Pisati o Emiru Ramiću znaÄi pisati o Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike, pisati o dijaspori, o ljudima koji su se ne svojom voljom našli van granica svoje domovine i koji tu istu domovinu ako ne sa većim onda sa istim žarom vole kao i oni koji su ostali ovdje. Borba za istinu ima mnogo oblika a jedan od oblika je baš ovaj , nazvaću ga , "Emirov oblik borbe". To znaÄi konstantno ukazivanje, pravovremeno reagovanje i za razliku od mnogih drugih organizacija, davanje originalnih rješenja za izlaz iz nastale situacije. U turbulentnim vremenima koja su ostala iza nas i ovom koje je još uvjek u toku, Emir Ramić je u svakom momentu znao šta Äini i bio je svjestan kolika je snaga "pera". U mnogobrojnim intervjuima koje sam obavio sa njim, Emir kao prvi Äovjek Kongresa je dokazao da je istina jaÄa od neistine. Da je dobro jaÄe od zla. Emir je dokazao da je dobro biti "normalan" Äovjek pa makar i u ova "nenormalna" vremena. Svojim radom i britkom kritikom onoga što je pogubno po državu Bosnu i Hercegovinu i njen historijski i pravni kontinuitet, a ne stavljajući se apriori uvjek i samo na jednu stranu nego na stranu onih koji su u pravu, Emir je dokazao da će "biti Bosne". Prijetelju Emiru, želim da ti dragi Bog podari još snage i volje da zajedno prebrodimo ovu politiÄku, moralnu i svaku drugu krizu u kojoj se Bosna i Hercegovina, kao naša zajedniÄka domovina našla. Na kraju ću se malo našaliti i reći : " Emir zaista dobro radi svoj posao.To mu je izgleda profesionalna deformacija".