Oslobađanje Perišića još je jedan dokaz nekompetentnosti i šlampavosti Tužiteljstva

OslobaÄ‘anje Perišića još je jedan dokaz nekompetentnosti i šlampavosti Tužiteljstva koje nije uspjelo, van razumne sumnje dokazati izravnu odgovornost komandanta Vojske Jugoslavije Perišića za genocid u Srebrenici. Haško tužiteljstvo dokazalo je da se po Srebrenici tokom srpske agresije I genocida u julu 1995. godine sa podjednakom, nesmiljenom žestinom pucalo sa dvije strane državne granice Bosne i Hercegovine. Jedne kojom je zapovijedao Ratko Mladić i druge kojom je komandovao  Momčilo Perišić.

Kineski sudija Li, koji je preglasan u Žalbenom vijeću Haškog tribunala koje je oslobodilo Perišića, navodi da su „Perišićeve radnje pravi primjer ponašanja koje se kvalifikuju kao pomaganje i podržavanja zločina“ te da je kazna koja je Perišiću prvostupanjski izrečena (27 godina zatvora) „primjerena, imajući u vidu opseg, ključni značaj i kontinuiranu prirodu pomoći koju je Perišić pružao Vojsci Republike Srpske“.

U prvom intervjuu nakon izlaska iz ševeningenskog pritvora, koji je dao Televiziji B92, general Perišić je oficirski hladno, nemilosrdno rekao da je Sarajevo u „čisto vojničkom, tehničkom pogledu“ bilo „privremeno zaposednuta teritorija“, a samim time i „legitiman vojni cilj, to jeste meta“.

Haški tribunal, formiran prije tačno 20 godina sa inicijalnim, plemenitim ciljem - zaštite žrtava i kažnjavanja zločinaca - pretvorio se u epicentar političko-birokratske diplomatsko-obavještajne trgovine. Internacionalni sud pravde za bivšu Jugoslaviju u osnutku bio eksperiment, ali se ta eksperimentalna etapa pet godina kasnije, 1998. godine kroz tzv. Rimski sporazum, transformirala u univerzalni, permanentni krivični sud za sve zločine protiv čovječnosti i genocid bilo gdje da su počinjeni. (na Rimski sporazum su pristali i lideri Bošnjaka u tadašnjoj vlasti).

Theodeor Meron, aktualni predsjednik Suda u Haagu, aktivno je kao visoko pozicionirani djelatnik američkog State Departmanta prisustvovao Rimskom sporazumu od prije petnaest godina. Meron, američki Jevrej i osobno žrtva holokausta, najodgovorniji je za pravni revizionizam, odnosno pojeftinjavanje internacionalne pravde, fundamentalnih postulata na kojima pravda počiva - Ženevske konvencije i iz nje proisteklih akata o sprječavanju genocida.

Nije ovo specifično bosanskohercegovačka trauma, ona ima globalne reperkusije: hoće li kreatori zločina biti pošteÄ‘eni od kaznene odgovornosti, a kažnjavani biti samo i isključivo operativci? Gdje internacionalno pravo, pravda, pokaže slabosti, nedosljednosti, otvara se prostor ulici, rulji, da svoje „zakone“ uspostavi i nametne. Internacionalni krivični sud u Haagu nedosljednošÄ‡u, politiziranjem, gubi vjerodostojnost i tako ohrabruje najgrublje, najflagrantnije udare na pravne temelje na kojima počiva moderni svjetski poredak.