Imao sam priliku da upoznam profesora Ramića sada već davne 2004. godine pri ramazanskom susretu Bošnjaka u Grand Rapidsu u državi MiÄigen. Profesor Ramić je tom prilikom govorio o oÄuvanju naše baštine, našeg jezika i tradicije: vrijednosti, za Äije se oÄuvanje zalagala organizacija na Äijem je on tada bio Äelu – Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike. Ja sam u to vrijeme završavao svoj magistrat, tako da nisam bio u stanju da posvetim dovoljno pažnje ovoj organizaciji. Ipak, u svijesti mi je ostalo izlaganje profesora Ramića; bistrina te vizije koju je pokušavao da objasni prisutnim zemljacima, da bih se ja eto godinu dana kasnije ukljuÄio u rad te iste organizacije sa istim ciljem i zalaganjima koja je Emir meni i ostalima predoÄio te jeseni 2004 u Grand Rapids-u. Pratio sam sa klupe za rezervne igraÄe tako reći njegov rad, i imao Äast da mu pomažen u mnogim stvarima. Bilo je tu pisanja pisama i ukazivanja na nepravdu, slanja dopisa o flagrantnim kršenjima ljudskih prava i ustavnih odredbi koje su bile upućivane kako vrhu bosanske vlade tako i stranim zvaniÄnicima. Naravno, sve je ovo imalo i svoju cijenu: i Emira su napadali što neprijatelji Bosne i Hercegovine, a što i oni koji su se busali bosanskim patriotizmom u prsa. Kao svaka kljuÄna liÄnost u politiÄkoj organizaciji tako je i Emir imao priliku da mu pletu spletke, neki da ga Äak i trpaju u isti koš sa ratnim zloÄincima, što je mene ne samo iznenadilo nego i naljutilo: na taj naÄin blatiti Äovjeka koji je u svakom trenutku stavljao interes bošnjaÄke zajednice ispred svog liÄnog interesa, osoba kojoj je bilo prijećeno nasiljem ako ne odustane od zalaganja za bolje sutra bošnjaÄkoj dijaspori. Samo će vrijeme po mom mišljenju pokazati koliko su znaÄili Emirov rad i trud u okviru Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike. Ze mene je Emir bio i ostao (po Descartovoj maksimi) 'res cogitans et res extensa' Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike: i duša i tijelo. Zao mi je sto se ovo ovako završilo.