Podrške plemenitih

BOÅ NJAÄŒKA DIJASPORA U SJEVERNOJ AMERICI

 

Autor Profesor Semir Đulić

Prošlo je više od stoljeća od kada su prvi Bošnjaci kročili na Sjeverno-americki kontinent.Danas ih je tu preko 350.000, razbacanih širom federalnih država USA i provincija Kanade.Prvo su stizali oni u potrazi trbuhom za kruhoma kasnije su im se pridružili i oni koje bi mogli nazvati policka emigracija ,ineligencija zeljna novih znanja i obrazovanja ,predstavnici privrednih subjekata i sl.Svakako najveći broj je onih koji su se ovdje našli a da ni sanjali nisu, prognani sa svojh ognjišta , Božijom voljom odabrani da prežive  pokolje ,logore i odbrambenepohode svojih susjeda na njihove živote ,imovinu i državu .

Bez obzira na različite egzistencialno- političke razloge dolaska ono sto im je svima zajedničko jeste kulturni ,jezički i  psihološki šok sa kojim se se susretali odmah nakon završenih formalnosti u Uredu za imigraciju.Ako tome dodamo neizbježni žal za domovinom onda ni obećana zemlja nije izgledala tako obećavajuće.

Asimilirati se ili očuvati svoju vjeru ,jezik ,kulturu i tradiciju jeste pitanje  koje koje se nameće.Iako relativno malobrojni ,pioniri bošnjačke emigracije su uvidjeli da  jedini način da se izbjegne potpuno topljenje u melting potu jeste meÄ‘usobno povezivanje i organizovanje.Rezultat te spoznaje jeste osnivanje(1906) Džemijjetu-l-hajrijjeh , (1954)Muslimanske vjerske i kulturne kuće ÄŒikago ,(1957)Bosansko- američke kulturne asocacije (BACA), (1972) Islamskog culturing centra ÄŒikago (ICC) , poslije 1996 desetine bošnjačkih džemata ,stotine zavičajnih ,humanitarnih, kulturnih ,sportskih udruženja, (2000)Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA), (2006)Bosansko-američko savjetodavno vijeće (BAACBH), (2007) Bosanskohercegovacko-američka academija nauka i umjetnosti (BHAAAS), (2009) Sjevenoamericki Odjel Instituta za genocid.

Kroz programe,članstvo i aktivnosti  pobrojanih ,reprezentativnih bosnjačkih organizacija moze se pratiti ,vjersko ,kulturno ,ekonomsko ,nacionalno ,političko i znanstveno sazrijevanje kao i brojčano jačanje bosnjačke dijaspore.

Krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća prve malobrojne grupe ,uglavnom Bošnjaka sa područja Hercegovine,u misiji trbuhom za kruhomnaseljavaju se na području ÄŒikaga.Teški uslovi rada,neimaština,nepoznavanje jezika i očuvanje vjere i tradicije nužno ih upućuje jedne na druge. Prakticiranje vjere i obilježavanje vjerskih praznika ,pomaganje bolesnih i siromašnih, islamski obred ukopa umrlih stavili su pred njih potrebu obezbijeÄ‘ivanja prostora i institucionalnog organizovanja. Tako je nastalo i prvo ,najstarije muslimansko udruženje u SAD Džemijjetu-l-hajrijjeh .

Nakon završetka Drugog svjetskog rata nove grupe Bošnjaka stižu na ovaj kontinent i većina ih se doseljava u Cikago nastavljajući tradiciju svojih prethodnika.Brojnost a i ojačana ekonomska moć rezultirali su mogućnošÄ‡u dovoÄ‘enja imama Bošnjaka što su  učinili 1954.Svršenik Al-Azhar Univeziteta, Ćamil ef.Avdić postat će inicijator i neimar vjerskog ,kulturnog i vakufskog razvoja bosnjačke zajednice u ÄŒikagu.Od Muslimanske kuće preko Bosansko-Američke Kulturne Asociacije pa do Islamskog Kulturnog Centra ÄŒikago imam Avdić je utkivao dijelove sebe koji su i danas ,trideset godina nakon njegve smrti,i te kako vidljivi.Jedan od nasljednika imama Avdića u ICC bio je i danasnji Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić ,a danas to fanciful balsa dr.Senad ef.Agić.Iako malobrojna ,nekoliko stotina pripadnika bosnjačke emigracije, okupljena oko ICC ÄŒikago ,učinila je mnogo na animiranju američke javnosti i slanju humanitarne pomoći kada je počela agresija na BiH.Ovdje svakako treba napomenuti i značajnu ulogu  Plavo-gusinjskih i sandžačkih Bošnjaka naseljenih na području New York-a

Od kraja 93 pa sve do 1997 bilježimo rapidan porast broja Bošnjaka na sjevernoameričkom kontinentu.Ranjenici ,logoraši i izbjeglice iz svih dijelova BiH u jednom masovnom egzodusu bivaju raseljene skoro u svim dijelovima SAD i Kanade.

Svi veći centri ,Saint Louis,ÄŒikago ,Detroit,Atlanta ,Seattle,New York. Jacksonville,Phoenix,San Francisko,Louilville,Dallas,Grand Rapids,u USA ,Toronto Windsor,Hamilton ,Vancouver u Kanadi obogatili su svoju multikulturnost desetinama hiljada novopridošlih Bošnjaka.Nemoguće je danas prošetati ulicama ovih gradova a da ne cujete bosanski jezik.

Islam kao jedna od osnovnih odrednica bošnjačke svijesti i tradicije postao je prvi branik potunoj asimilaciji ,ljudi su se saminicijativno organizovali,dovodili Imame i osnivali Vakufe tako da ih je danas preko četerdeset.Oni kojima vjersko nije bilo primarno odredjenje sebe su nalazili u raznim zavičajnim,humanitarnim, sportskim organizacijama.

Nakon lokalnog samoorganizovanja ubrzo se javlja  potreba meÄ‘usobnog povezivanja i susretanja ,pa se na inicijativu Bosnjaka Kanade prelazi na organizovanje sada već tradicionalnih Susreta Bošnjaka Sjeverne Amerike.U početku,  Susreti su imali , uglavnom, vjerski i kulturno-sporski karakter.Postajući svjesni svoje brojnosti ,ekonomskog jačanja ali i činjenice da žive na prostoru gdje se donose najbitnije političke odluke ,ponovo na inicijativu Bošnjaka Kanade, 2000-te osniva se Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike ,nevladine ,nestranačke organizacije koja bi trebalo da artikulira i prezentira,nacionalni, državotvorni i politički glas bošnjacke dijaspore kako prema matici tako i prema organima država u kojima žive i ukupnoj meÄ‘unarodnoj zajednici koja je igrala odlučujuću ulogu u stvaranju i (ne) funkcionisanju Daytonske BiH.

Od svog osnutka ,nakon uobičajenih i moglo bi se reći očekivanih poroÄ‘ajnih muka KBSA je polahko izrastao u respektabilnu krovnu organizaciju Bošnjaka Sjeverne Amerike ,promovirajući pozitivne aspekte bošnjacke kulture , hiljadugodišnje državnosti i multietničkog bivstvovanja BiH.

 KBSA je u početku svoga djelovanja više bio okrenut unutar bošnjačkoj problematici bez značajnijeg iskoraka vani ,prema političkim strukturama sjevernoameričkih država i meÄ‘unarodne zajednice.U jednoj nedefinisanoj simbiozi ,oslonjen na njenu strukturu (džemate), sa Islamskom zajednicom Sjeverne Amerike, KBSA ne uspjeva da do kraja profilira vlastiti identitet i u svoje redove uključi i one Bošnjake i Bosance koji nacionalnom daju prioritet u odnosu na vjersko.Tek sa dolaskom gosp. Emira Ramića na mjesto predsjednika ,KBSA se otvara prema vani ,dobija svoj vlastiti identitet i respekt kako unutar bošnjačke zajednice u Americi tako i širom svijeta.Posebno je važno istaknuti da se glas KBSA probija  do američke i kanadske administracije ,institucija i uglednika medjunarodne zajednice a kao prepreku ostvarivanju svojih namjera uočavaju ga i neprijatelji BiH.Ubrzo se našao na meti napada velikosrpskih nacionalista ,njihovih medija, kvazi eksperata i loby grupa. KBSA je javno ,moralno i materijalno (preko $ 200,000.00) pomagao tužbu BiH protiv Srbije i Crne Gore,ukazivao i ukazuje na nedostatke i neodrživost Daytonskog ureÄ‘enja BiH,širi istinu i spriječava negiranja agresije na BiH i genocida koji je počinjen nad Bošnjacima.VolonterI,aktivisti KBSa nalaze naćina da pitanje bosna bude prisutno u vrhu prioriteta amerićke administrative.Kao rezultati tih actionist jesu i formiranje i podrška Bosanko-američkom Savjetodavnom vijeću (Loby grupa) koje je u Kongresu SAD uspjelo izlobirati donošenje Rezolucije o Bosni i genocidu u Srebrenica , osnovati Bosnian Caucus i prezentirati istinu o agresiji i genocidu. KBSA je preko svojih ogranaka pokrenuo inicijativu da do obilježavanja 15-te obljetnice Genocida u Srebrenici   sve savezne drzave (neke već jesu) u SAD i Kanada  usvoje Rezoluciju o Srebrenici.Veliki napori se ulažu u nastojanje da medjunarodna zajednica prizna svoje propuste ,meÄ‘unarodno-pravnu neutemeljenost Daytonskog Ustava ,diskriminaciju koju vrši nad Bošnjacima (Vizni režim),nepoštivanje vlastitih principa i meÄ‘unarodnog prava. KBSA je stao u odbranu Bošnjaka u manjem entitetu kao i Bošnjaka Sandžaka i Kosovo .

Ono u čemu je KBSA bezkompromisan jeste podrška i očuvanje hiljadugodišnje multikulturalnosti ,državnosti i suvereniteta BiH , jednakosti  i suverenosti graÄ‘ana na čitavom prostoru BiH

Vijesti: