SNAGA BOÅ NJAÄŒKE ZAJEDNICE U SJEVERNOJ AMERICI

Svijest o neprijateljskom okruženju i svijest snage svoje zajednice i zajedništva u vjeri

 

SNAGA BOŠNJAÄŒKE ZAJEDNICE U SJEVERNOJ AMERICI

 

Policija mi je zalupala na vrata oko dva sata poslije podne, u nedjelju, 5. septembra ove godine. O tome nisam htio govoriti jer sam ih brzo isprašio s hodnika. Bilo ih je troje, dva muškarca u običnim odijelima i medicinska sestra u bolničkoj uniformi. Predstavili su se kao „odjel mentalnog zdravlja policije“. To je novi odjel koji je kreiran pred neke dvije godine. Rekli su da ima ljudi, koje su odbili identificirati, koji su „zabrinuti za moju mentalnu stabilnost“. Tu su upotrijebili i službenu policijsku frazu „you do not have the need to know“, odnosno, ja nemam potrebu da znam tko po meni pljuje. Ovo treba zapamtiti jer ta fraza proizlazi iz najviših krugova državne sigurnosti i obična policija nije niti mogla upotrebljavati tu frazu prije rušenja dvaju nebodera u New Yorku.

Pošto sam ih vrlo brzo natjerao u bjeg mislio sam da će me ostaviti na miru. Preračunao sam se. Drugi put su mi zalupali na vrata oko pet poslije podne, u utorak, 28. septembra ove godine. Ovaj put su poslali dvoje drugih, mnogo više verbalno agresivnih. I muškarac i ženska su bili u običnoj odjeći. Ovaj put sam odlučio da ih pustim u stan jer sam ja htio ustanoviti što god je više moguće o pozadini svega toga.

Krenuli su velikom zaobilaznicom i uzelo je više od jednog sata da su konačno uprli prstom u ono što ih je smetalo, ono što je smetalo one koji su ih poslali. Naučio sam u to malo vremena mnogo o treningu policije u sferi mentalnih igara i psihološkog ratovanja. Isto tako sam ustanovio da im horizonti nisu baš široki. Izvukao sam prvu važnu izjavu - „netko im je prijavio da sam ja podnio tužbu protiv institucija i individualaca vlade Kanade i postoji bojazan za moje mentalno stanje zbog toga“. Kad sam zahhtijevao da budu više specifični, muškarac, koji mi je dao sve svoje službene podatke, je rekao da je „tužba vrlo široka i time obuhvaća mnogo ljudi i institucija“. Ovo je značajna izjava koju bi svi trebali staviti u perspektivu. Dakle, moja tužba je službeno bila deklarirana kao kost u grlu sistemu strahovlade i to je isto tako vrlo značajna izjava.

Na to sam odgovorio tako da sam im uručio originalni sudski ovjeren primjerak tužbe i održao kratak govor o klasifikaciji zločina genocida, Ženevskoj konvenciji, samom činu zločina genocida u Srebrenici i drugdje po BiH, te mojim pravima kao graÄ‘ana Kanade da podnesem jednu takvu tužbu, pogotovo jer osobno znam za zločin, znači svjedok sam zločina su-učešÄ‡a Kanade u zločinu genocida. To im se nikako nije sviÄ‘alo i počele su prijetnje da je očito da me treba odvesti na psihijatarsko istraživanje, a ne na psihološko. Isto tako su rekli da je očito da me treba podvrći režimu uzimanja specijalnih lijekova namijenjenih onima koji pate od „delusions“, znači već su me proglasili ludim prije nego što su zalupali na vrata. Ustanovio sam da je dobro prihvatiti njihovu „ponudu da mi se pomogne“, jer ako odbijem doći će mi na vrata sa sudskim nalogom kojeg civilni sudija može izdati na osnovu svjedočenja „familije, prijatelja ili službenih organa“, na osnovi Zakona o mentalnom zdravlju provincije Ontario. To se svaki dan radi nebrojeno puta i tako država eliminira one koji nisu podobni sistemu - o tome se može svakog dana čitati u malim vijestima koje rijetko tko da prati.

U toj, vrlo agresivnoj izmjeni mišljenja, jer sam im uzvratio istom dozom agresivnosti, došlo je na kraju do konstatacije da ja „ne izgledam da sam fizička prijetnja bilo kome“. MeÄ‘utim, potrebno me je odvesti na pretrage i dogovorili smo se da će me oni odvesti u glavnu bolnicu, jer tamo „policija ima psihijatre kojima se može vjerovati“ - ovo podrazmijeva kojima policija može vjerovati, a ne ja kao pacijent. Ovo je isto vrlo značajno otkriće. Znači da postoji već dobro uhodan mehanizam i proces kontrole i eliminacije individualaca koji stanu na žulj sistemu.

Ja sam čuo za mnogo slučajeva u Kanadi i pogotovo u provinciji Ontario gdje se ljude, koje se privede kao što su mene htjeli privesti, jednostavno ukloni iz društva i onda ih se kljuka dvjema vrstama kemikalija. Jedne su za kontrolu maničnih depresivnih ponašanja, i kemikalije ih navedu u samoubistvo gdje često povuku i druge sobom. Druge kemikalije, kao jedna koja je meni bila namijenjena, bi me nakon nekog vremena dovele do samoubistva gdje ja ne bih povukao druge sobom. Znači, oni su u stanju time precizno ciljati i ukloniti pojedinca koji je opasan sistemu. Ovo su vrlo ozbiljne i stvarne pojave koje moraju zabrinuti prvo cijelu zajednicu Bošnjaka, jer je ona očito cilj, a isto i i sve druge jer strahovlada ima razna oružja na raspolaganju kad se želi otarasiti nepodobnih.

Umirili su se kad sam prihvatio da me dođu pokupiti u jutarnje sate u petak, 1. oktobra ove godine i da me odvedu psihijatru u glavnu bolnicu. Čak je bilo i ponuđeno da mi usput nabave i kahvu - e ne bi li je poduprijeli nekom kemikalijom tako da mi svijest ode već prije ulaska u bolnicu. Ovo je sve istina i zbilja, ovo nije film, ovo je svakodnevnica.

O svemu sam obavijestio Emira Ramića, kojemu sam poslao ime i način kontaktiranja funkcionera u policiji, i Emir se je onda povezao s drugim Bošnjacima u Kanadi i Sjedinjenim Državama. Iz St. Louisa sam dobio odmah telefonski poziv gdje mi je izražena podrška i to mi je dalo osjećaj da nisam usamljen u svemu ovome. Rano u petak ujutro sam dobio link za vijest koju je o ovome objavio Esad Krcić na Bošnjaci.net i koja je bila poslana na 200 hiljada internet adresa u 75 zemalja. Poslao sam email policajcu koji me je trebao odvesti tog jutra na pretrage i naveo ove nove vijesti i isto tako ga obavijestio da sam dio šire zajednice Bošnjaka kroz Bošnjaci.net i kroz Institut za istraživanje genocida Kanada. Iako nemam detalje, osjećam da je šira zajednica Bošnjaka žestoko i direktno reagirala, jer mi je policajac nakon vrlo kratkog vremena poslao e-mail u kojem je stajalo da je „bio nesporazum i da oni nisu mene htjeli nigdje odvesti“. Ali je istim emailom napomenuo da je ugovorio sastanak s odreÄ‘enim psihijatrom. Oni koji su bili uključeni u ovu akciju imaju kopije e-maila koje sam razmijenio s policijom.

Meni se nakon ovog čini da me policija više neće posjećivati i prijetiti mi psihijatarskim pretragama. Ja sam nazvao tog policijski-ugovorenog psihijatra i rečeno mi je bilo da me je on planirao pregledati u petak poslije podne, te da će me netko vrlo brzo nazvati da mi točno kaže u koliko sati trebam doći tamo. MeÄ‘utim, do kraja dana me nitko nije zvao.

Mišljenja sam da je cijeli sistem bio pod šokom reakcije šire zajednice Bošnjaka i to trebamo svi mi znati. Isto tako trebamo razumjeti kakvu moć imamo kao zajednica. Ovo je pokazatelj te moći. Mene je reakcija bošnjačke zajednice spasila od smrtonosnog trovanja kemikalijama od strane strahovlade koja koristi metode o kojima je Aleksandar Solženjicin pisao davnih vremena. Ovo je stvarnost i ja se zahvaljujem svima koji su sudjelovali u spašavanju mog života.

U Kanadi se je uzdigla ultra-ekstremna i ultra-radikalna kršÄ‡anska desnica čiji je eksponent premijer Stephen Harper a u pozadini je četnički zet, bivši premijer Brian Mulroney koji je vjenčao kćerku Dimitrija Pivničkog, četnika iz Sombora iz godina prije i tokom Drugog svjetskog rata. Toj kliki pripadaju bivši premijer provincije Ontario Michael Harris, te njegov slugan penzionirani gen. Lewis MacKenzie kojega je Harris namjestio u poziciju savjetnika za borbu protiv terorizma. Svi su oni poznati po javno ispoljenom i ekstremnom ne-prihvaćanju Islama u kanadsku svakodnevnicu.

Najnoviji dokaz tome je i povlačenje pozivnice imamu dr. Zijad ef. Deliću, predsjedniku Islamskog kongresa Kanade, koji je bio pozvan, od ministarstva obrane, održati govor u sklopu proslave Mjesec islamske baštine, koja započinje u Ottawi u ponedjeljak, 4. oktobra ove godine. Pozivnicu za govor je povukao ministar obrane Peter MacKay, sin čovjeka koji je 1983. godine dao otkaz na svoju parlamentarnu stolicu da bi napravio mjesto za izbor Brian Mulroney-u.

Bošnjacima Sjeverne Amerike, a i drugdje, poručujem da trebaju u svakom trenutku biti svijesni neprijateljskih okruženja. Isto tako im poručujem da trebaju biti svijesni snage svoje zajednice i zajedništva u vjeri koju se danas na očigled cijelog svijeta želi uništiti.

Ovo je zahvalnica i poruka kršÄ‡ana, katolika, komšije, sunarodnjaka, Bosanca-Hercegovca. Snaga je u vama, braćo i sestre u Jednom, Jedinom i Zajedničkom Božanskom Biću i jednoj i jedinoj zajedničkoj domovini.

===============================

 

Zbog pravnog zahtjeva „Pokreta Pravde za BiH“ podnešenog na Federalnom sudu Kanade protiv petnaest institucija i pojedinaca Vlade Kanade za su-učešÄ‡e i nesprječavanje genocida u BiH

 

ŽELJKO MILIĆEVIĆ NA UDARU KANADSKE POLICIJE

 

Redakcija Bošnjaci.Net saznaje da je kod člana redakcije gospodina Željka Milićevića „upala“ kanadska policija u vezi pravnog zahtjeva u ime organizacije Pokret „Pravda za Bosnu i Hercegovinu“ podnešenog na Federalnom sudu Kanade protiv petnaest institucija i pojedinaca Vlade Kanade za su-učešÄ‡e i nesprječavanje agresije i genocida na BiH.

Iako vjerujemo da ste mnogi od vas preko Bošnjaci.Net dobro upoznali Željka Milićevića, ipak ćemo istaći da on pripada generaciji Milićevića, bosansko-hercegovačkih katolika, koji su radili s generacijama bosansko-hercegovačkih patriota, neovisno na vjeru i naciju, i zajednički gradile zajedničku i jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu.

U maju ove godine, kako smo istakli i objavili na Bošnjaci.Net, u ime Pokreta „Pravda za Bosnu i Hercegovinu“, Željko Milićević je u svojstvu osnivača i predsjednika spomenute organizacije, koja je registrirana kod pravnih organa države Kanade, podnio pravni zahtjev na Federalnom sudu Kanade protiv petnaest institucija i pojedinaca vlade Kanade za su-učešÄ‡e u genocidu.

Istovremeno spomenuti zahtjev je podnio u svojstvu kanadskog državljana koji ima prava očekivati i tražiti od države da se ponaša u skladu sa svim meÄ‘unarodnim obvezama, ugovorima i dogovorima.

Pravni zahtjev nema nikakve veze s bilo kojom vladom pa tako ni sa Vladom Bosne i Hercegovine, niti ima odgovornosti prema bilo kojoj vladi, i u tome su velike prednosti ove pravne konstrukcije.

Radi se o pravnom zahtjevu izmeÄ‘u kanadskog državljana koji je isto tako i svjedok u prvom licu s jedne strane, te državnog aparata Kanade, sa svim elementima državnosti, s druge strane. Ovo je isto tako prvi pravni zahtjev protiv zapadne, odnosno kršÄ‡anske države - Kanada je nominalno kršÄ‡anska država - za su-učešÄ‡e u genocidu nad muslimana (Bošnjacima).

Ovim se može javno pokazati i dokazati da demokracija izvire iz korijena i da je moć u narodu, i to u širem smislu, ne samo u Kanadi. Ovim se može pokazati da postoji pravda i da je dostupna običnim ljudima. Ovo je jedinstvena prilika da se okupi, barem misaono, prognana i razbacana dijaspora i da se ujedini u jednom zajedničkom poduhvatu, istjerivanja pravde za žrtve i preživjele, obične, male ljude, a ne za državu.

Bez obzira na sadržaj tužbe smatramo da je do suda da je prihvati, da proces započne ili pak da je odbaci i da proces ne započne. To ne znači da policija u jednoj demokratskoj državi i jednom otvorenom, slobodnom i civiliziranom društvu može čovjeka, u ovom slučaju Željka Milićevića, da vodi kod psihijatra da ispituju da li je zbog podnešenog „pravnog zahtjeva“ zdrav, itd. Iz tog razloga cijeli tim Bošnjaci.Net diže glas protiv demonstracije sile od strane policije Kanade. Jasno je da je Kanada samim činom nespječavanja srpsko-crnogorske agresije na BiH i genocida nad Bošnjacima, ali i sa ovim činom prema svom graÄ‘aninu bosanskog porijekla, porušila osnovne postulate graÄ‘anske slobode i demokracije. Najzad, na pravosuÄ‘u je da prihvati ili odbaci „pravni zahtjev“ koji je podnijela organizacija na čijem je čelu Milićević, a ne da preko policijskih organa demonstrira silu.

Tim Bošnjaci.Net apelira na zvaničnike u Bosni i Hercegovini da stanu u zaštitu i svog graÄ‘anina Željka Milićevića koji više od dvadeset godina živi u Kanadi. Milićević je sa svojim radom za domovinu BiH zadužio legalne organe države da stanu u njegovu zaštitu. Istovremeno pozivamo sve bosanske patriote, patriotske organizacije i medije da na njima najprilagodljiviji način stanu u zaštitu Željku Milićeviću.

Tim Bošnjaci.Net