Dragi prijatelju Emire

Dragi prijatelju Emire

       U novom broju casopisa Korak (jun 2010), sarajevskom solidnom glasilu gradjanske usmjerenosti, objavljen je Sanjin clanak BOSNIA, prikaz moje nove knjige (dr Macic) i moj clanak POLITICKI ZIVOT BOSNJAKA: GRADJANI I PODANICI, gdje se nalazi i medjunaslov “ STA SE OVDJE DESAVA”, zapis o tome kako je penzionisana americka uciteljica ( sa roditeljima kao djevojcica dosla u Ameriku), koja je usplahireno upala medju slusaoce BOSANSKE BIBLIOTEKE i odbrusila: “ Sta  je ovo, ko ovo organizuje, sta se ovdje dogadja”, zacudjena kako se takav skup ne odrzava u dzamiji.

       Takva i slicna shvatanja, koja nisu usamljena, traju u bosnjackoj zajednici sve do nasih dana, jer i na Kongresu (KBSA) , odrzanom u cikaskoj dzamiji, ekstremno “ njujorsko” bosnjacko navijacko jezgro svojom torcidom trazilo je da se dvojica delegata novinara Erola Avdovica  i Rasida Nuhanovica, osvjedocenih boraca za napredak BiH, ne mogu da biraju u bilo kakve odbore i komisije, da “ im nije mjesto medju njima, jer se oni druze sa Srbima i Hrvatima”.

      Taj dogadjaj i Vi, dragi Emire, u pismu pominjete i na cetiri stranice izlozili ste nevolje i teskoce koje prate KBSA, sad vec dva njegova samostalna dijela, kakve ste sve licne napade dozivljeli, sve do narusenog zdravlja.

       Dobro je sto ste naveli da”nezavistan i jak KBSA nije odgovarao mocnima i uspjeli su zakociti takav razvoj KBSA”, a sve “u momentu kada je svojim radom izborio priznanje Bosanskoj jezika u Kanadi, upotrebu nacionalnog imena Bosnjak “ i druga casna izuzetno znacajna ostvarenja. 

        Pred nama su, ukratko, razlicita shvatanja svakodnevne zivotne covjekove djelatnosti-GRADJANA I PODANIKA.

        Kad razmisljam o Emiru, Seleni, Sanji i Vasim saradnicima prisjecam se pjesnickih stihova o generaciji koju su “ boljele tudje rane”, koja pomjera granice znanja i morala, koja nije ravnodusna, okrenuta samo svojoj avliji.

        U mojim poznim godinama (85) iz spisateljske kolekcije od 23 moje objavljene knjige izdvojio sam 12 knjiga dokumentarnog pripovijedanja, pripremam aktuelnu dopunu, i to je, vjerujem, moja podrska vama mladima i sposobnim perima.

 Cikago, 29 juli 2010                                                                                            S postovanjem,

                                                                                                                              Mensur Seferovic