zbog diskriminatornog zakonskog okvira u Srbiji, ne mogu dobiti status Älanova porodica civilnih žrtava rata. Na neadekvatnost postojećeg zakonskog rješenja i njegovo diskriminatorno sprovoÄ‘enje već godinama ukazuju žrtve i njihova udruženja, Fond za humanitarno pravo i druge organizacije civilnog društva. Uprkos ozbiljnim primjedbama domaćih i meÄ‘unarodnih aktera, Ministarstvo je uvelo u zakonsku proceduru i Nacrt zakona o pravima boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata i Älanova njihovih porodica kojim se postojeći pravni režim dodatno pogoršava na štetu svih civilnih žrtava koje žive u Srbiji.
Žrtve zloÄina u Štrpcima su: Halil ZupÄević (roÄ‘en 1944. godine), Senad ÄeÄević (1975), Esad Kapetanović (1954), Iljaz LiÄina (1947), Fehim Bakija (1950), Rifat Husović (1958), Ismet BabaÄić (1963), Šećo Softić (1945), Adem Alomerović (1935), Rasim Ćorić (1953), Fikret Memović (1939), Fevzija Zeković (1939), Džafer Topuzović (1938), Muhedin Hanić (1966), Safet Preljević (1971), Nijazim Kajević (1963), Zvjezdan ZuliÄić (1960), Jusuf Rastoder (1938), Tomo Buzov (1940) i NN lice. Do sada su pronaÄ‘eni posmrtni ostaci Äetiri žrtve. Tijelo Halila ZupÄevića pronaÄ‘eno je krajem 2009. godine u selu SjedaÄa na obali jezera Perućac, a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza LiÄine naÄ‘eni su u istom jezeru 2010. godine, dok se za ostalim tijelima i dalje traga. U Prijepolju, pored starog mosta na Limu, 2009. godine otkriveno je spomen-obilježje žrtvama otmice. Na bijelom mermernom kamenu u obliku tradicionalnog muslimanskog nadgrobnog spomenika nišana ispisana je poruka: "Ko u ovoj zemlji zaboravi 27. februar 1993. i stanicu Štrpci odustao je od budućnosti".