Nauka o genocidu posjeduje autentiÄne izvore saznanja i potpuno nepobitne dokaze o genocidu u Prijedoru koje pored ostalog, Äine sljedeće bitne odredbe: 1. Genocid u Prijedoru je istina o ponižavanju ljudskog dostojanstva i nacionalnog bića Bošnjaka i Hrvata, istina o uništavanju svega postojećeg što odražava bošnjaÄki i hrvatski nacionalni identitet, istina o getoizaciji Bošnjaka i Hrvata u cilju stvaranja „Velike Srbije“, istina o pokušaju uništenja Bošnjaka i Hrvata kao nacija i prisvajanju teritorija gdje su živjeli, podjeli njihovih imanja Srbima i instaliranju države svih Srba na tuÄ‘oj teritoriji. 2. Agresor je u Prijedoru kao podruÄju srpskih strateških prioriteta nad civilima, nenaoružanim ljudskim bićima, muškarcima, ženama, djecom, starijim i mlaÄ‘im, bolesnim i invalidima izvršio planski, organizovano, sistematski i u kontinuitetu, pored ostalih oblika zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava, brojna masovna i pojedinaÄna ubistva. Bošnjaci i Hrvati su, zbog svoje nacionalne, etniÄke i vjerske grupe kao takve, s namjerom sistematski birani i odreÄ‘eni kao cilj za fiziÄko ili biološko uništavanje. 3. Agresor je u Prijedoru u realizaciji općeg deklariranog politiÄkog cilja formiranja jedinstvene države srpskog naroda nad djecom, vitalnom skupinom od koje zavisi razvoj populacije, izvršio zloÄin genocida i druge oblike zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava, ubijajući ih i ranjavajući, sakateći i prekidajući im djetinjstvo, ostavljajući im teške fiziÄke posljedice i psihiÄke poremećaje kojih se neće moći osloboditi do kraja života. 4. Agresor je u skladu sa srpskim politiÄkim projektom „svi Srbi u jednoj državi“, osvajaÄkog i genocidnog karaktera, u Prijedoru na desetine hiljada civila, Bošnjaka i Hrvata i drugih, planski, organizovano, masovno i s namjerom sistematski izdvajao, hapsio, zatvarao i zatoÄavao u brojnim koncentracionim logorima smrti (najpoznatiji Omarska, Keraterm i Trnopolje). Masovne grobnice žrtava genocida, posebno Tomašica, kljuÄni su i objektivni indikator izvršenog genocida i nesporni i neoborivi materijalni dokazi njegovog izvršenja. 5. Agresor je u prijedorskim koncentracionim logorima pored ostalih oblika zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava, vršio masovna sistematska silovanja i druge mnogobrojne oblike barbarskih djela seksualnog nasilja, muÄenja i ponižavanja žena, djevojaka i djevojÄica, kao i starica. 6. Agresor je planski, organizovano, sistematski i ciljano, u skladu sa genocidnom namjerom o istrebljenju rukovodstva bošnjaÄkog i hrvatskog naroda u Prijedoru, ubijao, ranjavao i uništavao bošnjaÄku i hrvatsku politiÄku i intelektualnu elitu Äime je izvršio genocid. 7. Agresor je prisilno prevodio Bošnjake i Hrvate u pravoslavlje, što potvrÄ‘uje raspoloživa dokumentacija, a posebno preživjele žrtve genocida. 8. Agresor je planski, organizovano, masovno i sistematski uništavao i njihovu kulturu Prijedora. RijeÄ je o straviÄnim razmjerama uništavanja materijalne kulture grada Prijedora. Tako je agresor ciljno i s namjerom bezobzirno razarao i uništavao arhitektonske spomenike i urbane cjeline Prijedora od znaÄaja za kulturu Bošnjaka i Hrvata, njihovo kulturno naslijeÄ‘e metodiÄno je spaljivano i dizano u zrak dinamitom. 9. Genocid u Prijedoru je potvrda da je historija svijeta, historija krvnika i žrtve, u kojoj krvnik svim sredstvima, a prije svega ubijanjem i zatiranjem žrtve, hoće gospodariti žrtvom, a da za to ne snosi nikakvu odgovornost, pravdajući zloÄin Äinom povijesnog osvješcenja i katarze, za koga treba još biti nagraÄ‘en.
Idejni tvorci i kreatori genocida se još uvijek suoÄavaju sa nedostatkom ljudske dosljednosti i moralne dostojanstvenosti o priznavanju istine o genocidu, pokajanju za genocid, materjalnoj nadoknadi za žrtve genocida i hapšenju idejnih tvoraca i realizatora genocida koji su još na slobodi. Kontinuirano se zabranjuje obilježavanja godišnjica agresije i genocida zbog korištenja rijeÄi ‘genocid’, te nalaže prijedorskoj policiji da podnese kriviÄne prijave protiv organizatora. To je nastavak genocida u Prijedoru drugim sredstvima. Ponižavaju se organizacije koje okupljaju žrtve i svijedoke genocida i tako namjerno, organizovano i ciljano širi strah meÄ‘u porodicama ubijenih i nestalih prijedorÄana. Istovremeno se Prijedorom slobodno šetaju ratni zloÄinci zauzimajući pozicije u lokalnoj vlasti. Dozvoljavaju se skupovi fašistiÄkih grupa protiv kojih su se PrijedorÄani i svi antifašisti borili u Drugom svjetskom ratu, a žrtvama zabranjuje pravo na sjećanje, istinu i pravdu. Ignorišu se zahtjevi svijetskih pravnih i moralnih autoriteta koji su jasno dali do znanja da diskriminacija po nacionalnoj i vjerskoj osnovi mora biti obustavljena, da istina o genocidu mora biti dokućena, da se zloÄinci moraju osuditi i pravda zadovoljiti, te da se stradanja svih prijedorskih žrtava moraju obilježiti jednako, bez obzira na njihovu etniÄku pripadnost. Posebno se kontinuirano ignoriše zahtijev roditelja ubijene djece Prijedora za izgradnjom spomen obilježja ubijenoj djeci.
Niko nema pravo da žrtvama i svjedocima genocida zabranjuje sjećanje na zloÄin, pravo na istinu i pravdu. Dok se ne ispoštuje pravedna borba žrtava i svjedoka agresije i genocida nema pomirenja i sretnije zajedniÄke budućnosti graÄ‘ana Prijedora. Žrtve date za slobodu se ne smiju i neće ponižavati. Obaveza je da gradimo nove mostove, ali na istini i pravdi. Istina i pravda su kljuÄ suÄeljavanja s prošlošÄ‡u, pomirenja i normalizacije meÄ‘uljudskih odnosa.
Institut za istraživanje genocida, Kanada