Iako je Pretresno vijeće MeÄ‘unarodnog kriviÄnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (MKTBJ) nepravosnažno utvrdilo individualnu kriviÄnu odgovornost bivšem naÄelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije MomÄilu Perišiću (Perišić) "za pomaganje i podržavanje ubistava, nehumanih dijela, progona na politiÄkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi i napade na civile u Srebrenici i Sarajevu", te iako je ovo prva osuÄ‘ujuća presuda jednom visokom zvaniÄniku tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) za izvršavanje meÄ‘unarodnih zloÄina na teritoriji druge države, tj. Republike Bosne i Hercegovine (RBiH), što su pozitivne karakteristike ove Presude, Institut za istraživanje genocida Kanada (IRGC), imajući u vidu ostale stavove Pretresnoga Vijeća MKTBJ u ovom predmetu, drži da je navedena Presuda nepotpuna u smislu istine i pravde za žrtve agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu (RBiH) i genocida nad Bošnjacima. Presuda se dijelom protivi borcima za istinu o tim zloÄinima, kao i postizanju što potpunije pravde za žrtve tih zloÄina, s obzirom da Presudom, kroz djelovanje Perišića, indirektno nije dokazana “efektivna kontrola” Vojske Jugoslavije (VJ) nad Vojskom Republike Srpske (VRS). S ovim u vezi, smatramo da je u odnosu izmeÄ‘u VJ i VRS izrazito nepotrebna primjena testa “efektivne kontrole”, jer su skoro svi oficiri VRS, što ova Presuda utvrÄ‘uje, bili de jure pripadnici vojske druge države, tj. SRJ na teritoriji RBiH. Dakle, shodno pravilima meÄ‘unarodnoga prava kod odgovornosti država, ovdje se zapravo radilo o organu države SRJ koji je nepobitno djelovao na teritoriji druge države i uÄestvovao u Äinjenju meÄ‘unarodnih zloÄina. Ovim nastojimo naglasiti da postoje jaki dokazi koji ukazuju na snažnu vezu izmeÄ‘u politiÄkog i vojnog rukovodstva Srbije i Crne Gore sa zloÄinima agresije na RBiH i genocida nad Bošnjacima.
S druge strane, ova Presuda, što je znaÄajno, je potvrda prethodno donesenih pravosnažnih presuda MKTBJ u predmetima Tadić i ÄŒelebići, u kojima je dokazana Äinjenica postojanja meÄ‘unarodnoga oružanoga sukoba na teritoriji meÄ‘unarodno priznate RBiH. MeÄ‘utim, blago zaÄuÄ‘uje odsustvo komandne ili zapovjedne odgovornosti, kao oblika individualne kriviÄne odgovornosti, Perišića nad oficirima VRS, posebno u pogledu optuženika Ratka Mladića, imajući u vidu pozitivnu karakteristiku ove Presude, a koja se ogleda u prethodno navedenoj sudski dokazanoj Äinjenici da su skoro svi oficiri VRS de jure bili pripadnici vojske druge države, tj. SRJ. Ovo navodi na zakljuÄak da je sudsko vijeće utvrdilo da najviši zvaniÄnici VJ nisu imali nadzor nad dijelom svoje vojske kao organa SRJ, u što je vrlo teško povjerovati.
IRGC smatra blago razoÄaravajućom Äinjenicu da Perišić nije proglašen krivim za istrijebljenje Bošnjaka u Srebrenici, zbog toga što, kako se navodi u Presudi, nije mogao razumno predvidjeti da će VRS izvršiti radikalno sistematsko istrijebljenje hiljada Bošnjaka u Srebrenici, posebno stoga što je Perišić produžio sa ukazivanjem logistiÄke pomoći VRS mjesecima nakon što je saznao za izvršenje zloÄina genocida u Srebrenici. TakoÄ‘er smo razoÄarani i postupkom Tužilaštva MKTBJ, jer u Drugoj izmijenjenoj optužnici protiv Perišića nije bilo optužbe za zloÄin genocida.
OÄekivali smo da će Presuda potvrditi pravnu vezu izmeÄ‘u nepravosnažno osuÄ‘enog generala VJ Perišića i optuženika Ratka Mladića u vrijeme izvršavanja zloÄina genocida u Srebrenici jula 1995. Vjerovali smo da će Presuda utvrditi da je Perišić i de jure i de facto bio nadreÄ‘en Mladiću, te da je tako ostvarivao efektivnu kontrolu nad njim i njegovim postupcima. IRGC se stoga nada da će Apelaciono vijeće MKTBJ preinaÄiti prvostepenu Presudu Perišiću u ovome dijelu, jer je utvrÄ‘ivanje pravnoga odnosa izmeÄ‘u Perišića i Mladića, po našem mišljenju, a slijedeći pravni rezon MeÄ‘unarodnoga suda pravde u Presudi iz 2007, jedno od kljuÄnih momenata, kako bi se meÄ‘unarodni zloÄin genocida mogao pripisati državi Srbiji u novoj presudi MeÄ‘unarodnoga suda pravde po eventualnoj obnovi postupka protiv Srbije za zloÄin genocida. To znaÄi da bi pravosnažnim utvrÄ‘ivanjem efektivne kontrole Perišića nad oficirima VRS, odnosno svojim oficirima (VJ), znaÄilo i ustanovljavanje meÄ‘unarodne odgovornosti Srbije za zloÄin genocida nad Bošnjacima, odnosno za konaÄno sudsko utvrÄ‘ivanje da je u RBiH bio meÄ‘unarodni oružani sukob kao nepobitna Äinjenica.
Ovim putem takoÄ‘er naglašavamo da bi pravni tim BiH, odnosno pravni agent BiH, morao uzeti u obzir i Äinjenicu da je MKTBJ pravosnažno osudio Radislava Krstića za pomaganje i podržavanje zloÄina genocida u Srebrenici, a da je Presudom Perišiću isti Tribunal utvrdio, inter alia, da je Radislav Krstić bio Älan 30. Kadrovskog centra Generalštaba VJ, odnosno de jure pripadnik VJ. Stoga smatramo da je ovime utvrÄ‘ena pravna veza izmeÄ‘u zloÄina genocida u Srebrenici i VJ, odnosno tadašnje SRJ.
U konaÄnici, za eventualnu obnovu postupka pred MeÄ‘unarodnim sudom pravde protiv Srbije za genocid, od velike važnosti su i pravosnažne presude MKTBJ u predmetima Ratko Mladić i Radovan Karadžić, ali i potpuno skidanje tajnosti sa svih dokumenata Vrhovnog vijeća odbrane SRJ.
Emir Ramic