ISLAMSKO ORGANIZOVANJE BOŠNJAKA KANADE

ISLAMSKO ORGANIZOVANJE BOŠNJAKA KANADE

Uvod

?etiri aktivna bošnja?ka džemata u Kanadi podržavaju inicijativu svoje bra?e i sestara u susjednoj SAD-a da obilježe i proslave dvije decenije od formiranja krovne islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike. To je nesumnjivo hvale vrijedan jubilej, kakvim se može pohvaliti tek pokoja iseljeni?ka muslimanska etni?ka grupa u Sjevernoj Americi. Takav jubilej zavrje?uje da bude ovjekovje?en knjigom (monografijom) koja ?e za budu?e generacije Bošnjaka ostati kao pisani dokument o uspješnom islamskom organizovanju našeg naroda u SAD-a i Kanadi, kao najboljem na?inu da se zaštiti od opasnosti asimilacije i da prenese emanet Islama na svoju djecu. Brojka od nekoliko džemata koji su bili utemeljeni do historijskog momenta  osnivanja naše krovne organizacije u ljeto 2003.godine narasla je za samo oko 20  godina na preko 60 dobro razvijenih i veoma funkcionalnih džemata, kao vidljiv pokazatelj i izraz bošnja?ke ljubavi prema Islamu. Ovaj veliki uspjeh ?ini još ve?im i  zna?ajnijim ?injenica da su Bošnjaci, okupljeni oko svojih džemata, dali nemjerljiv doprinos formiranju i afirmiranju i drugih relevantnih institucija, prvenstveno onih  nacionalnog, kulturološkog i tradicionalnog karaktera. Cilj tih institucija bio je i ostao  da budu u službi izgradnje i ja?anja našeg bošnja?kog, ali i bosansko-hercegova?kog  identita, a i u službi održavanja kvalitetne veze sa našom Domovinom BiH. 

Da bi se bolje razumjela relativno kratka historija postojanja i djelovanja Islamske zajednice na ovom kontinentu, od važnosti je pružiti makar i konciznu informaciju o doseljavanju muslimana bošnja?kog porijekla u SAD-e i Kanadu, od  prvih doseljenika, pa do zadnjeg, masovnog talasa, u toku i nakon agresije na BiH u prvoj polovini 90-ih prošlog stolje?a.

Kratak historijski osvrt na bošnja?ko-muslimanske emigraciju u Kanadu

Hercegovac Meho Hebib (ro?en 1899. godine), smatra se prvim poznatim bošnja?kim muhadžirom u Kanadu. Pouzdano se zna da je došao davne 1924. godine. Prva nešto ve?a grupa muslimana bošnja?kog porijekla  emigrirala  je u Kanadu 1947.  godine. U njoj su bili: Hajrudin Dubrovac, Hasan Kara?i?, Smail Be?irspahi?, Rasim Hubani? i Smail Dizdarevi?. Svi su oni bili politi?ke izbjeglice.  Oni su, mnogo godina kasnije, odigrali veliku ulogu u osnivanju džemata Bošnja?ka islamska zajednica ‘Gazi Husrev-beg’. U prvoj polovini 50-tih, njihov primjer su, iz istih razloga, slijedili:  Suljo  Jakupovi?, Rasim Ligata, Munib Džumhur, Muhamed Bajri?, Hasan Kajan, Hamdo Džehverovi?, Ibrahim Ljubijanki?, Esad Keranovi?, Sefer Suhoni?, Ismet Talundži?, Miralem Durakovi?, Dževad Zaganjori, ?amil Begovi?, Jusuf Forto, itd. 

Od ranih 60-tih do kasnih 70-ih godina 20.stolje?a, uslijedilo je nekoliko talasa tzv. ekonomskih emigranata bošnja?ko-muslimanskog porijekla, ?ija se populacija u  Kanadi (ponajviše u Torontu i okolini) usljed toga po?ela zna?ajnije pove?avati. 

Me?u njima su bili: Sabrija Veli?, Zijad Sinanagi?, Faruk Bajri?, Sejo Tu?i?, Faruk  ?emalovi?, Muharem Karadinovi?, Smail Ri?eši?, Fikret ?uli?, Mehmed ?ejvan, Jusuf Pehadži?, Džafer Egrli?, ?erim ?ati?, bra?a Redžep i Be?ir Hubjer, Jusuf  Dabovi?, Edhem Kari?, Meho Mehi?, Džemil  Mehi?, Meho Halimi?, Sulejman Krlu?, Asim Huji?, Esad Be?irspahi?, Tahir Pita, Halil Graho, Huso Balota, Lutfo ?olak, a nedugo poslije njih i Munir Isakovi?, Ramiz ?uski?, Ismet Handanovi?, Salko Dautovi? i deseci drugih. Naravno, sa po?etkom srpsko-hrvatske agresije na BiH u prolje?e 1992.godine, uslijedilo je masovno iseljavanje u Kanadu i Ameriku, koje je splasnulo  tek po?etkom druge decenije XXI stolje?a.  

Osnivanje prvih organizacija muslimana bošnja?kog porijekla u Kanadi

Tokom 1967. godine, u relativno uskom krugu ranih doseljenika bošnja?kog porijekla, koji su bili svjesniji i u nacionalnim i u vjerskom pogledu, osnovana je organizacija Muslim Society of Bosnian Canadians, koje su oni, na bosanskom zvali Udruženje kanadskih Bošnjaka (skr.UKB). Udruženje je radilo na povezivanju Bošnjaka muslimana, štampanju i distribuciji korisnih materijala vjerskog i nacionalnog karaktera, organiziranju porodi?nih sijela i drugih skupova, pomaganju onima koji su iz drugih kanadskih provincija željeli doseliti u neki od gradova južnog Ontarija, kao i prihvatanju i pomaganju novih doseljenika iz Bosne i Hercegovine i drugih evropskih zemalja. O?ekivano, ni  srpska ni hrvatska emigracija u Torontu i okolnim gradovima nisu s naklonoš?u gledale na ovu organizaciju, pa su djelovale protiv nje,  negiraju?i i dalje nacionalnu posebnost Bošnjaka kao naroda. 

Naši malobrojni muslimani okupljeni oko UKB, a predvo?eni našim biznismenom Hasanom Kara?i?em, bili su me?u inicijatorima i utemeljiteljima prvog  multietni?kog mesdžida u Torontu, 1961. godine, na adresi 3047 Dundas Str. W., koji je utemeljen da bi služio kao mjesto okupljanja muslimana raznih nacionalnosti radi obavljanja namaza u džematu, održavanja vjeronauke, predavanja i sli?no.                                                                                                                                

Primjetan porast ekonomskih emigranata bošnja?ko-muslimanskog porijekla u Torontu i susjednim gradovima Ontarija (a puno manje u drugim kanadskim pokrajinama) u znatnoj mjeri je utjecao ne samo na broj nego i na karakter  naše populacije u tom dijelu naše dijaspore, iz prostog razloga što su se stariji (poglavito politi?ki) emigranti osje?ali probošnja?ki i uglavnom anti-jugoslovenski, dok su se ekonomski emigranti u ve?ini osje?ali projugoslovenski i anacioanlno. Zato su ovi drugi u ljeto 1972 pokrenuli inicijativu koja je materijalizirana formiranjem organizacije pod nazivom ‘Islamska bratska zajednica Muslimana iz Jugoslavije’ (u daljem tekstu ‘Zajednica), ?iji su ?lanovi u velikoj ve?ini bili muslimani porijeklom iz BiH i Sandžaka. Iako je u njenom Statutu proklamovano “...da ?e da radi na njegovanju vjere i kulture Muslimana  jugosl.porijekla, na o?uvanju maternjeg jezika…”, ipak su se u nju relativno brzo infiltrirali i sumnjivi pojedinci srpske, crnogorske, i  (doduše, srazmjerno puno manje)  hrvatske nacionalnosti. 

Treba re?i da je u Zajednici bilo nekoliko kvalitetnih ?lanova koji su prakticirali Islam i nastojali držati je što bliže toj liniji. Me?utim, s obzirom da su u njenom Odboru ipak  dominirali sekularno orjentisani, to se odražavalo i na karakter aktivnosti. Primjer za to su bila sijela i teferi?i na kojima su se nudila alkoholna pi?a i tombola. Uvidjevši da bez ozbiljnog razmišljanja o uspostavljanju džemata (makar povremeno, uz Ramazan), pripadnici UKB i vjerski orjentisanih ?lanova Zajednice po?eli su zagovarati inicijativu za uspostavljanje kontakta sa Starješinstvom Islamske zajednice u Sarajevu, što je u junu 1977.g. bilo povod da Kanadu posjeti  predsjednik Starješinstva dr. Ahmed ef Smajlovi?. Sastanak dr.-a Smajlovi?a sa predsjednicima obje organizacije prilikom te posjete rezultirao je slanjem banjalu?kog imama  Tajiba Pašanbegovi?a u Toronto za Ramazan 1977.godine. 

Osnivanje džemata BIZ Gazi Husrev-beg

Po dolasku u Toronto, Tajib ef. je sebi zadao da ispita raspoloženje za formiranje džemeta. Od prije je poznavao samo Muniba Džumhura, kojeg je, dok je bio imam na Hisetima (predgra?e Banja Luke), upoznao u decembru 1970.g. kod brata Ešrefa  prilikom njegovog dolaska na dženazu majci Hatidži. Preko Muniba se informisao o onima koji su bili najviše zainteresirani za džemat. Pri kraju prve hefte Ramazana ve? je organiziran iftar specijalno za nekoliko najgorljivijih zagovornika osnivanja džemata  na ?elu sa predsjednikom “UKB” Kara?i? Hasanom i predsjenikom “Islamske bratske zajednice muslimana iz Jugoslavije” Pita Tahirom. Svi su se za to jednoglasno izjasnili, pa se, uglavnom diskretno, po?elo kontaktirati pojedince od kojih se o?ekivala podrška, a onda se, na drugom iftaru, na osnovu raspoloženja kod dobrog dijela ?lanstva obje organizacije, donijela odluka o zakazivanju Skupštine za osnivanje džemata. Skupština  je održana 11.septembra 1977 u Albanskom mesdžidu (u kojem se klanjala Teravija). Iako je na Skupštini bilo i opozicije, velika ve?ina je dala glas za džemat, za koji je odabrano ime “Islamska zajednica Gazi Husrev-beg”. Odmah je izabran i prvi Odbor i zaklju?eno da se kod nadležnog državnog organa aplicira za registraciju džemata. 

Za Ramazan 1978. Starješinstvo IZ BiH je džematu IZ Gazi Husrev-beg poslalo prof. Ibrahim-ef. Džananovi?a, na 3 mjeseca.  Nekoliko mjeseci kasnije prof. Džananovi?a naslijedio je mostarski imam Seid ef Smajki?, koji se iz porodi?nih razloga morao vratiti u rodni Mostar nakon oko 10 mjeseci, a džemat u Torontu ponovo je ostao bez imama. Kona?no, pred Ramazan 1982. godine, poslije poduge pauze, Odbor džemata IZ Gazi Husrev-beg  je u pismu predsjedniku Starješinstva izrazio želju za ponovnim angažmanom Tajiba ef. Pašanbegovi?a-nekadašnjeg ramazanskog imama i inicijatora osnivanja džemata IZ Gazi Husrev-beg. Starješinstvo je uvažilo molbu, oslobodilo Tajiba ef. tadašnje dužnosti vjersko-prosvjetnog referenta pri zeni?kom medžlisu, pa je Tajib ef. po drugi put, tada s porodicom, došao u Toronto 19.juna 1982. dodine, da nastavi posao koji je tu zapo?eo prije pet godina, ne slute?i da ?e na toj dužnosti, nepunu 31 godinu kasnije, do?ekati penzionisanje 1.juna 2013.godine. 

Po?etak kontinuiranog djelovanja džemata IZ Gazi Husrev-beg 

Sa dolaskom  imama na neograni?eno vrijeme, džemat je ubrzo po?eo pokazivati znakove oživljavanja. Sre?na okolnost da se nije odmah moralo brinuti o prostoru predstavljala je veliku olakšicu. Na sastanku sa Odborom Albanskog mesdžida, u ?ijem su utemeljenju naši muslimani itekako imali udjela, dogovoreno je da se mesdžid koristi bez ikakve finansijske naknade. Imam je, sa svoje strane, iskazao spremnost da bude na raspolaganju svim džematlijama, bez obzira na njihovu narodnost. Bogat program, koji je relativno brzo zaživio  u mesdžidu (džuma, vjeronauka, predavanje nedjeljom poslije Podne namaza, klanjanje Akšama i Jacije petkom, subotom i nedjeljom, obilasci starijih i bolesnih džematlija i sl.), dao je snažan impuls aktiviranju džemata. Uz to, organizirane su i džematske ve?ere (u prosjeku jedanput mjese?no), na kojima su u programu redovno u?estvovali polaznici vjeronauke i omladina (uglavnom u izvo?enju ilahija i prigodnih recitacija, ali i radi druženja). Redovan segment u programu bio je dijelenje prigodnih materijala u pisanoj formi, prvo vjerskog, ali i nacionalnog i historijskog karaktera, ?iji je cilj bio upoznavanje džematlija sa našom historijom i tradicijom. Distribuirani su, doduše diskretnije i selektivno, i materijali koji su svjedo?ili organiziranoj zavjeri  i mržnji srpskih histori?ara i književnika) protiv Bosne i Hercegovine i muslimanima bošnja?kog porijekla. (više o tome u knjizi Kratka historija Bosnjaka u Kanadi na str. 73 do 76). 

Džematlije su sve više prepoznavale i cijenile aktivan rad Džematskog dbora i imama, što je doprinosilo kontinuiranom pove?anju ?lanstva, ?iji je broj za nepune 2 godine dostigao cifru od 100 ?lanova, odnosno, 80% od ukupne tadašnje bošnja?ko-muslimanske populacije u Torontu i okolini. Po?elo se sve više govoriti  i o potrebi za vlastitim prostorom. 

Vlastiti mesdžid za brži rast i razvoj džemata

Sredinom prolje?a 1984.godine Džematski Odbor je formirao posebnu komisiju, ?iji je zadatak bio da snimi situaciju na real estate marketu i predloži mogu?e opcije. Drugog juna iste godine na  proširenom sastanku, Komisija je dala prijedlog za kupovinu pove?e starije, ali dobro o?uvane ku?e u Etobiku (centralni dio Toronta na adresi 4146 Dundas Str.W.), što je jednoglasno prihva?eno i kupovina realizovana. Petnaestog augusta imanje  je preuzeto, pa je tako mala ali vrijedna zajednica ostvarila dugogodišnji san – uspostavljanje prvog istinski bošnja?komuslimanskog mesdžida na kanadskom tlu. Dok se kroz dobrovoljne akcije s ljubavlju i velikim entuzijazmom radilo na renovaciji i dogradnji objekta, uporedo su se ulagali napori za daljim unapre?ivanjem vjerskih aktivnosti, naro?ito vjeronauke. Veoma dobra suradnja Imama sa Odborom i džematlijama bila je evidentna, jer su svi željeli dati svoj maksimalan doprinos za bolje rezultate. Tako se Imam, da bi olakšao roditeljima iz susjednog grada Hamiltona i okoline, spremno ponudio a roditelji sa zadovoljstvom prihvatili njegovu ponudu da im dolazi jednom hefti?no na vjeronauku djeci, umjesto da ih roditelji dovoze u mesdžid u Torontu. Taj odvojeni punkt je bio aktivan godinama. I na širem podru?ju samog Toronta, Imam je iz sli?nih razloga tokom 1993., 1994. i 1995.godine uspostavio privremene punktove za vjeronauku (u dijelovima grada u koje je doselio ve?i broj bošnja?kih izbjegli?kih porodica tokom 1993, 1994 i 1995 godine). ?asovi su održavani u stanovima naizmjeni?no. 

Džemat IZ Gazi Husrev-beg je u završnici 80-tih godina bilježio veoma dobre rezultate na vjerskom planu, ali i u drugim domenima, (naro?ito u nacionalnom i tradicionalnom), o ?emu je pisano opširnije u vec spomenutoj knjizi Kratka historija Bošnjaka u Kanadi.

Vrijeme velikih promjena

Brže politi?ke promjene u središnjoj i isto?noj Evropi, koje su uslijedile nakon pada Berlinskog zida u novembru 1989. godine, do?ekane su i kod našeg naroda sa velikim odobravanjem i nadama da ?e one donijete demokratiju i slobodu. Muslimanski narod u BiH i šire po?eo se oslobadjati od nekadašnjih režimskih stega i sve više se okretati svojoj duhovnosti. A, kad je u zadnjoj tre?ini maja 1990 godine u Sarajevu osnovana Stranka demokratske akcije, ?ijoj je Osniva?koj skupštini održanoj    u maju 1990 prisustvovao i delegat našeg džemata, naš narod je to prepoznao kao pokret svog nacionalnog osvješ?enja. Odmah su uspostavljene telefonske vijesti putem kojih su se nekoliko puta hefti?no iz kancelarije mesdžida emitovale vijesti o situaciji u BiH. Inicirano je osnivanje ogranka SDA za kanadu, a po?etkom augusta ugovorena i posjeta predsjednika SDA Alije Izetbegovi?a našem džematu, ?iji je primarni cilj bio da se za stranku pripreme sredstva potrebna za predizbornu kampanju za prve demokratske izbore u BiH. Posjeta je veoma uspješno realizovana izmedju 31 augusta i 9.septembra iste godine. 

Uz ve? osnovan ogranka SDA za Kanadu, formirano je Bošnja?ko-kanadsko humanitarno društvo (BKHD), a UKB aktivirano, dopunjeno i, iz prakti?nih razloga preimenovano i Bosnian-canadian Community Association (skr.BCCA). Zadatak BKHD bio je skupljanje finansijske i druge pomo?i za bošnja?komuslimanski narod u Domovini, a zadatak BCCA informisanje kanadske javnosti putem radio programa na WHRI (kratko za World Harvest Radio International) i pisane rije?i o doga?anjima u BiH, što je bilo naro?ito važno u vrijeme srpske, a nešto kasnije i hrvatske agresije, od po?etka aprila 1992. do pred kraj decembra 1995.godine. U tom teškom i bremenitom periodu džemat IZ Gazi Husrev-beg je djelovao kao centrala iz koje su koordinirane brojne aktivnosti, pored uobi?ajenih vjerskih. Njegovo liderstvo održavalo je kontakte sa drugim džematila u Toronto, šire u Ontariu i na nivou Kanade. Onda je u suradnji sa odborima BKHD i UKB vršio adekvatnu raspodjelu dužnosti iz  vjerskog, humanitarnog i informativnog domena. Pošto mesdžid nije raspolagao kapacitetima za tako široke potrebe, u njegovoj blizini je iznajmljen adekvatan prostor.  

 

 

Prostran Centar za uspjesnije djelovanje

Džemat IZ Gazi Husrev-beg se u složenoj situaciji sve teže nosio za brojnim aktivnostima koje nije bilo mogu?e adekvatno akomodirati i servisirati u veoma sku?enom prostoru. Iako finansijski iscrpljen  zbog pomaganja države izložene bjesomu?noj agresiji, Odbor džemata odlu?io je sredinom ljeta 1995.godine da iskoristi vrlo povoljnu situaciju na real estate marketu i od ameri?ke firme Cincinnati Millacron kupio pove?u prizemnu zgradu lociranu na preko 8 dunuma zemlje, veoma blizu raskrsnice dva važna autoputa, QEW i #427. Imanje je pla?eno oko 620 hiljada (uklju?uju?i porez), a, komparacije radi, samo 3 godine prije toga bilo je na prodaju po cijeni od preko million i po. Tako nešto je samo Allah mogao naku?iti. Ipak, džematsko vo?stvo zaslužuje sve pohvale za vizionarski poduhvat. Imanje je preuzeto 20. Oktobra 1995. a zgrada stavljena u funkciju za samo nekoliko dana. Bio je to lijep po?etak jedne kvalitativno nove faze u historiji džemata.

Okon?anje agresije na BiH zaklju?ivanjem Dejtonskog sporazuma i ulazak BiH u  mirnodopski period u znatnoj je mjeri olakšalo teret koji je džemat nosio, naro?ito za vrijeme agresije, ali je veza sa Domovinom porijekla, pred kojom je bio potežak period obnove, ostala ?vrsta i aktivna. BKHD je kao organizacija, ro?ena u džematu, nastavila pod džamijskim pokrovom svoje humanitarno djelovanje, fokusiraju?i se primarno na program sponsorovanja jetima (ratne siro?adi), pomaganja boraca invalida, ali i šire, na obnovu porušenih džamija, pomaganje održivog povratka, itd. Na doma?oj sceni, trebalo je pomagati oko smještaja i drugih potreba brojnim porodicama koje su u Kanadu još uvijek pristizale iz BiH, nekih evropskih, pa ?ak i azijskih zemalja.  

U znatno povoljnijim uslovima vjerske aktivnosti u džematu zna?ajno su dobile na sadržajnosti i intenzitetu, dok se u isto vrijeme prolazilo kroz opsežniji plan renovacije, kako bi se pove?ao i poboljšao nivo funkcionalnosti Centra. Pored uobi?ajenih redovnih aktivnosti, godinama je za odrasle održavan sedmi?ni program iz tefsira (tuma?enja) Kur`ana, zatim edukativni program u okviru porodi?nih sijela subotom (u prosjeku jedanput mjese?no), te redovna predavanja jednom u mjesecu za omladinu, uz zajedni?ke iftare u Ramazanu za mlade iz 2 bošnja?ka džemata u Torontu i obližnjeg džemata u Hamiltonu. Nastojalo se držati omladinu u kontaktu i kroz razne sekcije, sportske aktivnosti, i dr. Uz to, poja?ane su aktivnosti relevantne za dalje nacionalno osvješ?enje džematlija, naro?ito mladih, kao i oživljavanje naše kulturne baštine i tradicije.  

Odbor džemata pokrenuo je i inicijativu za održavanje Susreta Bošnjaka Sjeverne Amerike. Prva ?etiri su zaredom održana u organizaciji BIZ Gazi Husrev-beg, a na petom u ?ikagu 2000.godine, osnovan je, na prijedlog iz Toronta, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, što je, vjerovatno, prvi kolektivni projekat Bošnjaka SAD-a i Kanade. Sa formiranjem Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverene Amerike, u ljeto 2003.godine, bošnja?ki džemati u ovom dijelu dijaspore dobili su i zajedni?ku krovnu organziaciju.