Salih Čolaković

Iako se nisam javljao već duže vremena to ni u kom slučaju ne znaći da sam van problematike kojom su preokupirana naša brača u tom dijelu svijeta a i šire. Ostali su mi nejasni i razlozi Vašega povlačenja sa šelne pozicije u Asocijaciji, najviše bih želio da o tim razlozima čujem od Vas lično. Naime,imam dosta vlastitih iskušenja i iskustava na tom planu i mislim da su uvijek u pitanju isti razlozi, metodi, pa čak i akteri! UbjeÄ‘en sam da čete još više pojačati Vaše aktivnosti na planu ostvarenja bolje i dostojnije pozicije Bošnjaka u Kanadi, Americi  cijelom svijetu. Da nas Uzvišeni Allah dž.š.na tom putu pomogne!   Sticajem okolnosti, posebno obzirom na značaj funkcije na kojoj sam se našao neposredno pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu ( predsjednik Mešihata Islamske zajednice Bosne i Hercegovine ) bio sam u mogućnosti pratiti dogaÄ‘aje, kako one na lokalnoj tako i globalnoj, meÄ‘unarodnoj sceni. Na poziv islamskih, ali i evropskih i svijetskih instanci, tokom 1991-1993 godine, u više navrata, posjetio sam zemlje islamskog svijeta, ali i skoro sve zemlje Evrope, SAD, kao i neke dijelove nekadašnjeg Sovjetskog saveza. Naime, svi su zahtijevali i željeli da zvanični predstavnik muslimana Bosne i Hercegovine lično doÄ‘e i objasni karakter rata u Bosni i Hercegovini. Tokom te misije, van Bosne i Hercegovine, posebno sam pratio aktivnosti i ponašanje Bosnjaka u dijasporama, posebno Evropi i Americi, gdje je i bio njihov največi broj. Bio sam impresioniran snagom duha našega čovjeka, njegovom prisebnošÄ‡u i sposobnošÄ‡u da se održi i dokaže u tako teškim okolnostima, da održi vezu sa svojom maticom Bosnom i Hercegovinom ,i da se bori za njene interese. Formirana su i aktivirana brojna humanitarna, socijalna i kulturna udruženja, koja nisu prestajala sa svojim aktivnostima za čitavo vrijeme trajanja agresije na našu zemlju. Medutim, prestankom agresije i rata entuzijazam i aktivnosti ovih udruženja naglo je splasnuo, a mnoga od njih su postepeno gašena i prestala sa radom. Sreća je da su neki umni ljudi iz Bošnjačkog korpusa odmah upozorili na veliku opasnost ovog fenomemna pasivizacije meÄ‘u Bošnjacima. Oni su ukazali na značaj kontinuiteta organiziranog rada u dijaspori u vremenu mira, u kojem će se faktički odrediti pozicija Bošnjaka. Dijaspora se, govorili su oni, još jače treba povezati, jer će na taj način ostati u vezi sa svojom maticom-Bosnom i Hercegovinom. Još je veća sreća da se meÄ‘u Bošnjacima našlo onih koji su ove ideje i apele prihvatili i pretvorili ih u djelo, tako da danas u Bošnjackoj dijaspori imamo niz asocijacija koje u tom pravcu djeluju. Na prvo mjesto bih stavio Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike koja je počela sa radom 20 maja  2000-te godine u Cikagu. Predvodena Emirom Ramićem, ova asocijacija, svojim aktivnostima i rezultatima može poslužiti kao primjer kako se izboriti za časnu i dostojnu poziciju u vremenu ukojem živimo.