18. juli, 2012
Pismo gosp. Theodoru Meronu, predsjedniku MeÄ‘unarodnog tribunala za ratne zlocine za bivšu Jugoslaviju (International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia { ICTY)
28. juna/lipnja 2012., na veliko iznenaÄ‘enje javnosti, Sudsko vijeće MeÄ‘unarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, kojim je predsjedavao sudac O-Gon Kwon, oslobodilo je bivšeg predsjednika bosanskih Srba Radovana Karadžića jednog dijela optužnice koja je podignuta protiv njega za genocid u 7 (sedam) bosanskih općina tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995).
Pretresno vijeće haškog Tribunala donijelo je oslobaÄ‘ajuću presudu po taÄki 1. optužnice na temelju zahtjeva Karadžića po pravilu 98 BIS, pošto je smatralo da nema dovoljno dokaza da su srpske snage pod vodstvom Karadžića izvršile genocid u općinama Bratunac, FoÄa, KljuÄ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik, unatoÄ Äinjenici da je 16. juna/lipnja 2004. bivšem predsjedniku Jugoslavije/Srbije i Crne Gore Slobodanu Miloševiću isto Pretresno vijece haškog Tribunala na istom nivou postupka našlo dovoljno dokaza za genocid u navedenim bosanskim općinama.
Prilikom odbacivanja Miloševićevog zahtjeva po pravilu 98 BIS za oslobaÄ‘anje od optužbe, Sudsko vijeće je utvrdilo da je bilo dovoljno dokaza za to da je „ postojao udruženi zloÄinaÄki poduhvat, u kojemu su sudjelovali i Älanovi rukovodstva bosanskih Srba, s ciljem i namjerom da se uništi dio muslimanske populacije, te da su sudionici tog poduhvata zaista poÄinili genocid u BrÄkom, Prijedoru, Sanskom Mostu, Srebrenici, Bijeljini, KljuÄu i Bosanskom Novom“. Nadalje se navodi da je Slobodan Milošević bio sudionik u tom zloÄinaÄkom poduhvatu ( sudac Kwon je kao Älan tog Vijeća izuzeo svoj stav).
Smatramo Äudnim da se dokazi o genocidu u Prijedoru, Sanskom Mostu i KljuÄu, koji su bili dovoljna osnova da se nastavi suÄ‘enje Miloševićevu 2004, sada s dokazima Tužiteljstva koja se odnose na Bratunac, FoÄu, Vlasenicu i Zvornik, smatraju nedovoljnim za procesuiranje Karadžića 2012. Svjesni smo da se Karadžić poziva na pravilo 98BIS po kojem tvrdi da se ne mogu povezivati ranije sudske odluke u drugim predmetima, ali, po pitanju ovog ozbiljnog postupka, ne možemo razumjeti kako se pravne Äinjenice mogu mijenjati bez ikakvog razumnog nastojanja da se objasne ili opravdaju.
Bez transparentnosti, primjena prava ne ostaje ništa drugo osim svojevoljne demonstracije moći. Molimo Vas usrdno da preispitate da li je oÄito zanemarivanje dosljednosti pravne znanosti od strane Suda kompatibilno s poštivanjem temeljnih naÄela prava, predanosti ciljevima Konvencije o spreÄavanju i kažnjavanju zloÄina genocida, te potrebom da se održi povjerenje javnosti u tom postupku.
Kao organizacije koje su u mnogim sluÄajeva s entuzijazmom suraÄ‘ivala sa Sudom, nadajući se da će njihovom kooperacijom pravda konaÄno biti zadovoljena i odluka Suda biti neopoziva, uznemireni smo i razoÄarani jos jednom spoznajom da Sud oÄigledno ne uvažava Äinjenicu da naÄin njegovog rada i donošenja odluka Äini još neizdržljivijim i većim patnje žrtava genocida u Bosni.
NaroÄito smo svjesni Äinjenice da je javni interes potaknuo osnivanje Haškoga suda, pošto su 1992/1993. godine – oko pedeset godina poslije holokausta i donošenja Konvencije Ujedinjenih Naroda o spreÄavanju i kažnjavanju genocida - nacionalisti iz redova bosanskih Srba, pod vodstvom Ratka Mladića i Radovana Karadžića, na teritoriji Bosne i Hercegovine napali nesrpsko stanovništvo, s ciljem njegovog uništenja. Zastrašujuća kulminacija te kampanje u julu/srpnju 1995 tek je još predstojila. Sud je bio osnovan kao odgovor na percepciju da je ono što se dogodilo 1992 u mnogim općinama Bosne pod kontrolom srpskih nacionalista bio genocid, kao što je to Elie Wiesel, koji je preživio Auschwitz, jasno priznao u to vrijeme, te kao sto su to oÄigledno potvrdili i dokazi kojima je raspolagao Sud pri odbijanju zahtjeva Miloševića za oslobaÄ‘anjem ove taÄke optužbe.
Projekt stvaranja velike Srbije ukljuÄivao je intenzivne i sistematske napade na bosanske Muslimane i bosanske Hrvate u strateško lociranim podruÄjima, koji su se nalazili pod kontrolom vojnog i politiÄkog vrha bosanskih Srba. UkljuÄivao je masovne i sistematske zloÄine, koji su bili vršeni u muslimanskim i hrvatskim općinama BiH kao što su muÄenje i ubijanje civila u koncentracionim logorima, silovanje žena kao sredstvo teroriziranja i uništavanja socijalne kohezije i društvenog jezgra jednog naroda, uništavanje politiÄke, društvene i ekonomske elite nesrpskih općina – što su bili osnovni elementi genocida, s ciljem da se iskorijeni nesrpsko stanovništvo na teritoriji koji su kontrolirali Srbi.
Od trenutka kada je sluÄaj Krstić potvrdio genocid u Srebrenici u julu/srpnju 1995, haški Sud je odavao dojam da se postupno - zloÄin po zloÄin, općinu za općinom – odriÄe svog zadatka kaznenog progona zbog genocida u bosanskim općinama. Na taj naÄin malo je ponudio sto se tiÄe uvjerljivih dokaza, odajući dojam da je prvenstveno voÄ‘en nužnošÄ‡u da ubrza i završi posao Tribunala prije nego što prestane njegovo financiranje.
Predodžba da bi se žrtve mogle na neki naÄin „obeštetiti“ ili osnažiti u pogledu uticaja na pravosudne procese može se doimati utješnom fikcijom, ali
Äinjenica da je Sud korak po korak odustajao od pokušaja da ispuni svoj prvobitni cilj i opravda svoje postojanje (za spreÄavanje i kažnjavanje genocida ), iznevjerio je njihove nade i doveo do krajnjeg gubitka povjerenja.
Poštovani predsjedniÄe Meron, na komemoraciji u Srebrenici u PotoÄarima 2004. godine, izabrali ste i proÄitali rijeÄi presude u predmetu Krstić koje su opisale težinu i straviÄnu prirodu zloÄina genocida, uz neodložnu izjavu da će njegovi poÄinitelji biti sigurno dovedeni pred lice pravde.
“ZloÄin genocida zavrijeÄ‘uje posebnu osudu i sramotu“, rekli ste. „... To je zloÄin protiv cijelog ÄovjeÄanstva, njegovo zlo ne osjeća samo populacija koja je
`odreÄ‘ena` za uništenje, već cijeli ljudski rod.“ Potvrdili ste da „ se težina genocida odražava u striktno odreÄ‘enim zahtjevima koji se moraju zadovoljiti prije nego što ovakva presuda bude izreÄena,“ ali ste potvrdili - vjerujemo da se još uvijek sjećate - “... tamo gdje su ti zahtjevi zadovoljeni, uza sve to, zakon ne smije bježati od toga da se poÄinjeni zloÄin nazove pravim imenom.“
Odbijanje zahtjeva Miloševiću za oslobaÄ‘anjem od ove taÄke optužnice, koje je donijelo Sudsko vijeće, potvrdilo je i da su postojale udružene zloÄinaÄke namjere bosanskih Srba, s ciljem da se poÄini genocid u spomenutim općinama i uništi dio bosanskih Muslimana. Odluka Pretresnog vijeća u pogledu oslobaÄ‘anja Radovana Karadžića po taÄki genocida u nekim istim općinama ukazuje da haški Sud bježi od toga da se zloÄin nazove pravim imenom.
U ime žrtava i u ime pravde zahtijevamo da Sud objasni svoju nerazumljivu odluku.
Ovo pismo je takoÄ‘e poslano: generalnom sekretaru Ujedinjenih naroda, Ban Ki-moonu, gospodinu Sergeu Brammertzu, tužitelju MeÄ‘unarodnog kriviÄnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, gospoÄ‘i Louisei Arbour, bivšoj tužiteljici MeÄ‘unarodnog kriviÄnog tribunala za bivšu Jugoslaviju i gospodinu Richardu Goldstoneu, bivšem tužitelju MeÄ‘unarodnoga kriviÄnog tribunala za bivšu Jugoslaviju
Potpisnici pisma:
U ime Upravnog odbora Instituta za istraživanje genocida Kanada, , Profesor Emir Ramić, Direktor
U ime Društva za ugrožene narode – internacional, , Tilman Zülch President
U ime Međunarodnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada
Profesor Francis Anthony Boyle, Profesor MeÄ‘unarodnog prava I raniji zastupnik Bosne I Hercegovine na MeÄ‘unarodnom kriviÄnom tribunal u Hagu , Profesor David Pettigrew, Profesor Filozofije na Southern Connecticut State Universitetu, USA, Profesor Marko Attila Hoare, Kingston University, London, svijetski priznat historiÄar za pitanja Bosne I Hercegovine, Profesor Christian Schwarz-Schilling, raniji Visoki predstavnim meÄ‘unarodne zajednice u Bosni I Hercegovini
U ime Fondacije Dag Hammarskjöld Fondacije,Švedska, Henning Melber, Izvršni direktor
U ime Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Mr. Haris Alibašić, Predsjednik
U ime Organizacije Obrazovanje Gradi Bosnu i Hercegovinu, General Jovan Divjak, General Armije Republike Bosne i Hercegovine, Izvršni director organizacije Obrazovanje Gradi Bosnu i Hercegovinu
U ime Instituta za istraživanje zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Profesor Smail ÄŒekić, Direktor
U ime Instituta za istraživanje zloÄina genocida, Unoverzizeta Novi Pazar, Sandžak, Srbija, Profesor Admir Muratović, Direktor
U ime BošnjaÄke akademije nauka i umjetnosti, Profesor Ferid Muhić, Predsjednik
U ime BošnjaÄke Kulturne zajednice Preporod, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Profesor Senadin Lavić, Predsjednik
U ime Organizacije svjedoka i žrtava genocida u Bosni i Hercegovini , Murat Tahirović, Predsjednik
U ime Saveza logoraša Bosne i Hercegovine, Šaćir Srebrenica, Predsjednik
U ime AmeriÄkog savjetodavnog vijeća za Bosnu i Hercegovinu, Wašington, SAD, Mr. Ajla Delkić, Izvršni Direktor
U ime Organizacije Logoraša “Prijedor 92”, Mirsad Duratovi’, Predsjednik
U ime BošnjaÄke Kulturne zajednice Preporod za Sjevernu Ameriku, Profesor Abdullah Kapić, Predsjednik
U ime Svijetskog saveza dijaspora Bosne i Hercegovine, Zaim Pašić, Predsjednik
U ime Bosansko ameriÄkog institute za genocid i obrazovnog centra, Mr. Sanja Seferovic-Drnovšek, Direktor,
U ime VijeÄa bosasnkohercegovaÄkih organizacija Australije, Elvis Ibišević, Predsjednik
U ime Organizacije Žene žrtve rata, Bakira HaseÄić, Predsjednik
U ime Centra savremenih inicijativa Austrija, Damir SaraÄević, Predsjednik
U ime Platforme bosanskohercegovaÄkih graÄ‘ana u Holandiji, Ervin Sendijarević, Predsjednik
Pismo su takođe potpisali u ime žrtava sljedeće organizacije:
1. SrebreniÄke majke (Srebrenica)
2. Žene Srebrenice (Tuzla),
3. Forum građana Srebrenice(Srebrenica / Tuzla)
4. Srebrenica 99 (Tuzla)
5. Klub intelektualaca - Srebrenica (Srebrenica)
6. Društvo za prevenciju genocida (Srebrenica)
7. Asocijacija studenata - Srebrenica (Srebrenica),
8. Unija žena“Bosfam” (Srebrenica / Tuzla)
10. Sekcija žena pri Savezu logoraša – Kanton Sarajevo (Sarajevo)
12. Povratak iodrživi opstanak -Bijeljina
13. Mostovi–Udruženje graÄ‘ana porodica nestalih (BosanskaKrupa)
14. Udruženje zatraženje nestalih i nasilno ubijenih Bošnjaka BrÄko Distrikta (BrÄko)
15. Savez logoraša – BrÄko(BrÄko)
16. Udruženje porodica zarobljenih i nestalih osobaOpćineProzor (Prozor)
17. Udruženje zatraženje nestalih iz Hadžića (Hadžići)
18. Organizacija porodica šehida, poginulih boraca i nestalih (Kladanj)
19. Udruženje graÄ‘ana porodica poginulih pripadnika TO, civilnihžrtava rata i nestalih lica Općine KljuÄ (KljuÄ)
20. Udruženje zarobljenih i nestalih HercegovaÄko-Neretvanskog kantona (Mostar)
21. Udruženje za traženje nestalih - Mostar (Mostar)
22. Udruženje povratnika u Žepi (Žepa)
23. Organizacija porodica poginulih i nestalih osoba “Vrbanja” – Kotor Varoš/Travnik
24. Udruženje porodica zarobljenih i nestalih Općine Zvornik (Tuzla)
25. Udruženje povratnika u Kotorskom (Kotorsko - Doboj)
26. Unija Roma BiH (Sarajevo/Lukavac)
27. Udruženje Roma “Sae Roma” (Tuzla)
28. Udruženje Roma - Zenica (Zenica)
29. Udruženje Roma - Kalesija (Kalesija)
30. Udruženje “Budućnost Roma” (Sarajevo)
31. Udruženje žena Romkinja (Tuzla)
32. Savez udruženja porodica nestalih Podrinja (Tuzla)
33. Žene Podrinja (Bratunac),
34. Žene Podrinja (Vlasenica)
35. Žene Podrinja (Sarajevo)
36. Udruženje povratnika “Vrbanja” (Banja Luka)
37. Koalicija za povratak (Banja Luka)
38. Udruženje porodica nestalih “Višegrad 92” (Sarajevo)
39. Udruženje “Snaga žene” (Tuzla)
40. Vijeće kongresa bošnjaÄkih intelektualaca (Sarajevo)
41. Institut za istraživanje zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava (Sarajevo)
42. Srpsko građansko vijeće (Sarajevo)
43. Srpsko građansko vijeće (Tuzla)
44. Srpsko građansko vijeće (Zenica)
45. Srpsko građansko vijeće (Mostar)
46. Hrvatsko narodno vijeće (Sarajevo)
47. Fondacija “Pravda za BiH” (Sarajevo)
48. Obrazovanje gradi BiH (Sarajevo)
49. Demokratsko vijeće Bošnjaka (Bijeljina)
50. Udruženje graÄ‘ana “Terra” (Sarajevo)
51. Udruženje žena “Mak-Bosanka” (Sarajevo)
52. Humanitarna organizacija “Merhamet” (Sarajevo),
53. Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva (Sarajevo)
54. Savez udruženja žena BiH - FOKUS-BiH(Sarajevo)
55. Medica (Zenica / Visoko)
56. Unija “Eho” (Ljubuški)
57. “Žena BiH” (Mostar)
58. Forum mladih - Stolac (Stolac)
59. Udruženje “Povratak” – Bijeljina(Bijeljina)
60. Udruženje žena “Astra” (Bijeljina)
61. Helsinški odbora za ljudskapravaRepublikeSrpske (Bijeljina)
62. Udruženje “Budućnost žene” (Kalesija)
63. Udruženje za traženje zarobljenih I nestalih iz Hadžića (Hadžići)
64. Udruženje povratnika u Trebinje (Trebinje)
65. “Deblokada” (Sarajevo)
66. Inicijativa mladih za ljudska prava (Sarajevo)