Uništavanje pripadnika bošnjaÄke elite je jedna od temeljnih faza genocida u Bosni i Hercegovini
Povodom osamnaest godina od genocida u Prijedoru
Elitocid je svjesno, namjerno i planirano neutraliziranje utjecaja odreÄ‘enih elita, te odreÄ‘enih nacionalnih, etniÄkih, rasnih ili religijskih skupina na svoje stanovništvo. To je pokušaj eliminacije prvaka jedne nacije. 15 godina kasnije, poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, mnogi Bošnjaci koji su bili izloženi elitocidu, još se ne mogu reintegrirati u sredinama u kojima su doživjeli strahote, šikaniranje i maltretiranje, i to se u njihovim životima na neki naÄin nastavlja i danas. Elite su ljudi koji imaju utjecaj u svome društvenom okruženju, a elitocid je namjerni i sustavni progon i po mogućnosti i fiziÄko uništenje elita s ciljem da se stanovništvu oduzme njegov vodeći stalež. Elitocid u Bosni i Hercegovini je stvorio strukturne preduvjete za eroziju egzistencijalnih temelja i pokušaj sloma bošnjaÄkog naroda. Kako je napredovao elitocid, tako se on pretvarao u genocid protiv Bošnjaka.
U proljeće godine 1992 britanska TV-reporter Michael Nicholson je prvi put upotrebio termin elitocid kao zloÄin prema bošnjaÄkim elitama u Bosni i Hercegovini. Koristeći termin elitocid Nicholson je prvi objasnio sistematski progon, mućenje i ubijanje lidera bošnjaÄkih lokalnih zajednica na sjeveru, zapadu i istoku Bosne i Hercegovine. Naime, u razdoblju od samo nekoliko mjeseci srpske paravojne formacija na širem podruÄju gradova Bijeljina, BrÄko, Višegrad, Zvornik, Bratunc, Prijedor i drugih, neutralizirali su utjecaj lokalnih nesrpskih elita (eliminacija, optužbe ili kazne zatvora, progoni ) koje je imalo za posljedicu uništenje i raspad lokalnog bošnjaÄkog civilnog stanovništva.
Elitocid kao selektivno, sustavno i namjerno uklanjanja elitnih segmenata lokalnih bošnjaÄkih zajednica u Bosni i Hercegovinine je nepravedno zanemaren iako upravo ovaj aspekt nudi potencijalni niz odgovora za objašnjenje cilja i svrhe agresije na Bosnu i Hercegovini i zloÄina genocida protiv Bošnjaka. Razlog za znanstveno marginalizacija ovog specifiÄnog oblika sustavnog kriminala je prije svega nedostatak teorijskog okvira unutar kojeg se može praktiÄno elitocide istraživati i analitiÄki procijeniti. Za razliku od genocida, elitocid je pojam koji se izuzetno rijetko koristi u struÄnoj i znanstvenoj terminologiji, prvenstveno zbog svoje velike nejasnoće, odnosno nepostojanje Ävrste znanstvene kodifikacija. Etimološki, elitocid se sastoji od dva uvjeta: francuske rijeÄi elita (izabrao, voÄ‘e) i latinske imenice occidio (ukupno istrebljenje). Stoga, elitocid se može definirati kao sustavno eliminiranje vodećih i istaknutih liÄnosti u društvu ili grupi. U analizi i klasifikaciji elitocida u Bosni i Hercegovini Mark Danner je otišao najdalje, definiranjući uništavanje pripadnika bošnjaÄke elite kao jednu od temeljnih faza genocida u Bosni i Hercegovini.On posmatra elitocid nad Bošnjacima kao: koherentan u vremenu i prostoru, meÄ‘usobno zavisan proces, sustavno planirani lanac aktivnosti, namjerno poÄinjen zloÄin, sa ciljem eliminacije utjecaja elitnih segmenata bošnjaÄke nacije u cilju vladavine nad Bošnjacima i njihovim teritorijama.
Dakle osnovna svrha elitocida u Bosni i Hercegovini bila uništenje bošnjaÄkih elita u cilju zauzimanja teritorija na kojima žive i uspostavljanja srpske vladavine na tim teritorijama. Radilo se o socijalnom, kulturnom ekonomskom i fiziÄkom uništenju bošnjaÄke elite u ime onemoguÄavanja dugoroÄne revitalizacije preživjelog bošnjaÄkog etniÄkog korpusa sa osnovnim ciljem raspada bošnjaÄke zajednice, kako bi se tako izvršila potpuna dezintegracija bosanskohercegovaÄkog društva i države. Zato elitocid u Bosni i Hercegovini ima genocidni karakter.
Šehid Eso Esad Sadiković, dokaz Prijedorskog elitocida
Nevino pogubljena prijedorska bošnjaÄka elita svjedoći da smrt nije kraj, smrt je poÄetak istine i pravde
Novinska vijest od 28.jula 2007. godine: u Prijedoru je danas na stadionu Poljana u naselju Zagrad organiziran ispraÄaj 147 žrtava Äiji su posmrtni ostaci ekshumirani iz grobnica i identificirani u hali ŠejkoviÄa kod Sanskog Mosta. Na zajedniÄkom ispraÄaju bilo je oko 20.000 PrijedorÄana. U vijesti su navedena i imena žrtava. Pod rednim brojem 130 navedeno je:Sadiković Hasiba Esad, 17.06.1948. Uzoriti bošnjaÄki književnik Vehid Gunić u svojoj knjizi „Doktor Eso“ napisa: “Ko je ubio doktora Eso ubio je od sebe boljega, boljega od sve bagre koja je ubijala i bagre koja je davala naloge za masovna ubistva po Bosni i Hercegovini od 1992. do druge polovine 1995“.
Eso je tako otišao u red nevino pogubljenih muÄenika, šehida. Otišao je maher komedije, kao nedužna žrtva mrženje onih zlih likova koje se samopromoviraju u vlasnike života, pa Äak i ljudskih genija kakav je bio Eso. Na tekst Rade Mutića po naslovom „Komšiluk na probu“, Eso je napisao kolumnu za Kozarski vjesnik u kojoj je izmeÄ‘u ostalog stajalo: „Mutiću i sliÄnima mogu najodgovornije reÄi da se ne radi o nikakvom organizovanom odlasku Muslimana iz Prijedora, već o maspsihozi i strahu kada ljudi bježe ako imaju gdje.U mirnim urbanim sredinama samo rokaju bombe, lete u vazduh kuće i kafane, a ujutro prolaznici nalete na leševe ljudi od kojih se dobar dio ne identifikuje. Prijedor je pun straha koji u nemoći prelazi u bijes. Nikada dani nisu bili toliko važni“. Samo šest dana poslije objavljenog Esinog teksta u Kozarskom vijesniku, Srpska demokratska stranka, poslije klasiÄnog vojnog puÄa, 30. Aprila 1992. godine, srušila je dotadašnju, na demokratskim izborima legalno izabranu vlast, i putem Radio Prijedora izdala proglas o navodnom “demokratskom“ preuzimanju vlasti. Ubrzo je agresorska vlast osnovala koncentracione logorte smrti, od kojih je najgori bio Omarska.
„Zar nisi mogao otići iz Prijedora“, pitali su prijatelji Esu. „Mogao sam, naravno da sam mogao. Ali to više ne bi bio Eso kojeg narod voli. To ne bi bio Eso. Zato sam na ulici. ÄŒekam da me odvedu gdje su odveli i moj narod. Ja ću za narodom i oko toga nemam nikakvih dilema. Niti ću ih imati“.
U noći izmedu petog i šestog augusta 1992. godine, samo noć pred raspuštanje koncentracionog logora smrti Omarska odveli su Esu. I logoraši i on znali su kuda ga vode. Svi logoraši su ustali da ga na nogama isprate. Eso je zastao na vratima i, primjetivši da neki plaću, kratko odgovorio: „Držite se“. U tom mrklom mraku prolomio se aplauz živih ljudskih kostura.
Naše duše se neće smiriti sve dok se ne naÄ‘u i kazne ubice Ese i svih Esa širom Bosne i Hercegovine. Jer Eso i Ese su simboli nesalomljivog bosanskog duha kojeg ništa ne može dugotrajno poremetiti i ugroziti. To je baza iz koje je nastao bosanskohercegovaÄki Äovjek, nacija, društvo i država. Eso treba biti svrstan u bošnjaÄke heroje kako bi on i poslije svog nestanka moga vršiti svoju jedinstvenu i neponovljivu misiju koju mu je sudbina i historija dodjelila. Došlo je vrijeme da Bošnjaci uvrste Esu i sve Ese u nepostojeće bošnjaÄko historijsko pamćenje, da tako njihove vrijednosti poštujemo i slijedimo. Jer Eso, bard prijedorske Äaršije, ali i svih bosasnkohercegovaÄkih Äaršija je oliÄenje renesansnog bosanskohercegovaÄkog Äovjeka.
Esina krivica je bila njegova humanost, veselost, lijeÄnićki poziv kojim je pomogao na hiljade drugih ne pitajući ni ko su ni šta su, njegova struÄnost i zvanje dr. eksperta UN. Eso je bio Äovjek pun ljubavi prema svemu što se zove život na ovoj našoj planeti. Koji su to monstruozni likovi i umovi iskazivali svoju nemoć i ljudsku bijedu ubijajući Esu i sve Ese u Bosni i Hercegovini? ZloÄinaÄka želja za likvidacijom Ese, kao paradigme stradanja svih intelektualaca Prijedora i Bosne i Hercegovine i likvidacijom svega što on i oni personoficiraju, samo je dokaz bijede i ništavnosti krvnika, Äija želja se nikada neće ostvariti. Planetarna pravda Äe pobjediti povratkom digniteta i dužnog dostojanstva žrtvama. Slutimo oluju i krik pravednika, žrtve.
Da li imamo snage da mislimo u postgenocidnoj egzistenciji?
Prijedor je mjesto straviÄnog zloÄina genocida i simbol stradanja bosanskohercegovaÄkog graÄ‘anina, društva i države. U Prijedoru se zaokružuje i dovršava barbarski pohod ekspanzionistiÄkog režima koji je ognjem i maÄem pravio Veliku Srbiju. Da li smo nakon prijedorskog genocida i svih bosanskohercegovaÄkih genocida svjesni šta nam se desilo i šta nam se dešava? Da li imamo snage da mislimo u postgenocidnoj egzistenciji?
Genocid nad Bošnajcima ne tiÄe se više samo Bošnjaka – on je od kraja 20-og stoljeća sastavni dio evropske svijesti i savjesti. Pitanje genocida je pitanje cijelog ÄovjeÄanstva. Cjelokupnu dramu oko genocida treba posmatrati na evropskom i svjetskom nivou, u okviru internacionalnog prava, Povelje UN, Evropske Unije. Institucije entiteta RS, vojska i policija, prema presudi Internacionalnog suda pravde u Hagu poÄinile su genocid nad Bošnjacima. Bošnjaci, Srbi i Hrvati u institucijama dejtonske vlasti moraju ispoštovati ovu Presudu, jer je ona (Presuda Internacionalnog suda pravde u Hagu iz februara 2007.) nadreÄ‘ena svim pravno-politiÄkim i paradržavnim formama djelovanja. Borba za Bosnu i Hercegovinu danas se vodi kroz poštivanje vladavine zakona i priznavanje važnosti internacionalnog prava kojim se Älanica UN mora zaštititi od barbarstva, agresije i velikosrpskog ekspanzionistiÄkog projekta koji proizilazi iz ekspanzionistiÄko-integralistiÄkog nacionalizma. U entitetu RS oÄuvanje rezultata genocida postavljeno je kao glavni politiÄki i kulturni cilj svih vlada poslije Dejtona. Od 1995. do 2010. godine Bosna I Hercegovina je postala zatoÄenik entitetskog iredentistiÄkog i protivdržavnog djelovanja. Oni koji ne shvataju da je genocidna tvorevina Republika srpska ÄetniÄki antibosanskohercegovaÄki projekt trebaju odstupiti iz strukture vlasti koja se bori za državu Bosnu i Hercegovinu. Jer oni ne shvataju ili nežele da shvate da se entitet RS pokazuje kao Äuvar ostvarenog genocidnog zlodjela kojim se priprema stvaranje „srpske države“ na tlu države Bosne i Hercegovine.
Da li je moguće da djelo genocida ostane postojati na tlu države BiH? Danas ponovo treba pokrenuti to pitanje u kontekstu priÄe o ustavnim promjenama, jer ne može se iz genocida izvlaÄiti pravo, beneficije, ne može se na osnovu genocida ostvarivati pravo na bilo šta. ZloÄinom genocida stvorila se RS na tlu Bosne i Hercegovine i treba zahtijevati da se to djelo i njegovi izvršioci sankcioniraju pred institucijama prava. To, naravno, nije cjelokupan srpski narod. Dakle, ne smijemo genocid nad Bošnjacima pretvoriti u „manifestacije obilježavanja genocida“, a ništa ne poduzimati na strani prava i pravde.
Emir Ramić