IGK u Muyeju Mostar
ÄŒlan Internacinalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje zloÄina genocida Kanada {IGK} Armin ÄŒusto posjetio je Muzej žrtava rata i genocida u Mostaru, gdje se tom prilokom susreo sa zaposlenicima Muzeja, koji su predstavili rad Muzeja. Muzej žratava rata i genocida u Mostaru doprinosi razvijanju kulture sjećanja na genocid, sa posebnim akcentom da se mlade osobe, koje nisu roÄ‘eni za vrijeme agresije, upoznaju se sa Äinjenicama iz protekle agresije. U Muzeju su izloženi predmeti, slike, skice, dokumenti koji svjedoÄe o monstruznosti poÄinjenih zloÄina u Bosni i Hercegovini. Iz stvari koji su izložene u Muzeju svaki posjetilac može jasno utvrditi namjeru Jugoslovenske narodne armije, vojske RS, zatim HVO-a i HV-a. Njihova namjera što svjedoÄe slike i pisani tragovi bila je potpuno ili djelomiÄno uništenje Bošnjaka kao autohtonog narda uz istovreeno unišetenje njegovog kulturnog i vjerskog identiteta.
Nakon upoznavanja sa rado i ciljevima Muzeja i obilaskom prostrija, logoraš Zelentrović Enes, Arminu ÄŒusti ispriÄao je svoje svjedoÄanstvo iz logora, kojeg u potpunosti prenosimo:
„Kada su Äetnici napali Ljubinje i poÄeli sa ubijanjem i istribljenjem Bošnjaka ja sam izbjegao u Stolac. U tom periodu zajedniÄki su držali linije Bošnjaci i Hrvati, da bi jedne noći kada je trebala biti izvršena smjena, Hrvati odnosno pripadnici HVO-a su nas zarobili i deportovali u logor Gabela. Kada smo došli u logor, poÄelo je razvrstavanje. Razvrstavanja su se izmeÄ‘u ostalog vršila na naÄin da su na jednu stranu razvrstavani Bošnjaci koji su bili oženjeni Hrvaticama. Nakon razvrstavanja i dana koji su uslijedili u logoru, pripadnici HVO-a i HV-a su nas odmah rasporedili na prisilni rad u Opuzen i Dubrave. Prilikom rada bili smo izloženi maltretiranju od strane bojovnika HVO-a i HV-a. U zlostavljanju su se posebno izdvajali vojnici koji su došli iz Hrvatske. Redovno su nas udarali tupim predmetima uz svakodnevno odvoÄ‘enje u samicu, gdje su nas maltetirali. Po noći su nas uglavnom izvodili, iz prostorija gdje su se vršila zlostavljanja Äuli su se jauci. U logoru sam vidio generala Praljka, koji je bio glavni. Mi logoraši bili smo svjedoci silovanja. Mnogo žena je silovano. Vidio sam kada su odveli majku i kćerku. Iste su iz Prozora. Silolovane su od strane prvog komšije iz Prozora. Rednovno su odvodili na ubijanja. Vidio sam kada je odveden Elvis. Ubijen je pred nama od svog komšije pod nadimkom „Boko“.
U logoru Gabela sam proveo preko Äetiri mjeseca. Nakon toga odveli su me u Metkoviće na operaciju. Nakon izvršene operacije ponovo sam zarobljen, i odveden u Heliodrom. Mislim da nas je tu bilo preko šest hiljada. Tu sam doÄekao razmjenu.
Odmah nakon razmjene prikljuÄio sam se Armiji Republike Bosne i Hercegovine gdje sam ranjen dva puta..................“.
IGK