Autor Profesor Semir Äulić
Prošlo je više od stoljeća od kada su prvi Bošnjaci kroÄili na Sjeverno-americki kontinent.Danas ih je tu preko 350.000, razbacanih širom federalnih država USA i provincija Kanade.Prvo su stizali oni u potrazi “trbuhom za kruhom”a kasnije su im se pridružili i oni koje bi mogli nazvati policka emigracija ,ineligencija zeljna novih znanja i obrazovanja ,predstavnici privrednih subjekata i sl.Svakako najveći broj je onih koji su se ovdje našli “a da ni sanjali nisu”, prognani sa svojh ognjišta , Božijom voljom odabrani da prežive pokolje ,logore i “odbrambene”pohode svojih susjeda na njihove živote ,imovinu i državu .
Bez obzira na razliÄite egzistencialno- politiÄke razloge dolaska ono sto im je svima zajedniÄko jeste kulturni ,jeziÄki i psihološki šok sa kojim se se susretali odmah nakon završenih formalnosti u Uredu za imigraciju.Ako tome dodamo neizbježni žal za domovinom onda ni “obećana zemlja” nije izgledala tako obećavajuće.
Asimilirati se ili oÄuvati svoju vjeru ,jezik ,kulturu i tradiciju jeste pitanje koje koje se nameće.Iako relativno malobrojni ,pioniri bošnjaÄke emigracije su uvidjeli da jedini naÄin da se izbjegne potpuno topljenje u “melting potu” jeste meÄ‘usobno povezivanje i organizovanje.Rezultat te spoznaje jeste osnivanje(1906) Džemijjetu-l-hajrijjeh , (1954)Muslimanske vjerske i kulturne kuće ÄŒikago ,(1957)Bosansko- ameriÄke kulturne asocacije (BACA), (1972) Islamskog culturing centra ÄŒikago (ICC) , poslije 1996 desetine bošnjaÄkih džemata ,stotine zaviÄajnih ,humanitarnih, kulturnih ,sportskih udruženja, (2000)Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA), (2006)Bosansko-ameriÄko savjetodavno vijeće (BAACBH), (2007) Bosanskohercegovacko-ameriÄka academija nauka i umjetnosti (BHAAAS), (2009) Sjevenoamericki Odjel Instituta za genocid.
Kroz programe,Älanstvo i aktivnosti pobrojanih ,reprezentativnih bosnjaÄkih organizacija moze se pratiti ,vjersko ,kulturno ,ekonomsko ,nacionalno ,politiÄko i znanstveno sazrijevanje kao i brojÄano jaÄanje bosnjaÄke dijaspore.
Krajem devetnaestog i poÄetkom dvadesetog stoljeća prve malobrojne grupe ,uglavnom Bošnjaka sa podruÄja Hercegovine,u misiji “trbuhom za kruhom”naseljavaju se na podruÄju ÄŒikaga.Teški uslovi rada,neimaština,nepoznavanje jezika i oÄuvanje vjere i tradicije nužno ih upućuje jedne na druge. Prakticiranje vjere i obilježavanje vjerskih praznika ,pomaganje bolesnih i siromašnih, islamski obred ukopa umrlih stavili su pred njih potrebu obezbijeÄ‘ivanja prostora i institucionalnog organizovanja. Tako je nastalo i prvo ,najstarije muslimansko udruženje u SAD “ Džemijjetu-l-hajrijjeh “.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata nove grupe Bošnjaka stižu na ovaj kontinent i većina ih se doseljava u Cikago nastavljajući tradiciju svojih prethodnika.Brojnost a i ojaÄana ekonomska moć rezultirali su mogućnošÄ‡u dovoÄ‘enja imama Bošnjaka što su uÄinili 1954.Svršenik Al-Azhar Univeziteta, Ćamil ef.Avdić postat će inicijator i neimar vjerskog ,kulturnog i vakufskog razvoja bosnjaÄke zajednice u ÄŒikagu.Od Muslimanske kuće preko Bosansko-AmeriÄke Kulturne Asociacije pa do Islamskog Kulturnog Centra ÄŒikago imam Avdić je utkivao dijelove sebe koji su i danas ,trideset godina nakon njegve smrti,i te kako vidljivi.Jedan od nasljednika imama Avdića u ICC bio je i danasnji Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić ,a danas to fanciful balsa dr.Senad ef.Agić.Iako malobrojna ,nekoliko stotina pripadnika bosnjaÄke emigracije, okupljena oko ICC ÄŒikago ,uÄinila je mnogo na animiranju ameriÄke javnosti i slanju humanitarne pomoći kada je poÄela agresija na BiH.Ovdje svakako treba napomenuti i znaÄajnu ulogu Plavo-gusinjskih i sandžaÄkih Bošnjaka naseljenih na podruÄju New York-a
Od kraja 93’ pa sve do 1997 bilježimo rapidan porast broja Bošnjaka na sjevernoameriÄkom kontinentu.Ranjenici ,logoraši i izbjeglice iz svih dijelova BiH u jednom masovnom egzodusu bivaju raseljene skoro u svim dijelovima SAD i Kanade.
Svi veći centri ,
Islam kao jedna od osnovnih odrednica bošnjaÄke svijesti i tradicije postao je prvi branik potunoj asimilaciji ,ljudi su se saminicijativno organizovali,dovodili Imame i osnivali Vakufe tako da ih je danas preko Äeterdeset.Oni kojima vjersko nije bilo primarno odredjenje sebe su nalazili u raznim zaviÄajnim,humanitarnim, sportskim organizacijama.
Nakon lokalnog samoorganizovanja ubrzo se javlja potreba meÄ‘usobnog povezivanja i susretanja ,pa se na inicijativu Bosnjaka Kanade prelazi na organizovanje sada već tradicionalnih Susreta Bošnjaka Sjeverne Amerike.U poÄetku, Susreti su imali , uglavnom, vjerski i kulturno-sporski karakter.Postajući svjesni svoje brojnosti ,ekonomskog jaÄanja ali i Äinjenice da žive na prostoru gdje se donose najbitnije politiÄke odluke ,ponovo na inicijativu Bošnjaka Kanade, 2000-te osniva se Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike ,nevladine ,nestranaÄke organizacije koja bi trebalo da artikulira i prezentira,nacionalni, državotvorni i politiÄki glas bošnjacke dijaspore kako prema matici tako i prema organima država u kojima žive i ukupnoj meÄ‘unarodnoj zajednici koja je igrala odluÄujuću ulogu u stvaranju i (ne) funkcionisanju Daytonske BiH.
Od svog osnutka ,nakon uobiÄajenih i moglo bi se reći oÄekivanih poroÄ‘ajnih muka KBSA je polahko izrastao u respektabilnu krovnu organizaciju Bošnjaka Sjeverne Amerike ,promovirajući pozitivne aspekte bošnjacke kulture , hiljadugodišnje državnosti i multietniÄkog bivstvovanja BiH.
KBSA je u poÄetku svoga djelovanja više bio okrenut unutar bošnjaÄkoj problematici bez znaÄajnijeg iskoraka vani ,prema politiÄkim strukturama sjevernoameriÄkih država i meÄ‘unarodne zajednice.U jednoj nedefinisanoj simbiozi ,oslonjen na njenu strukturu (džemate), sa Islamskom zajednicom Sjeverne Amerike, KBSA ne uspjeva da do kraja profilira vlastiti identitet i u svoje redove ukljuÄi i one Bošnjake i Bosance koji nacionalnom daju prioritet u odnosu na vjersko.Tek sa dolaskom gosp. Emira Ramića na mjesto predsjednika ,KBSA se otvara prema vani ,dobija svoj vlastiti identitet i respekt kako unutar bošnjaÄke zajednice u Americi tako i širom svijeta.Posebno je važno istaknuti da se glas KBSA probija do ameriÄke i kanadske administracije ,institucija i uglednika medjunarodne zajednice a kao prepreku ostvarivanju svojih namjera uoÄavaju ga i neprijatelji BiH.Ubrzo se našao na meti napada velikosrpskih nacionalista ,njihovih medija, kvazi eksperata i loby grupa. KBSA je javno ,moralno i materijalno (preko $ 200,000.00) pomagao tužbu BiH protiv Srbije i Crne Gore,ukazivao i ukazuje na nedostatke i neodrživost Daytonskog ureÄ‘enja BiH,širi istinu i sprijeÄava negiranja agresije na BiH i genocida koji je poÄinjen nad Bošnjacima.VolonterI,aktivisti KBSa nalaze naćina da pitanje bosna bude prisutno u vrhu prioriteta amerićke administrative.Kao rezultati tih actionist jesu i formiranje i podrška Bosanko-ameriÄkom Savjetodavnom vijeću (Loby grupa) koje je u Kongresu SAD uspjelo izlobirati donošenje Rezolucije o Bosni i genocidu u Srebrenica , osnovati Bosnian Caucus i prezentirati istinu o agresiji i genocidu. KBSA je preko svojih ogranaka pokrenuo inicijativu da do obilježavanja 15-te obljetnice Genocida u Srebrenici sve savezne drzave (neke već jesu) u SAD i Kanada usvoje Rezoluciju o Srebrenici.Veliki napori se ulažu u nastojanje da medjunarodna zajednica prizna svoje propuste ,meÄ‘unarodno-pravnu neutemeljenost Daytonskog Ustava ,diskriminaciju koju vrši nad Bošnjacima (Vizni režim),nepoštivanje vlastitih principa i meÄ‘unarodnog prava. KBSA je stao u odbranu Bošnjaka u manjem entitetu kao i Bošnjaka Sandžaka i Kosovo .
Ono u Äemu je KBSA bezkompromisan jeste podrška i oÄuvanje hiljadugodišnje multikulturalnosti ,državnosti i suvereniteta BiH , jednakosti i suverenosti graÄ‘ana na Äitavom prostoru BiH