Na redovnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca "Krug 99" održane prvog juna ove godine u Sarajevu jedan od uvodničara je bio Emir Ramić, Direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada, o temi „Ne poznajemo državu koja ima gori odnos prema svojoj dijaspori, a da više o njoj ovisi”.

Na redovnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca "Krug 99" održane prvog juna ove godine u Sarajevu jedan od uvodničara je bio Emir Ramić, Direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada, o temi „Ne poznajemo državu koja ima gori odnos prema svojoj dijaspori, a da više o njoj ovisi”.

Da li je dijaspora potrebna današnjoj političkoj, ekonomskoj, naučnoj eliti u BiH? Šta institucije BiH rade da približe maticu sa dijasporom? Kako ohrabriti dijasporu da uloži to što je stekla i kako je organizovati da počne kreirati bosanski lobi? Šta BiH nudi svojoj djeci u bijelom svijetu? Šta BiH radi da svoju djecu vrati kući? Umjesto da se iskoristi to što konačno BiH ima jaku dijasporu vode se rasprave "Da li nam ta dijaspora uopšte treba ili ne?" Antagonizam izmeÄ‘u matice i dijaspore još traje. Nikako da se približe dva oprečna stava smještena u dvije konstatacije: gdje si bio ti kad je bilo najteže i ne znaš ti kako je tamo teško.

Dijaspora je jedan od najznačajnijih investitora u BiH. Samo prošle godine putem doznaka slilo se tri milijarde i 300 hiljada kovertibilnih maraka. Doznake bh. dijaspore čine 18 posto bruto domaćeg proizvoda (GDP-a) - a iznos od preko tri milijarde ponavlja se godinama, nedavno je izjavio guverner  Centralne banke BiH Kemal Kozarić:„Možemo reći da imamo stabilan priliv sredstava po osnovu doznaka iz inozemstva, i to je ustvari najznačajnija komponenta koja zatvara deficit tekućih računa u BiH.“ Formiranje ministarstva za dijasporu i drugačiji sistem glasanja na izborima  su preduslovi bolje veze matice i dijaspore.  Bh. dijaspora broji dva miliona ljudi, što je 50 posto ukupnog stanovništva koje BiH danas ima. Praktično, postoje dvije Bosne i Hercegovine, koje nikako da se sretnu na pravi način. Želimo kvalitetniju povezanost sa domovinom, Mi smo treća zemlja u svijetu po broju dijaspore u odnosu na broj stanovnika u našoj državi. Znači da je to ogroman kapacitet. Naši ljudi su se već odavno snašli u zemljama u kojima žive u svijetu i jako puno mogu pomoći. BiH polako gubi dio svoje dijaspore, posebno meÄ‘u najmlaÄ‘im koji se sve više osjećaju kao KanaÄ‘ani I Amerikanci. Mi smo u Sjevernoj Americi napravili jedan iskorak, osnovali smo škole bosanskog jezika. Rukovodili smo se činjenicom koja kaže: ako jedan narod izgubi svoj jezik, on gubi jedan od glavnih temelja svog identiteta i, ustvari, taj narod nestaje. Pokušavamo da ne dozvolimo da BiH izgubi jedan ogroman dio svoga stanovništva, posebno mlaÄ‘e generacije. Većina zemalja shvatila je značaj dopunskog obrazovanja, jer ako učestvuju u tome da sačuva identitet svojih ljudi van matičnih država, ona zauvijek veže te ljude za domovinu. To nije slućaj sa BiH. Bh dijasporu ne treba doživljavati samo kao pošiljaoc novca nego kao investitor, da transferiše znanje i  poslovnu logiku, nove navike, što bi bilo mnogo korisnije. Naravno da bi se to sve desilo potrebna je stabilnija politička situacija i pravno ureÄ‘ena država.

Važnije od vraćanja dijaspore u maticu jeste da političari u BiH shvate da je potrebno i realno moguće praviti „globalnu BiH”, dinamičnu i efikasnu državu u koju će i dijaspora biti integrisana. Realnije je da naučni instituti i fakulteti u BiH u svoja naučna vijeća i naučne projekte uključe i naučnike u dijaspori. Takvim pristupom BiH bi brže i na prirodan način izbila na svjetski nivo nauke. Tu mnogi naši naučnici iz dijaspore mogu da pomognu, kako u pravljenju koncepta, tako i u realizaciji.  BiH vapi za jednim nadahnutim državnim pokretom koji će narodnu gorčinu prevesti u stvaralačku energiju, a narodu vratiti dostojanstvo i otvoriti perspektivu. Dio tog pokreta mora da bude i dijaspora sa svojim potencijalima. Dijasporu razočaravaju saznanja o nekim stremljenjima u matici, gdje su grubi materijalni vrijednosni principi postali gotovo jedini ideal društva. Matica se mora vratiti svojim izvornim pozitivnim tradicijama – humanizmu, moralu i stvaralaštvu. Bez toga BiH biće samo objekat eksploatisanja i servis Zapada, odnosno moderni robovi. Za razvoj „globalne BiH” mnogo je važnije da država BiH donese takav paket zakona koji će omogućiti dijaspori da postane ravnopravan i odgovoran dio matice. Zašto da dijaspora ne može i nema pravo da doÄ‘e u BiH i da otvara poslove, banke, preduzeća, kupuje nekretnine. Dijaspora je neotuÄ‘ivi i organski dio države i društva u BiH. Svojim mnogostrukim kapacitetima dijaspora može i treba da bude važan faktor i presudna energija u obnovi, reintegraciji i integraciji BiH. Zato državni organi BiH moraju da razviju jednu sveobuhvatnu politiku prema dijaspori, zasnovanu na poštovanju ličnosti i prava svih ljudi u dijaspori, poštovanju privatne svojine i uključivanju ljudi iz dijaspore kao partnera. Jer dijaspora je izvor snage za BiH. Ona postaje lobi za svoju državu, iz nje dolaze investicije. Dijaspora predstavlja glas za BiH, glas koji se čuje i nosi poruku onoga po čemu je BiH uvijek bila poznata - glas tolerancije, razumijevanja, zajedničkog života. Taj glas će biti jači ako dijaspora djeluje zajedno i jedinstveno. Sistematskom i energičnom akcijom najumnijih ljudi u matici i dijaspori, dijasporu treba integrisati u politiku razvoja BiH. Naučnici u dijaspori i naučnici matice treba da se povežu, rade, suraÄ‘uju, da ne postoje granice nego da razmjenjuju svoja iskustva i ideje. Nauka je neophodna za razvoj bilo koje države, bilo kojeg društva. Suradnjom naučnika dijaspore i matice otvaramo sebe, državu i društvo.

 

 

ISTRAŽIVANJE

Ne poznajemo državu koja ima gori odnos prema svojoj dijaspori, a da više o njoj ovisi

 

Autor profesor Emir Ramić

Direktor institute za istraživanje genocida, Kanada

________________________________________

Poruka i pouka istraživanja:

 

BiH predstavlja bogatu riznicu iz koje su proistekle brojne imigracije u skoro sve dijelove svijeta. Bosanskohercegovačka dijaspora bolje ilustrira unutrašnji svijet ideje Bosne i bosanskog duha, preciznije osjeća probleme, dileme i potrebe matice, brže naslućuje puteve i stranputice matice.

 

Dijaspora, koja se manje iseljavala, a više raseljavala, kroz različite historijske periode je očuvala tradicionalni kontinuitet bosanskog duha, oličenog u humanizmu, toleranciji, solidarnosti, pluralizmu i multilateralizmu. Duhovni genij bosanskoga čovjeka je hiljadu godina stvarao neponovljivu kulturu, raznolike jezike, literaturu, književnost, umjetnost, filozofiju i teologiju, neprocjenjivu humanističku političku i socijalnu filozofiju te odveć inspirativnu i nadahnutu kulturu dijaloga koja se može mjeriti sa najvišim duhovnim i civilizacijskim ostvarenjima velikih kulturnih naroda u ljudskoj povijesti. RoÄ‘ena od takvog bosanskog duhovnog genija, dijaspora je potvrdila sposobnost, adaptibilnost i moć održavanja tradicionalnog, prihvatanje multietičnosti, ne odbacivanje sopstvenog identiteta i kosmopolitsku predispoziciju multikulturalizma. MeÄ‘utim dijaspora se osjeća odbačenom, neshvaćenom, usamljenom, suvišnom. Dijaspora zna da uklanjanjem prepreka u matici, može svojim idejama, uticajem, obrazovanjem i kapitalom produkovati demokratsku i prosperitetnu državu BiH u koju će se sa ponosom vraćati treća ili četvrta generacija imigranata.

 

Tema i metod istraživanja:

 

Da li je dijaspora potrebna današnjoj političkoj, ekonomskoj, naučnoj eliti u BiH? Šta institucije BiH rade da približe maticu sa dijasporom? Kako ohrabriti dijasporu da uloži to što je stekla i kako je organizovati da počne kreirati bosanski lobi? Šta BiH nudi svojoj djeci u bijelom svijetu? Šta BiH radi da svoju djecu vrati kući? Umjesto da se iskoristi to što konačno BiH ima jaku dijasporu vode se rasprave "Da li nam ta dijaspora uopšte treba ili ne?" Antagonizam izmeÄ‘u matice i dijaspore još traje. Nikako da se približe dva oprečna stava smještena u dvije konstatacije: gdje si bio ti kad je bilo najteže i ne znaš ti kako je tamo teško.

 

Ovo istraživanje poduzeto je sa ciljem otkrivanja pogleda dijaspore na budućnost države BiH sa posebnim osvrtom na otkrivanje metoda institucionalnog uključivanja dijaspore u političke, ekonomske i kulturne procese u matici. Istraživanje je poduzeto na istraživačkom uzorku od 1000 graÄ‘ana BiH, različitih nacionalnih, socijalnih, obrazovnih, polnih, starosnih i idejnih struktura u 10 zemalja: SAD, Kanada, Australija, Njemačka, Turska, Švedska, Norveška, Holandija, Austrija,Francuska i Velika Britanija. Istraživačke metode su: usmeno i pismeno anketiranje, posjete društvenim organizacijama, zajednicama, klubovima, susreti sa sugovornicima različitih generacija, njihova svjedočenja i odabir dostupne arhivske graÄ‘e.

 

 

Osnovni rezultati istraživanja:

 

1. Dijaspora traži: jedinstvenu, demokratsku, suverenu, prosperitetnu državu, otvoreno. slobodno, civilno društvo,definisanje Bosanske nacije kao najboljeg znaka pripadnosti državi koja ne umanjuje konstitutivnost naroda, zabranu rada nacionalističkih partija i svih organizacija i pojedinaca koji narušavaju teritorijalni integritet, suverenitet i nezavisnost BiH, publikovanje knjiga koje potvrÄ‘uju istinu o BiH, izradu historije umjetnosti BiH u kojoj bi se sadržala umjetnost iz svih epoha, izradu ilustrovanog etnografskog leksikona BiH od najstarijih vremena do danas, afirmaciju bosanske muzike, kulture, tradicije, umjetnosti, arhitekture, književnosti, slikarstva.

 

2. Dijaspora je spremna za podizanje tužbe prema Bečkoj konvenciji iz 1969. godine, u cilju vraćanja na snagu Ustava RBiH. Dejtonski ustav nikada nije ratifikovan u Parlamentarnoj skupštini BiH, te kao takav i ne može biti najveći zakon države BiH,

 

3. Dijaspora je protiv entitetskog glasanja u Parlamentarnoj skupštini BiH, traži ukidanje entiteta,

 

4. Dijaspora traži od strane Parlamentarne skupštine BiH usvajanje posebnog zakona kojom će se zabraniti otcjepljenje bilo kog dijela BiH,

 

5. Dijaspora traži uspostavu vladavine prava na svim nivoima vlasti u BiH,

 

6. Dijaspora traži stvaranje uslova u kojima će političari odgovarati za svoje postupke,

 

7. Dijaspora smatra da su građani BiH temelj boljitka i progresa, te da oni trebaju odlučivati o sudbini BiH,

 

8. Razvijanje domaće demokratije pomoću inostrane diktature ne nudi strategiju za budućnost BiH, jer u uslovima kada postoje grupna prava na samoopredjeljenje do otcjepljenja nemoguće je integrisati BiH kao demokratsku državu,

 

9. Dijaspora traži hrabrije artikuliranje problema jedne četvrtine stanovništva BiH u iseljeništvu,{1,3 miliona}, produkciju infrastrukture za uvezivanje matice i dijaspore,donošenje Zakona o dijaspori, rješavanje pitanja dvojnog državljanstva, nostrifikacija diploma, dopunsko obrazovanje djece u dijaspori, osnivanje ministarstva za dijasporu, donošenje Zakona o matici iseljenika, izradu konkretnih programa za povratak u BiH, izmjenu Dejtonskog ustava, omogućavanje nesmetanog ulaganja u BiH, integraciju dijaspore u diplomatiju, preduzimanje zakonskih, administrativnih i upravnih mjera za rješavanje pitanja formiranja fonda za nadoknadu u ratu uništene imovine, sprečavanje mirnodopskog etničkog čišÄ‡enja, zaustavljanje korupcije i kriminala u oblasti rekonstrukcije i obnove, donošenje jedinstvenog zakona socijalne i zdravstvene zaštite na nivou države, dovršenje reforme obrazovnog sistema, izmjenu Izbornog zakona uvoÄ‘enjem izborne jedinice za dijasporu.

 

10. Dijaspora nudi: stručno i profesionalno političko i ekonomsko lobiranju za BiH u svim značajnijim svjetskim centrima političke i ekonomske moći, političko i ekonomsko lobiranje u BiH za stvaranje zakonskih olakšica za podsticaj ulaganja i investiranja ljudi iz dijaspore u maticu, povezivanje sa svim potencijalnim ulagačima u BiH širom dijaspore, osnivanje akcionarskih društava, aukcija, tendera, sajmova privrednika, povratak penzionera u maticu, dijasporski turizam, uključivanje naučnika i stručnjaka iz dijaspore u naučno-nastavna vijeća fakulteta u matici, očuvanje kulturnog i duhovnog identiteta kroz dopunske škole, radionice, kampove, tradicionalne susrete i druženja matice i dijaspore, osnivanje kulturnih centara, formiranje akademija naučnika dijaspore.

 

Zaključci:

 

1. Zakon o dijaspori

 

Dijaspora insistira da nadležne vlasti pod hitno donesu zakon o dijaspori. Taj zakon trebalo bi da bude pripremljen od strane eksperata, uključujući svakako i one iz dijaspore. Stvaranje demokratske, jedinstvene i prosperitetne BiH u kojoj će svi značajni resursi matice i dijaspore biti usmjereni ka ekonomskom, kulturnom i duhovnom prosperitetu države BiH trebalo bi da budu osnovna ideja ovog zakona.

 

 

2. Simbioza matice i dijaspore - put ka novoj i boljoj budućnosti BiH – akcionarska društva, aukcije, tenderi u dijaspori, sajmovi privrednika matice u dijaspori, povratak penzionera u maticu, dijasporski turizam

 

Prema statističkim podacima graÄ‘ani dijaspore za mjesec dana u svojoj domovini potroše izmeÄ‘u 2.000 i 4.500 eura. Kalkulacija se odnosi na četveročlanu porodicu. Dijaspora godišnje u BiH, po raznim osnovama, unese šest do sedam milijardi eura. Tako je ona najveći ulagač u privredu i svojim novcem čuva socijalni mir u BiH. Prema podacima Centralne banke BiH, 2005.godine je dijaspora unijela u BiH dvije milijarde eura, plus gotovinu koja je sigurno duplo veća od ovog iznosa. Pored toga, mnoge porodice dobivaju novac od svojih članova rasutih diljem svijeta. Ljudski, ekonomski, duhovni i patriotski potencijali dijaspore su značajni i svaka vlast trebalo bi da nastoji da što veći dio tog potencijala usmjeri prema matici na obostranu korist matice i dijaspore. U ekonomskom smislu dijaspora je značajniji partner nego što su EU, MMF i druge asocijacije. Za razliku od potonjih, ne samo da ne ucjenjuje svoju zemlju, već i ne traži nikakve privilegije. Paradoksalno je da pred ovim institucijama BiH " kleči, moli i denuncira svoje graÄ‘ane", a dijasporu arogantno odbacuje, ponižava i ne mari za njene opravdane zahtjeve, čije bi rješenje bilo od koristi prije svega za maticu.

 

Veliki potencijal dijaspore je i u generaciji mladih, od kojih su mnogi već istaknuti inženjeri, menadžeri, naučnici, uspješni privrednici, sportisti, itd. Svi oni su bolje i uspješnije integrisani od svojih roditelja u ekonomski i društveni život zemalja u kojima žive. Mlada generacija je bogatstvo od vitalnog značaja za maticu, pod uslovom da se stvore pravni i ekonomski preduslovi za njeno aktivno i stvaralačko prisustvo u životu matice. Ako BiH u najkraćem roku ne naÄ‘e način kako da ove mlade ljude animira za ideju nove demokratske i prosperitetne države, oni će u toku nekoliko godina izgubiti interes i vezu sa maticom. Kroz desetak godina u maticu neće stizati ni ovih nekoliko milijardi dolara koje dijaspora unosi u zemlju, a zanemarene generacije mladih neće imati interes za bilo kakve investicije u BiH. Naprotiv, desiće se obrnut proces, jer će oni naslijeÄ‘enu imovinu prodavati i taj novac investirati ne u BiH, već u zemljama u kojima žive. Znatna ekonomska moć dijaspore leži i u velikom broju malog kapitala koji bi mogao da bude uložen u ekonomiju BiH. MeÄ‘utim, problem je u tome što je marketing matice u dijaspori veoma slab te se ovaj kapital ne može pokrenuti i fokusirati, pogotovo u uslovima neriješenog statusa dijaspore. BiH trebala da ide u susret ovom usitnjenom kapitalu inicirajući preko svojih privrednih komora i drugih asocijacija osnivanje raznih akcionarskih društava u dijaspori, a tamo gdje je moguće i održavanje aukcija, tendera, povezivanje poslovnih ljudi koji žive u dijaspori sa tržištem u BiH, učvršÄ‡ivanjem mreže poslovnih ljudi dijaspore i matice, formiranje distribucionih kanala kojima će se bh proizvodi plasirati na svjetsko tržište i otklanjanje zakonske prepreke za nesmetano investiranje kapitala dijaspore u maticu.

 

Rješenje pravnog statusa dijaspore bi stimulisalo povratak većeg broja penzionera. Ako se uzme u obzir da je srednja penzija iznad 500 dolara mjesečno, i da je srednja ušteÄ‘evina penzionera iznad 10.000 dolara, tada bi se na račune naših banaka slilo više miliona dolara ušteÄ‘evina. Godišnji priliv od penzija bi iznosio više miliona dolara, što je jasno kakva bi to bila velika dobit za BiH. Povratak u maticu penzionera iz dijaspore bi stimulisalo i dijasporski turizam dovodeći u BiH njihove potomke, prijatelje, poznanike.

 

 

3. Stručni i naučni potencijali dijaspore – sektor za naučnu i stručnu saradnju matice i dijaspore, uključivanje naučnika i stručnjaka iz dijaspore u naučno nastavna vijeća fakulteta u matici

 

Veliki potencijal dijaspore leži u njenom stručnom i profesionalnom znanju. Mnogi ljudi iz dijaspore rade u tehnološki najmoćnijim koncernima i institucijama i stvaraju u vrhunskim naučno obrazovnim institucijama, na razvoju novih tehnologija - uključujući genetski inženjering, istraživanja novih materijala i kompjuterskih tehnologija, novih izvora energije, zaštitu prirode, najnovija medicinska dostignuća, itd. Suvišno je i spominjati šta bi za maticu značilo, makar i djelimično korišÄ‡enje ovih potencijala. U strateškom smislu uključivanje ovog značajnog dijela dijaspore je od vitalne važnosti za budućnost BiH. U tom smislu dijaspora predlaže da se oformi Sektor za naučnu i stručnu saradnju matice i dijaspore, koji bi bio ekspertsko tijelo i koji bi radio na simbiozi naučnih i stručnih potencijala matice i dijaspore. Ovaj sektor bi trebalo da se angažuje na sljedećim zadacima: organizovanje naučnih i stručnih susreta matice i dijaspore, uključivanje naučnika i stručnjaka iz dijaspore u kreiranje, realizovanje i evoluiranje naučnih projekata u BiH, i to u tijesnoj saradnji sa univerzitetima i drugim relevantnim institucijama, uključivanje istaknutih naučnika i stručnjaka iz dijaspore u naučna vijeća fakulteta i instituta u BiH u svojstvu spoljnih saradnika i savjetnika.

 

4. Formiranje Ministarstva za dijasporu (MZD)

 

Da bi se ostvarila politička, duhovna, kulturna i ekonomska simbioza dijaspore i matice potrebno je formirati MZD. MZD mora u biti da bude politički neutralna institucija sastavljena od eksperata. Na čelu MZD trebalo bi da budu eminentne ličnosti iz društvenog života matice i dijaspore. Prve akcije MZD bi trebale biti popis dijaspore i formiranje stručnih i profesionalnih logističkih timova. MZD bi trebalo da bude servis potreba u inostranstvu, koji će imati ekspertna tijela za materijalna, ekonomska, kulturna, sportska, naučna, socijalna i pravna pitanja, koji bi bili birani na javnom konkursu.

 

5. Očuvanje kulturnog i duhovnog identiteta dijaspore – dopunske škole, radionice, kampovi, tradicionalni susreti druženja matice i dijaspore, kulturni centri

 

Integracija mladih u zemljama u kojima žive je prirodan civilizacijski proces, ali njihova gruba asimilacija sa zatiranjem kulturnog i etničkog identiteta je pogubna i za njih i maticu. BiH mora da uloži mnogo više truda da spriječi njihovu asimilaciju, tako što će voditi računa o njihovom dopunskom obrazovanju i njegovanju kulture i duhovnosti. Zato je neophodno i dalje stimulisati i jačati rad dopunskih škola, raznih kampova i radionica. Trebalo bi formirati zajedničku internet stranicu posvećenu dopunskim školama na bosanskom jeziku. U matici bi trebalo organizovati tradicionalne susrete druženja dijaspore i matice. Naročito bi trebalo organizovati susrete mladih generacija, sa sadržajima koji će biti atraktivni za mlade ljude. Historija nas je naučila da tamo gdje se njegovala kultura, tu je i opstajao bosanski narod. Dosadašnji društveni život dijaspore uglavnom se odvijao po klubovima, što je bio adekvatan način organizovanja u vrijeme "gastarbajterske" dijaspore. Zapaža se da je ovaj način organizovanja u velikoj krizi, jer dok starije generacije "silaze sa scene" mlade generacije ne nalaze u tom vidu organizovanja inspiraciju. U to smislu dijaspora predlaže da matica osniva konzularna predstavništva i kulturne centre (KC) u sredinama gdje je koncentracija dijaspore velika. Finansiranje KC u prvih nekoliko godina trebalo bi biti iz sredstava prikupljenih namjenskim povećanjem raznih konzularnih taksi, a kad zažive ovi bi se centri finansirali samostalno. KC bi trebalo da vode istaknuti stvaraoci kulture i vrsni poznavaoci kulture, običaja i jezika zemlje domaćina. Ovakve ličnosti trebalo bi da podignu kulturni život u dijaspori u koji se ugnijezdila subkultura - oličena u turbofolku. Nastavnici dopunskih škola trebalo bi aktivno da učestvuju u radu KC i drugih asocijacija u dijaspori. Jedan od najvećih problema svih bh naroda je u tome što nemogu ili ne žele ili nisu u stanju prihvatiti istinu o sebi, svojoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. U tom smislu dijaspora poziva na stvaranje kolektivne političke i kulturne svijesti svakog naroda. Početak tog procesa treba da bude kritičko promišljanje o usudu i greškama vlastitih predaka. Jezik je sredstvo pomoću kojeg se znanje prenosi meÄ‘u narod. Ni u dijaspori, ni u BiH izmeÄ‘u naroda i inteligencije ne postoji jezička odnosno duhovna veza. Zato se i ono malo kulturne supstance rastače. Svijest o obrazovanju na maternjem jeziku je ostala nedonošÄe.

 

6. UčešÄ‡e dijaspore na izborima u matici

 

Pitanje učešÄ‡a dijaspore na izborima u matici je jako ispolitizovano. U suštini i pozicija i opozicija nisu bili pretjerano zainteresovani za rješenje ovog pitanja, već su preko ovog "problema" nastojali da instrumentalizuju dijasporu za svoje političke ciljeve. Ovu instrumentalizaciju dijaspore su svjesno prihvatili i podržavali samozvani "lideri" u dijaspori kako bi na mala vratu ušli u politički život matice. Za većinu ljudi u dijaspori je žučno insistiranje na "pravu glasanja" više posljedica njihove frustracije, nastale zbog dugogodišnjeg nečinjenja države u rješavanju akutnih problema dijaspore, a manje goruća potreba. Nerješavanje akutnih problema dijaspore dovodi do političke apatije i glasačke apstinencije.

 

7. Razvijanje domaće demokratije pomoću inostrane diktature ne nudi strategiju za budućnost BiH – strateški, profesionalni lobistički timovi, samoorganizovanost dijaspore, integracija dijaspore u bh. diplomatiju

Dijaspora smatra da je blokada u funkcionisanju zajedničke vlasti najveća smetnja demokratizaciji i integraciji države i društva. Sistem odlučivanja je komplikovan, neefikasan i skup. Mjere koje Kancelarija visokog predstavnika preduzima predstavljaju pojas za spasavanje države BiH, koja sve više tone, dok entiteti ekonomski slabi, se politički održavaju kao zasebne paradržavne cjeline uz pomoć meÄ‘unarodne zajednice.

 

Dejtonski sporazum je uveo entitetsko-kantonalni federalizam u obliku konsocijativne demokratije, čime je istina obezbjeÄ‘ena ravnopravnost, ali i ne stabilno funkcionisanje države, jer poslije ratnih stradanja nijedna strana nije spremna na kompromis o zajedničkoj državi. Kao odgovor na dejtonsku nefunkcionalnu kreaturu, meÄ‘unarodna zajednica je zavela protektorat. U cilju zaustavljanja dezintegracionih tendencija OHR je dobio široka ovlašÄ‡enja, čime se Visoki predstavnik pretvorio u diktatora, koji odlučuje o svemu i ni za šta ne odgovara.

 

Dijaspora može imati utjecaja na političke, ekonomske i kulturne prilike u BiH samo ukoliko se aktivno uključi u njihovo kreiranje. Prva generacija bh. dijaspore u zadnjih deset godina je nastojala da riješi svoje lične probleme po pitanju osnovnih životnih uslova. Sada se naziru i postoje grupacije ljudi koje su uspjele da naprave položaj i novac koji je BiH neophodan i koje se može investirati u BiH. I vlast i opozicija sjete se bh. dijaspore samo uoči održavanja izbora. No, čim izbori proÄ‘u, knjiga otvorenih pitanja i sistematske brige o odnosima sa više od milion graÄ‘ana koji žive van granica BiH se zatvara. Odgovorni se sjete dijaspore još jedino kada neko postigne meÄ‘unarodno vrijedan sportski, naučni ili uspjeh iz oblasti kulture, obavezno konstatirajući da "to doprinosi ugledu i promociji BiH".

Uzaludni su i zahtjevi niza udruženja dijaspore da vlasti konačno pokrenu stvari s mrtve tačke i naprave strategiju djelovanja. Zapad je obogatio sebe kroz hiljade ljudi iz BiH, koji su samo stranci koji pune kase bogatih zapadnjaka, uz osjećaj inferiornosti.

 

Uloga bh. diplomatije u svjetlu novih meÄ‘unarodnih odnosa i otvaranja matice prema svijetu podrazumjeva usku saradnju dijaspore i matice. Vrijeme je za političku zrelost u kome se glavni akcenat treba staviti na integraciju dijaspore u bh. diplomatiju, jer ljudi iz dijaspore imaju svoje važne socijalne, ekonomske i političke veze, i ti kapaciteti dijaspore moraju biti iskorišteni. Mnoga vrata mogu biti otvorena uz pomoć bh. dijaspore. Zbog toga je danas neophodan ozbiljan koncept spoljne politike BiH u kome će uloga dijaspore u procesu obnove i izgradnje mostova sa meÄ‘unarodnom zajednicom dobiti značajnu ulogu. BiH trebaju stručni lobistički timovi koji će nuditi strateška lobiranja, promoviranje ideja, organizovanje poslovnih ljudi, lobiranja prilikom izmjena zakona, ustava, organizacija referenduma, promociju bh. lidera kod svjetskih lidera.

 

Sa svojim mnogostrukim stručnim i intelektualnim kapacitetima, dijaspora može i trebalo bi da bude, ta važna i, možda, presudna energija koja bi ubrzala reforme, napredak, integraciju i reintegraciju u BiH i tako joj osigurala bolju budućnost. MeÄ‘utim matica mora da stvori preduslove za racionalnu, konstruktivnu, ravnopravnu i trajnu saradnju sa dijasporom. Mora da se odbaci iluzija da odgovori za probleme u matici mogu samo da se naÄ‘u u matici. Rješavanje problema odnosa dijaspore i matice je ne samo moralni imperativ matice, već je ono od presudnog značaja za ekonomski, politički i kulturni prosperitet, a u krajnjoj instanci i za opstanak, države BiH.

 

Važnije od vraćanja dijaspore u maticu jeste da političari u BiH shvate da je potrebno i realno moguće praviti „globalnu BiH”, dinamičnu i efikasnu tvorevinu u koju će i dijaspora biti integrisana. Realnije je da naučni instituti i fakulteti u BiH u svoja naučna vijeća i naučne projekte uključe i naučnike u dijaspori. Takvim pristupom BiH bi brže i na prirodan način izbila na svjetski nivo nauke. Tu mnogi naši naučnici iz dijaspore mogu da pomognu, kako u pravljenju koncepta, tako i u realizaciji.

 

BiH vapi za jednim nadahnutim državnim pokretom koji će narodnu gorčinu prevesti u stvaralačku energiju, a narodu vratiti dostojanstvo i otvoriti perspektivu. Dio tog pokreta mora da bude i dijaspora sa svojim potencijalima. Dijasporu razočaravaju saznanja o nekim stremljenjima u matici, gdje su grubi materijalni vrijednosni principi postali gotovo jedini ideal društva. Matica se mora vratiti svojim izvornim pozitivnim tradicijama – humanizmu, moralu i stvaralaštvu. Bez toga BiH biće samo objekat eksploatisanja i servis Zapada, odnosno moderni robovi.

Za razvoj „globalne BiH” mnogo je važnije da država BiH donese takav paket zakona koji će omogućiti dijaspori da postane ravnopravan i odgovoran dio matice. Zašto da dijaspora ne može i nema pravo da doÄ‘e u BiH i da otvara poslove, banke, preduzeća, kupuje nekretnine. Dijaspora je neotuÄ‘ivi i organski dio države i društva u BiH. Svojim mnogostrukim kapacitetima dijaspora može i treba da bude važan faktor i presudna energija u obnovi, reintegraciji i integraciji BiH. Zato državni organi BiH moraju da razviju jednu sveobuhvatnu politiku prema dijaspori, zasnovanu na poštovanju ličnosti i prava svih ljudi u dijaspori, poštovanju privatne svojine i uključivanju ljudi iz dijaspore kao partnera.

Jer dijaspora je izvor snage za BiH. Ona postaje lobi za svoju državu, iz nje dolaze investicije. Dijaspora predstavlja glas za BiH, glas koji se čuje i nosi poruku onoga po čemu je BiH uvijek bila poznata - glas tolerancije, razumijevanja, zajedničkog života. Taj glas će biti jači ako dijaspora djeluje zajedno i jedinstveno. Sistematskom i energičnom akcijom najumnijih ljudi u matici i dijaspori, dijasporu treba integrisati u politiku razvoja BiH. Naučnici u dijaspori i naučnici matice treba da se povežu, rade, suraÄ‘uju, da ne postoje granice nego da razmjenjuju svoja iskustva i ideje. Nauka je neophodna za razvoj bilo koje države, bilo kojeg društva. Suradnjom naučnika dijaspore i matice otvaramo sebe, državu i društvo.

 

________________________________________

 

Komentar na članak koji je napisao Prof. Ramić Emir.

 

Danas sam pročitao vaš članak koji ste napisali u vezi odnosa izmeÄ‘u matice i dijaspore. Ja se nadam da vas neko u Bosanskoj vladi čuje i sluša, jer ste opisali situaciju upravo onako kako jeste. Ja se slažem sa vama da je vrijeme za promjenu sadašnjih odnosa izmeÄ‘u dijaspore i matice došlo i da naši političari treba da prepoznaju potrebu za rješenjem ove situacije što prije, to bolje. Stvaranjem stabilne političke, pravne, zakonske i ekonomske strukture može samo ubrzati priliv kapitala i investicija u našu zemlju. To će doprinijeti rastu standarda i kupovne moći našeg naroda koji žudi za šansom da se dokaže da može uzdržavati svoju familiju, da može kupiti kuću, otići na godišnji odmor, imati lijepo vozilo, dati svom djetetu mogućnost za bolju i sjajniju budućnost u Bosni, u svom gradu i biti ponosan i aktivan učesnik u donošenju svih odluka koji utiču na kvalitet i budućnost života u svojoj zemlji. Nije dobro da se mi u dijaspori osjećamo da nam tamo nema mjesta. Nije dobro za Bosnu da ja moram ulagati svoj novac u tuÄ‘u ekonomiju i tuÄ‘e banke. Nije dobro za Bosnu da moja djeca, koje su školovana na Zapadu i koja imaju toliko mnogo da doprinesu Bosni u svakom smislu, misle da kada odrastu i počnu privreÄ‘ivati i praviti svoju živote, misle da tamo nema ništa, da nemaju mjesta i da tamo nema budućnosti. Naš narod koji je bio tu kad je bilo najteže treba da shvati da oni koji su od nas vani nisu krivi za prije ratnu, uz ratnu i poslije ratnu situaciju. Naš narod treba da shvati da je meni i ostalima koji živimo vani mnogo važnije šta će se desiti sa Bosnom, nego bilo kome u Evropi ili Americi. Treba da shvate da je Bosna i budućnost Bosne njima toliko nevažna da su samo "zamrznuli"situaciju da stane rat i da nam je jedini način da promijenimo ovu sadašnju situaciju, da se okrenemo jedni drugima, i da tražimo i nalazimo načine za podsticanje pozitivne promjene od koje će imati koristi i matica i dijaspora. Mogu vam samo reći jednu stvar, iz ličnog iskustva. Nije zapad ( Amerika i Kanada) ono što mi mislimo dok živimo u Bosni. Ako želite raditi od jutra do mraka, nemati vremena nizašta drugo osim posla, onda je to upravo ono što ste tražili. Oni nemaju balansa u životu izmeÄ‘u posla, familijarnog života i druženja jednih sa drugima. Sve se svodi na biznis i preživljavanje. Ja vam govorim o njihovoj srednjoj klasi (staležu) jer ta ja klasa u procesu išÄezavanja. Siromašni stalež živi od socijalne pomoći i skoro ne plaća porez, bogati žive onako kako oni to hoće i plaćaju vrlo malo, ili nimalo, poreza, a srednja klasa je ta klasa koja je ambiciozna i koja mora koristiti usluge banke da kupi kuću, vozilo, pošalje dijete na fakultet, itd..., a mora platiti porez(oko 60% na zaradu)i za siromašne(jer nemaju novac) i za bogate (jer oni neće da plate ono što bi trebali platiti. Oni će radije platiti advokata hiljade dolara, da plate što manje, nego dati državi jedan dolar više). Nije ni ovo savršen sistem, daleko od toga. Za svojih 20 godina života u Bosni ja nisam nikad vidio da neko jede ostatke hrane iz smeća, ili da se smrzne i umre na ulici, a da nikog nije briga... Zato i matica i dijaspora treba da rade zajedno i da stvore neki politički balans iz kojeg će izrasti novo društvo zasnovano na mješavini najboljih ideja koje su provjerene i iskušane u raznim društvenim strukturama i polako predstaviti na političku scenu novi i mlaÄ‘i kadar sastavljen od najboljih mladih Bosanaca iz matice i dijaspore, a mnogi stariji političari, koji su se pokazali nesposobnim, neefikasnim i nepodobnim da izvedu zemlju i narod na put duhovnog, moralnog i ekonomskog oporavka, treba da shvate da se vremena mijenjaju mnogo brže i drastičnije nego što oni mogu shvatiti. Možda ja griješim, ali mi se čini da je Bosna zakopana živa. Zapad nas je zatrpao i ostavio da truhnemo u našem grobu koji su nam iskopali. Ako se nešto ne učini pod hitno, ostaće samo kosti (stari narod koji čeka svoj red i oni koji nemaju gdje ići, pa moraju tu biti i odumirati sa svojom Bosnom). Vrijeme je da shvatimo da se mora spašavati mlada generacija pod hitno stvaranjem povoljnijih uslova za život, zapošljavanje, školovanje, zdravstvo kulturu i ostala obilježja uspješne političke strukture u kojoj se svak osjeća da ima šansu za lijep život i zaštitu i stabilnost zasnovanu na zakonu gdje smo svi isti, bez obzira na to koga znamo ili koliko imamo...

Profesore nastavite svojim radom jer ste na pravom putu. Neko treba da političarima otvori oči i da razumiju da se ima na čemu graditi nova, bolja Bosna za nas sviju. Proširite im vidike i pokažite im nove pravce.

 

Musić Elvin

Calgary, Alberta, Kanada