Vijesti
StraÅ¡no je svakodnevno susretanje sa zloÄincima koji se slobodno Å¡etaju Prijedorom
Strašno je svakodnevno susretanje sa zloÄincima koji se slobodno šetaju Prijedorom
05. 08. 1992. godine žrtve Hrastove glavice su odvedene iz prijedorskih logora Omarska i Keraterm prema Sanskom Mostu, kako bi navodno bili razmijenjeni a pošto razmjena nije uspjela, na povratku su dovedeni pred prirodnu jamu Hrastova glavica, gdje su streljani po trojica u grupi i bacani u prirodnu jamu duboku 20 metara. Strijeljanje je uspio preživjeti jedino Ibrahim Ferhatović koji je uspio doći do rodnih Hambarina gdje je ispriÄao ovu straviÄnu priÄu, ali je nažalost kasnije ubijen prilikom etniÄkog ÄišÄ‡enja prijedorske regije. Ipak, priÄa o zloÄinu na Hrastovoj glavici je preživjela i ova masovna grobnica je ekshumirana 1998. godine. Tokom ekshumacije pronaÄ‘eni su i posmrtni ostaci poznatog prijedorskog ljekara i eksperta Ujedinjenih nacija Esada Sadikovića, te dva skeleta žrtava iz Drugog svjetskog rata.
Haški tribunal je u presudi Milomiru Stakiću utvrdio da je 5. avgusta 1992.godine prijedorski policajac Radovan Vokić došao sa spiskom u logor smrti Omarska i odatle je odvedena grupa od 124 logoraša. Radilo se o logorašima koji su preživjeli strijeljanje u sobi tri logora Keraterma, te su predstavljali nezgodne svjedoke za prijedorske vlasti. U Prijedoru su tokom rata postojali logori Trnopolje, Keraterm i Omarska, kroz koje su konstantno vršena prebacivanja logoraša iz jednog u drugo mjesto. Prema evidencijama prijedorskih udruženja žrtava, kroz Omarsku je prošlo oko 6.000 ljudi. Smatra se da je oko 25.000 PrijedorÄana nesrpske nacionalnosti prošlo kroz jedan od ovih logora, meÄ‘u njima veliki broj žena i djece. 2002. godine na obilježavanju 20. - te godišnjice ovog straviÄnog zloÄina, otkriveno je spomen-obilježje Hrastova glavica. Spomen-obilježje izgraÄ‘eno je u obliku tradicionalne bosanske Äatrnje, a kroz otvor je vidljivo usko grlo prirodne jame u koju su bacana tijela žrtava. ÄŒatrnja se nalazi na postolju koje je izgraÄ‘eno u obliku stilizovane suze kao trajno podsjećanje na jedan od najstrašnijih zloÄina koji je poÄinjen na ovim prostorima.
IGK jasno poruÄuje da se nastavlja borba za istinu o zloÄinima i borba za pravdu za žrtve tih zloÄina, ne u ime osvete koja je strana bošnjaÄkom nacionalnom biću, već u ime bolje budućnosti Äovjeka i civilizacije, u ime bolje države Bosne i Hercegovine i pravednijeg bosanskohercegovaÄkog društva.
IGK poziva sve prijatelje istine i pravde bez obzira na njihovu politiÄku ili ideološku profilaciju da se udruže u zajedniÄkom naporu za izgradnju kolektivne bosanske kulture sjećanja i tako pokažu da nećemo zaboraviti agresiju i genocid na BiH, da ćemo uÄiti svoju djecu o agresiji i genocidu na BiH, da opominjemo da još postoje {ne}ljudi koji njeguju tradiciju agresije, genocida u BiH. Ako to zaboravimo ponovit će nam se zlo, a ako ne zaboravimo i nauÄimo svoju djecu ima BiH šanse u svojoj zajedniÄkoj budućnosti.
Institut za istraživanje genocida Kanada {IGK}
Vijesti: