Ja se zovem Mirsad ÄŒausević, roÄ‘en sam u Prijedoru, sa trenutnim boravkom u Amerci. Kao i većinu, i mene je zahvatio talas nemilog rata, te me je uÄinio svjedokom ogromnog stradanja Bošnjaka i Hrvata na Prijedorskom podrucuju tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu devedesetih. Postao sam preživjela žrtva zloÄinaÄkih zlodjela, preživio sve moguće torture tokom zatoÄeništva u logorima Omarska i ManjaÄa. Moje zatoÄeništvo trajalo je više od pet mjeseci, tako da me još uvijek prate traume kojima sam bio izložen. Moja tužna priÄa se ne završava na mom sopstvenom teÄkom iskustvu, ona nosi neopisivu bol koju nosi gubitak braće. Dakle, u agresiji na Bosnu i Hercegovinu ubijena su mi dva brata, od koji se jedan još uvijek vodi kao nestao.
Nedavno sam objavio i svoju biografsku knjigu, SMRT U BIJELOJ KUĆI, u kojoj sam pokušao opisati svoju liÄnu bol i patnju, kroz koju smo moji sugraÄ‘ani i ja prolazili tokom straviÄnih dogaÄ‘anja, koje su uzrokovane tim nemilim dogaÄ‘ajima koje je donio rat. Pored ovog razloga, želio sam da upoznam javnost sa svojom liÄnom priÄom i istinom, a na posledku da kompletno sav prihod od prodaje knjige usmjerim na troÄkove izgradnje spomenika, u znak na vjeÄno sjećanje nevino stradalim žrtvama grada Prijedora. Knjigu smo distribuisali u cijeloj Bosni i Hercegovini, tako da je dostupna na “I novine” kioscima, a za one koji žive izvan granica Bosne i Hercegovine, dostupna je i putem online prodaje na web stranici, Amazon.Trenutno postoje knjige na Engleskom i Bosanskom a u toku je priprema i na Njemackom jeziku.
Danas je medjunarodni dan sjecanja na zrtve genocida i tim povodom se obracam javnosti.Iako medjunarodni sud pravde u Hagu nije potvrdio da je bio genocid u Prijedoru i u nekoliko drugih opstina ipak je to potvrdjeno i naucno dokazano u mnogim medjunarodnim institucijama.Nama zrtvama ne treba nicija potvrda sta se to stvarno desilo a znamo da koristenje rijeci genocid nekome smeta.Mi ne zelimo s time staviti ljagu na sav srbski narod i bez obzira na sve ne zelimo nikome zlo i ne zelimo dalje komplicirati stvar.Mi samo trazimo pravdu i istinu za sve zrtve bez obzira kojoj oni vjeri pripadali.Mislim da je vrijeme da svi dobro razmislimo i razumijemo zrtve rata .Niko od nas nema dva zivota i nemamo puno vremena da iz godine u godinu pricamo i raspravljamo o istim problemima.
Osjećao sam jaku moralnu potrebu i obavezu, kako prema mojoj vlastitoj braći, tako i prema svim ostalim nevino stradalim žrtvama, koji su nemilosrdno ubijeni, da sa svojim preživjelim sugraÄ‘anima, uradimo nešto, što će zauvijek održavati sjećanje na njih. ZakljuÄili smo da je neophodno da se pokrene inicijativa izgradnje memorijalnog centra, koji će ujedno biti i znak opomene svima nama da se ovakvo zlo nikad i nikome više ne ponovi. Na nama je da iskoristimo svaku mogućnost koja nam se ukaže da to i ne dozvolimo.
Jako sam ponosan što mogu da vas ovom prilikom informižem, da uz veliku pomoć profesora Emira Ramića, direktora za istraživanje Genocida Kanada, a na moj prijedlog, model ovog spomenika je već pripremljen. Poznati arhitekt iz Sarajeva Faruk Pirić, koji je inaÄe projektovao i memorijalni centar u PotoÄarima, je takoÄ‘er projektovao model za memorijalni centar Pijedora.
U poslednjih nekoliko sedmica,mi iz Udruzenja Prijedorcana vodili smo mnogobrojne razgovore sa predstavnicima iz politiÄkog kruga ovdje u ÄŒikagu, ukljuÄujući nekoliko oldermena, kao i kongresmenena, koji su izrazili pozitivno mišljenje o samoj ideji, tako da smo optimisiÄi u smislu rješavanja odbrenja za izgradnju spomenika. Da budem malo precizniji, njima smo se obratili jer imamo namjeru spomenika graditi ovdje u ÄŒikagu, jer dozvolu za isti ne možemo dobiti u našem gradu Prijedoru, gdje bi ovaj spomenik ustvario i trebao biti podignut.
S toga, koristim ovu priliku da se obratim svim relevantnim institucijama, politiÄkim organizacijama, kao i predstavnicima vlasti, u Bosni I Hercegovini, koji mogu imati bar neki uticaj na rješavanje ove mogućnosti o postavljanju spomenika, tamo gdje mu je ustvari i mjesto, u gradu Prijedoru.
Mišljenja sam da je krajne vrijeme da se nevino stradalim žrtvama Prijedora ukaže adekvatna poÄast, da se na ovom spomeniku zabilježi zlo koje nam se dogodilo, da se obezbijedi mjesto gdje će se majke, sestre, sinovi, kćeri, ubijenih žrtava dostojanstveno sjećati i zauvijek njegovati sjećanje na svoje namlilije. Jedino ćemo se na ovaj naÄin moći pomjeriti sa mrtve taÄke, te se okrenuti prema pozitivnoj isvjetlijoj budućnosti I posvetiti se konkretizaciji ekonomske situacije u našem gradu.
Želim podvući jednu važnu taÄku, a to je da ukoliko proradi svijest onih koji su nadležni za odobrenje izgradnje spomenika u Prijedoru, i ako doÄ‘e do toga da se izgradnja dozvoli u Prijedoru, mi ćemo u tom sluÄaju odustati od izgradnje spomenika ovdje u Chicagu.
Mirsad Causevic
Udruzenje Prijedorcana Chicago