IGK povodom 27. julia Dana sje?anja na pad zašti?ene zone Ujedinjenih nacija Žepa.

 

IGK povodom 27. julia Dana sje?anja na pad zašti?ene zone Ujedinjenih nacija Žepa.

Genocid u zašti?enoj zoni UN-a Žepa je prema presudama Me?unarodnog suda pravde u Hagu, po?inila VRS-a u julu 1995.

Presuda Zdravku Tolimiru ne potvr?uje samo genocid u Srebrenici, nego i genocid u Žepi. Ubojstva trojice vode?ih vojnopoliti?kih predstavnika Bošnjaka u Žepi, Mehmeda Hajri?a, Amira Imamovi?a i Avde Pali?a, Sud je ocijenio kao „djelo genocida“ jer su „trebala poslužiti kao primjer da nema nade za opstanak bošnja?kog stanovništva u enklavi“. Samo trinaest dana nakon što su 11. jula 1995. godine ušli u zašti?enu zonu UN-a Srebrenica 25. Jula 1995. godine VRS-a je, na ?elu sa Ratkom Mladi?em, ušla i u zašti?enu zonu UN-a Žepa.

Dok još slike najve?eg zlo?ina na tlu Europe nakon drugog svjetskog rata nisu bile ni obišle svijet, slike genocida u Srebrenici, Ratko Mladi? je prešao na realizaciju drugog dijela direktive tadašnjeg predsjednika RS-a Radovana Karadži?a po kojoj je bilo neophodno, prvo stvoriti nepodnošljive uvjete za život u zašti?enim zonama UN-a Srebrenica i Žepa a nakon toga ih zauzeti te svo nesrpsko stanovništvo zauvjek protjerati sa tog dijela Isto?ne Bosne. Na taj bi na?in, prema zlo?ina?kim velikosrpskim idejama, Drina izbrisana kao granica te se stvorili preduvjeti za realizaciju ideje SANU-a o stvaranju velike Srbije. „Sa Srebrenicom smo završili, sada je na redu Žepa“ izvijestio je Ratko Mladi? Radovana Karadži?a u poslijepodnevnim satima 12. jula 1995. godine o u?injenom i onome što se slijede?e planira. Izloženi pritisku, u okolnostima u kojima su se našli, ?lanovi pregovara?kog tima Žepe su potpisali sporazum o evakuaciji civila iz zašti?ene zone UN-a Žepa što je u naredna dva dana i provedeno. Dana 27. jula 1995. godine vojnici Ukrajinskog bataljona u sastavu UN-a, nakon što su bez bilo kakvog otpora samo tri dana ranije pustili VRS-a da u?e u zašti?enu zonu te nakon što je proveden egzodus Žepljaka, predali su u bazi UN-a u Žepi u ruke agresora ?lanove pregovara?kog tima Žepe: Avdu Pali?a komandanta odbrane Žepe, Mehmeda ef. Hajri?a predsjednika ratnog predsjedništva Opštine Žepa i imama u Žepi, Amira Imamovi?a komandanta civilne zaštite u Žepi i Torlak Hamdiju. Sve ovo se dešavalo pred o?ima komandanta snaga UN-a u BiH generala Smita. Nedugo nakon toga, nakon što su bili stavljani na strašne muke, prva trojica su hladnokrvo ubijeni. Ova ciljana ubistva su trebala da osujete svaku pomisao na razmišljanje o bilo kakvoj mogu?nosti povratka Žepljaka u Žepu.

Progon stanovništva zašti?ene zone UN-a Žepa, ciljana ubistva ?elnih ljudi enklave, paljenje i uništavanje imovine je pretresno vije?e Haškog tribunala, u slu?aju Tolimir, ocijenilo kao genocid. Drugostepeno vije?e Haškog tribunala je poništilo dio presude za genocid u Žepi koji se odnosi na ciljanja ubistva ?elnih ljudi zašti?ene zone UN-a Žepa u slu?aju Tolimir. Pred Haškim tribunalom se trenutno sudi Radovanu Karadži?u i Ratku Mladi?u, koji se izme?u ostalog, terete i za genocid u Žepi.

Rezolucijom Vije?a sigurnosti Ujedinjenih nacija od 6. maja 1993. godine, Žepa je proglašena zašti?enom zonom. Uprkos tome, u julu mjesecu 1995. vršeni su napadi na ovo mjesto, te je 24. jula postignut dogovor o evakuaciji civila iz Žepe, koji je po?eo dan poslije, kada su žene i djeca transportovani. Svake godine 27. jula mještani obilježavaju Dan sje?anja na pad zašti?ene zone Ujedinjenih nacija Žepa.

Haški tribunal je Zdravka Tolimira, bivšeg pomo?nika komandanta za obavještajno-bezbjednosne poslove Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), oslobodilo krivice za genocid u Žepi, te je osu?en samo za u?eš?e u udruženom zlo?ina?kom poduhvatu u toku kojeg je izvršen progon Bošnjaka sa ovog podru?ja. Tolmiru je za genocid u Srebrenici izre?ena doživotna kazna zatvora, ali je preminuo prije nego je upu?en na izdržavanje.

 

 

 

Snage ratnog zlo?inca Ratka Mladi?a paljbu po položajima UN-a oko Žepe po?ele su 7. jula 1995. godine, sa namjerom da preplaše i istjeraju bošnja?ko stanovništvo. Snage bosanskih Srba otvorile su 9. jula 1995. vatru na kontrolni punkt UN-a, a na Žepu 10. jula. Na dan pada Srebrenice, 11. jula, granatirano je jedno selo kod Žepe.

 

Tokom tri odvojene runde pregovora, predstavnici vojske bosanskih Srba su nastojali da natjeraju bošnja?ko stanovništvo da napusti Žepu, prijete?i im vojnim napadom. Prvi krug pregovora održan je 13. jula. Tom prilikom su se na kontrolnom punktu ukrajinskog UNPROFOR-a iznad Žepe sastali komandant Rogati?ke brigade, pukovnik Rajko Kuši?, u pratnji generala Zdravka Tolimira, i predstavnici lokalnih bosanskih vlasti.

Bosanski Srbi su rekli da je "Srebrenica pala i da je sad red na Žepu". Tolimir je predstavnicima Bošnjaka iz Žepe ponudio dvije mogu?nosti: "evakuaciju cijelog stanovništva na isti na?in kao što je to izvršeno u Srebrenici, ili vojnu akciju Srba". Predstavnici Žepljaka odlu?ili su da odbiju takav prijedlog. Rano ujutro 14. jula izvršen je napad velikih razmjera na enklavu Žepa. Uve?er 14. jula 1995. vojne snage bosanskih Srba su ušle u džep sa sjeverozapada, ponovo zauzeli dio teritorije i zapalili sela.

 

Dana 19. jula 1995. prestalo je granatiranje i pucanje na Žepu, a Ratko Mladi? se u Han-Kramu sastao s generalom Rupertom Smithom iz UNPROFOR-a. U Mladi?evoj pratnji bili su Zdravko Tolimir i pukovnik In?i?. Na sastanku su razgovarali o Srebrenici te, izme?u ostalog, o povla?enju holandskog bataljona, situaciji u Žepi i slobodi kretanja UNPROFOR-a i UNHCR-a. Mladi? je izjavio da je Žepa pala u 13.30 sati tog dana, što nije bilo ta?no.

 

Drugi krug pregovora predstavnika snaga bosanskih Srba i Bošnjaka iz enklave održan je 19. jula 1995. poslijepodne na ukrajinskom kontrolnom punktu. Mladi? i Tolimir sastali su se s tri predstavnika lokalne civilne vlasti iz Žepe. Od Bošnjaka je zahtijevano da predaju oružje i stave ga pod kontrolu UNPROFOR-a, te da ?e zatim biti registrovani. Bit ?e smatrani ratnim zarobljenicima do razmjene koja se treba izvršiti u roku od pet do 15 dana, a Mladi? im je garantovao sigurnost.

 

Pošto strane nisu postigle dogovor, 21. jula 1995. nastavljen je napad na Žepu. Tre?i krug pregovora održan je 24. jula 1995. godine. Prisutni su bili predstavnik iz enklave Žepa Hamdija Torlak, general Mladi?, komandant Rogati?ke brigade Rajko Kuši? i Zdravko Tolimir. Dana 24. jula 1995. oko 18.30 sati postignut je dogovor o evakuaciji civila iz Žepe. Transport žena i djece po?eo je 25. jula 1995.

 

Na punktu UNPROFOR-a 27. jula zarobljeni su komandant odbrane Žepe Avdo Pali? i ?lanovi Ratnog predsjedništva Žepe Mehmed ef. Hajri? i Amir Imamovi?. Nakon okon?anja evakuacije civila, stotine, ve?inom vojno sposobnih, Bošnjaka potražilo je spas preko Drine u Srbiju, gdje je mnoge od njih registrovao Me?unarodni komitet Crvenog krsta (MKCK), a kasnije su pušteni na slobodu. Ostali Bošnjaci, koji nisu prešli u Srbiju, probili su se, kroz brojne zasjede, prema slobodnoj teritoriji pod kontrolom Armije Republike BiH.

 

Tokom napada na Žepu i kasnije tokom probijanja do slobodne teritorije poginulo je na desetine Bošnjaka. U haremu džamije Mehmed ef. Hajri? 2019. godine otvoren je Memorijalni centar u Žepi, gdje su ispisana imena 495 ubijenih Žepljaka tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995.

 

Žepa je u ratu bila manja, izolovana bošnja?ka enklava koja se nalazi u dubokoj klisuri opkoljena gustom šumom.

 

Garant bezbijednosti stanovništu u opkoljenoj enklavi trebali su biti Ukrajinci.

 

Ukrajinska ?eta vojnika iz sastava UN-a brojala je oko 200 vojnika koji kao i Holandski bataljon u Srebrenici nisu u?inili ništa da sprije?e pad enklava i zaštite ljude.

Ukrajinci su imali priliku da u 15 dana nakon pada Srebrenice do?u do informacija šta se dešava na terenu, da obavijeste sjedište UN-a, da obavijeste svoju vladu i da imaju komunikaciju sa civilnim vlastima u BiH, ali i izvan BiH.

 

Srbi su ušli u Žepu, a Ukrajinci nisu ni pokušali da ih sprije?e. Nisu ni metak ispalili. Narod je bio u Žepi. Na naše, hiljadu puta ponovljene zahtjeve za intervencijom, da pozovu podršku avijacije itd, oni su odgovarali da nemaju za to mandate, da nemaju vezu.

 

Od pada Srebrenice 11. jula pa sve do 27. jula vodile su se borbe za Žepu, što vojne što diplomatske da bi bio postignut dogovor o evakuaciji stanovnika Žepe.

 

Evakuacija je po?ela 25. jula, a završena je 27. jula. Ve?ina civilnog stanovništva, žena i djece je nakon dogovora evakuisana iz Žepe dok su vojno sposobni muškarci iz enklave se probijali u nekoliko pravaca.

 

Neke grupe su išle prema Goraždu, druge prema Olovu. Više stotina Bošnjaka je spas potražilo preko Drine u Srbiji koja nije bila u ratu, pa su se našli u logorima Šljivovica i Mitrovo polje. Ve?ina Žepljaka je na slobodnu teritoriju izašla na Jezernicu kod Kladnja odakle je danas krenula kolona mirovnog marša ali u obrnutom smjeru prema Žepi.

 

U toj julskoj ofanzivi srpske vojske na Žepu i tokom proboja na slobodnu teritoriju poginulo je 81 Žepljaka.

Institut za istraživanje genocida Kanada {IGK}