Ibrahimovu vjeru nikad neće slijediti oni koji ne drže do sebe, oni koji nisu u sebi
O Bajramu, muslimanima, Rijasetu, Bošnjacima, onima koji ih svaÄ‘aju, politici i vjeri, prof. Mustafa ef. Spahić govorio je u svom intervju za dnevne novine OsloboÄ‘enje. Sa prof. Mustafom Spahićem razgovarala je urednica ovih sarajevskih dnevnih novina Vildana Selimbegović.
• U kakvom raspoloženju Bošnjaci doÄekuju ovaj Bajram?
- Može se govoriti o Bajramu u ovoj, 2010. odnosno 1431. hidžretskoj godini. Ramazanski bajram se na arapskom imenuje eid ul fitr, a Kurbanski eidul-adha; rijeÄ eid u svom najdubljem korijenu znaÄi povratak iskonu, izvoru, stvoritelju, gospodaru, kreatoru svjetova. Govorimo, dakle o vraćanju izvoru života, istine, zakona i povratku samom kreatoru. To je i najosnovnije znaÄenje bajrama, oba bajrama, kao mubarek-dana i mubarek-noći. Kad je rijeÄ o vremenu i prostoru, Evropa je preko Kanta dokuÄila da su jedina dva zora, dva svjedoka bilo koje spoznaje vrijeme i prostor. To su dva nepotkupljiva svjedoka. Stari naš svijet, koji nije znao za Kanta, govorio je ovako: vrijeme je najbolji kantar.
ÄŒetiri vrste postaÄa
Svijest o vremenu dobija se preko blagdana i preko obreda, a o prostoru preko svetih, Äasnih mjesta i preko hramova. Platon kaže da je hram ispisana knjiga u kamenu, neprestano Äovjeka priziva u sjećanju i Äuva ljude u njihovom identitetu, uÄi ih da u odnosu na druge jesu razliÄiti, da su sliÄni, ali ni u Äemu suprotni, da su pred Bogom ravnopravni, a unutar ljudske vrste priziva ih na priznanje, na toleranciju i pomaganje. Istinske svijesti o vremenu i prostoru nema bez blagdana, obreda i hramova i u tom smislu je Ramazanski bajram peÄat - on doÄ‘e po okonÄanju ramazanskog posta.
Bošnjaci Bajram doÄekuju onako kako su proživjeti ramazan, kako smo i Äime postili.
Imam Ghazali kaže da imaju Äetiri vrste postaÄa: oni koji poste fiziÄki, mehaniÄki, od jela, pića i strasti, druga vrsta su oni koji osim fiziÄki, poste i tako da ne ogovaraju, ne lažu, ne prenose tuÄ‘e rijeÄi i nisu šejtanski poštari, poste od strasti i lažne zakletve; treća vrsta postaÄa - i to je onaj hal, ono stanje u kome doÄekujemo Bajram - to su oni koji poste u neprestanoj nadi i neprestanom strahu od Božije kazne. To su oni koji ne mogu izgubiti viziju i motivaciju života, jer kad se sva filozofija 20. stoljeća izlista, to je filozofija straha, beznaÄ‘a, apsurda, neizvjesnosti i nesigurnosti. Ja bih sad poželio da se ljudi tuku - znam ljude koji su se 20 godina tukli po teferiÄima, ali nikad jedni druge nisu ubijali. Sada se više ljudi ne biju, već se ubijaju i to bez razloga i bez svaÄ‘e. ÄŒetvrti post je post Božijih poslanika, koji su svoj vanjski život halalili na Božijem putu.
Post je kvalitet Bajrama, ili ako hoćete da opet posegnem za citatom - post je uzvišenje duše i vježba za ojaÄavanje tijela, a istovremeno podstakaÄ Äinjenju. Post utiÄe direktno na karakter ljudi, skromnost, skrušenost, dostojanstvo. Veliki islamski reformator Muhamed Iqbal kaže da post kod postaÄa stvara osjećaj stalnog Božijeg nadzora i tako povećava njegov stid Ovaj osjećaj Božije prisutnosti najveća je garancija oÄuvanja duše od griješenja prema Božijem putu i sred na ahiretu Post u ljudima razvija svijest i samosvijest i disciplinu, razvija povjerenje. Na nedostatak povjerenja meÄ‘u ljudima obavještajne su službe u 20. vijeku potrošile više para nego što se potrošilo za izgradnju hramova otkako je Bog stvorio svijet.
• Ipak se upravo sada najsustavnije radi na svaÄ‘anju Bošnjaka?
- Dakle, ja bih opet citirao: U ljudima ima vjere, ali nema uvjerenja, nema osvjedoÄenja. Kad sam u komunizmu u gimnaziju išao i Äitav mjesec postio samo iftareći hljeb udrobljen u grah, kad sam u vojsci ramazan postio, ja sam opet Äitav ramazan postio svim svojim bićem, svojim odreÄ‘enjem. Sada govorimo kako u ljudima ima sve više manifestacija vjere. Imamo magistre, doktore, akademike islamskih nauka, ali ima jedna izreka na arapskom jeziku davno izreÄena: Kako se El Azhar podoktorio, tako je islam oslabio. Jedna je stvar govoriti o vjeri, a druga je stvar govoriti vjeru. Kad se vjera vjerom govori, onda je vjera uvjerenje, osvjedoÄenje. Vjera kao Božija milost, kao Božija uputa je nezloupotrebljiva. Zloupotrebljava se ljudski pristup vjerskim znamenjima, vjerskim istinama. U Äemu je zloupotreba? Da ja kad govorim o vjeri ili kad citiram ajet Poslanikov, da pomislim da je to moje. Nije. Žica kroz koju ide struja nije struja, nego je Božijim odreÄ‘enjem omogućeno da kroz žicu prolazi struja. Sejtan je najopasniji, ne obraća se prosjeÄnim, šejtan hvata vrhove. Šta hoću reći? Oni koji u ime vjere govore jedno, a rade drugo, oni su na ovom svijetu svijeća koja drugim svijetli, samu sebe sagorijeva i uništava. Božije obraćanje ljudima u islamu preko njegovih znamenja je izravno, nije ni institucionalno, a nije ni personalno, preko drugih ljudi. Nema ljudske vrste iza koje Bog stoji da je saÄuvana od grijeha osim Poslanika i vjerovjesnika.
Relativizacija
• Tim prije je iznenaÄ‘ujući angažman Rijaseta IZBiH, odnosno reisa Cerića, koji autoritet Zajednice zalaže iza politiÄke promocije vlasnika jedne partije i novine na Äijim se stranicama, prije desetak dana, ukazao vrlo ružan pamflet o akademiku Rešidu Hafizoviću. Po svemu sudeći, zasmetao je njegov Intervju u OsloboÄ‘enju u kome je, kao i obiÄno, otvoreno govorio o vehabijama. O kakvim je metodama obraÄuna sa najznaÄajnijim Islamskim znanstvenicima ove zemlje uopće rijeÄ?
Rešid Hafizović i Enes Karić su mladi od mene. Ja imam predrasudu da žensko ili mlaÄ‘i od mene ne mogu biti pametniji od mene: raÄunam, lakše mi je kad priznam. Rešid Hafizović jeste mlaÄ‘i od mene, on je akademik, redovni profesor Fakulteta islamskih nauka koji s francuskog, engleskog, arapskog prevodi i na njima piše kao na bosanskom jeziku. Rešid Hafizović je "maksuzija" da živi bilo gdje - u Americi, Engleskoj, svejedno, kao i Enes Karić. Mi smo Bošnjaci usmena predaja, u medresi je prvi udžbenik na latinici objavljen 1930. godine, a Rešid već ima 30-ak knjiga. Ja sam samo jedan tekst u Avazu proÄitao, ovaj gdje se spominje fra Rešid i posve je jasno da nije uopće u pitanju samo Rešid već odnos prema ljudima i prema vrijednostima. To me podsjetilo na jedan detalj: kažu, kad je Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu za književnost i nakon toga prošao Äaršijom, neko mu je dobacio - književnice, proÄita li se šta, napiše li se šta? RijeÄ je dakle o relativizaciji i banalizaciji svega.
• Niste dakle proÄitali tekst o Hilmi Neimarliji?
- Nisam, Äuo sam. U tom Avazu ima momaka koji su bili uÄenici kod mene u medresi, a studenti kod Rešida i danas tako pišu i zato hoću prenijeti jednu kur'ansku poruku: Ibrahimovu vjeru nikad neće slijediti oni koji ne drže do sebe, oni koji nisu u sebi, a biti u sebi, jeste biti u vjeri i moralu. No, jedan detalj ne da mira: rekli su mi, jer ja tehniku ne pratim, da je taj tekst istovremeno objavljen i na portalu Avaza i Rijaseta.
• Pretpostavljam da ima razloga: radi ne zaista o kontinuiranim atacima kako na profesora Hafizovića, tako i na profesora Neimarliju, Adnana Silajdžića, Enesa Karića, Vas...
- Ne mogu zamisliti na svijetu Äovjeka koji može biti neprijatelj Rešidu Hafizoviću. Evo, izbori su, na stotine je slika i stranaka, ali ima li politiÄkog teoretiÄara koji će za Äetiri godine, kada budu novi izbori, znati face s ovih slika? Neće, znat će samo one koji su već potvrÄ‘eni i koje je svijet upamtio i za koje se zna i izvan BIH - za Dodika po ispadima, za Hansa, koji je bio ministar vanjskih poslova BiH još 1992, ali stotine ostalih prekrit će prašina. Svaka partija misli da je u pravu, a postaje totalitarna kad pomisli da je jedino ona u pravu. Rešid Hafizović je redovni profesor FIN-a i ako je on fra Rešid, kome treba FIN? Rešid predaje akaid i ovo je već pitanje svijesti zajednice i pitanje samosvijesti, ali i savjesti svakog od nas. Rešid predaje predmet koji uz Božiju milost i pomoć ljudima olakšava put do Boga. Ne može se tako tretirati Rešid Hartzović da se ne dovodi u pitanje autoritet i misija IZBiH i Rijaseta. s reisom na Äelu, koji predstavlja IZBiH.
• Zašto onda Rijaset sauÄestvuje u tome?
- Ja to ne bih sveo na Rijaset naÄin, sadržaj i praksa rada Rijaseta promicana je kroz prvog Äovjeka. Mustafa Cerić i ja smo bili generacija u Medresi, ali nažalost, moram to kazati, ovo što se radi, na kraju će se njemu sruÄiti na glavu. NaÄin rada je posesivno personaliziran i zaista ne mogu shvatiti da Äovjek koji ima iskustvo BiH i bivše SFRJ, iskustvo IZBiH, Gazijine medrese, studiranja na El-Azharu. nastalom 970 godine, iskustvo ÄŒikaga i doktora pred jednim od 10 najvećim alima u islamskom svijetu u 20 stoljeću, ponaša se na ovakav naÄin. Ima još tih tekstova, tiÄu se i mene, izlaze u Preporodu i ovoj dnevno-politiÄkoj novini, ali me ne dotiÄu: mene dotiÄe samo Äinjenica da je tekst prenesen na stranici Rijaseta je u to stav Rijaseta? Da su Älanovi Rijaseta ljudi koji nose svoju glavu na ramenu i svoj karakter u dušama, oni bi zatražili hitnu sjednicu. To je suština.
Tradicija i zajedništvo
• Znate da će reakcija izostati: imate li objašnjenje zašto se to dešava?
- Imam Gazhali nabraja sedam bolesti duše i srca: oholost, zavidnost - lakše je lajat i pljuvat po Rešidu nego engleski, francuski i arapski nauÄiti, zatim sebiÄnost, Äastoljubivost, narcisoidnost, smutnju, gibet. Gibet je ogovaranje, nije laganje, to je nemanje snage da se Äovjeku u oÄi kaže. To je najveći problem i na kraju: spletka i neutemeljeno sumnjiÄenje. Te stvari, nažalost, nemaju roka. Svemir nema granice, ljudske gluposti i budalaštine nemaju granice, ali neznanje seljaka je plemenito za razliku od složenog neznanja. Imate umišljenih tukaca, intelektukaca koji misle da znaju ono što ne znaju, a sada se hiljadama serijskih lažnih diploma pokriva neznanje. Šta je Bajram, šta je post, šta je namaz? Kad svaki od nas pred Boga stane i prizna da nas je Allah stvorio ravnopravne, razliÄite, da zavist jede dobra djela. Moramo cijeniti iskonsko znanje. Sulejmanu alejhiselamu Dragi Bog je ponudio tri mogućnosti - imetak vlast, i znanje. Sulejman odabire znanje i preko znanja je došao i do vlasti i do imetka.
• Je li to Vaša bajramska poruka?
- Šta hoću kazati Bošnjacima? Bilo koju slabost treba prvo u sebi pogledali i priznati i koliko smo prema sebi kritiÄni i samokritiÄni, biti i prema drugima. Drugo: najveće blagodati koje slijede iz vjere su povjerenje medu ljudima, stid iskrenost, saradnja, solidarnost, uvažavanje i pomaganje ljudi. Pogledajte: SAD odreÄ‘uju politiku najmanje pola svijeta, pa na kraju imaju dva kandidata za predsjednika, a Bošnjaci - nema nas ni tri miliona, ali imamo devet kandidata za samo jednu trećinu vlasti u tom Predsjedništvu. To je svjedoÄanstvo neiživljenosti i velika opasnost za zajedništvo i solidarnost medu narodom koja se potkopava. Ništa naše povjerenje, tradiciju i zajedništvo ne smije dovesti u pitanje. Moramo uvažavati vrijednosti, dokazane znanstvene autoritete, vjerski osvjedoÄene ljude. Samo da znate u kakvim uvjetima rade imami po RS-u, ali šute, trpe i rade. Ne smijemo pasti u zamku da tuÄ‘e slabosti u svoje vrline pretaÄemo. Ne mogu ja biti dobar zato stoje neko loš. Obišao sam tokom ramazana puno našeg svijeta: islam nikada neće biti umotavanje, bilo muška bilo ženska, da ga se ne može raspozna-ti, kao što islam nije ni totalno razgolićavanje. Bilo koja krajnost muslimana je za nas kraj. TragiÄna je opasnost što politiÄari politiÄkim interesima pristupaju kao vjerskim dogmama, a oficijelni vjerski autoriteti vjerskim dogmama i naÄelima pristupaju kao prema relativnim politiÄkim kategorijama. Ja bih, ako mogu, da OsloboÄ‘enju Äestitam 67 godina, a svim muslimanima -Bajram Šerif Mubarek Olsun.
Prekinuta tradicija
- Ima jedna strašna zamka: mi javne funkcije koristimo i zloupotrebljavamo u liÄne svrhe i to Äesto prizemne. Islamska zajednica mora autoritet, vjerodostojnost i neupitnost svoje misije javno potvrÄ‘ivati jer to je jedini kapital i ovog i onog svijeta. Zato nikada neću shvatiti da neko - bilo ko, reisu-l-ulema Cerić ili generalni sekretar Rijaseta Muhamed Salkić - jednim potezom, jednom nepromišljenošÄ‡u, kao društvo jednog ili dva lica, pred ramazan odluÄe da se u Gazi Husrev-begovoj medresi nakon pola stoljeća neće organizirati iftar. Mi smo u komunizmu, odmah po padu Rankovića, u Gazijinoj medresi organizirali iftare za omladinu i studente koji hoće i žele postiti. 50 godina ta akcija traje i ove godine stoji plakat: nema iftara u Gazi Husrev-begovoj medresi. Sve je preneseno kod tete Zilhe. Kod tete Zilhe je socijala, ovo su iftari i sehuri za postaÄe. Znate šta je ravno ili još možda ispod toga? Što direkcija Gazi Husrev-begove medrese na to uspravno, ustrajno i ponosno šuti.