28. 08. 2013
San Martina Luthera Kinga o pobjedi ljudskih prava i sloboda je doživio jedan od najveÄih poraza u Bosni i Hercegovini
Povodom pedest godina od jednog od najveÄih govora u povijesti
Autor: Emir Ramić
Dozvolimo slobodi da zazvoni
Vizionarsko obraćanje Martina Luthera Kinga borca za ljudska i graÄ‘anska prava i slobode, dobitnika Nobelove nagrade za mir prije pedeset godina smatra se najvećim ameriÄkim govorom dvadesetog vijeka. Govor je pomogao afirmaciji pokreta za zaštitu ljudskih i graÄ‘anskih prava i sloboda ne samo u Sjedinjenim AmeriÄkim Državama već i širom svijeta. „Marš na Vašington za poslove i slobodu“, iz 1963. godine, bio je djelo A. Filipa Randolfa, predsjednika prvog sindikata crnih radnika u Sjedinjenim AmeriÄkim Državama. Nakon što je tadašnji predsjednik Sjedinjenih AmeriÄkih Država, Džon F. Kenedi, poslao set zakona o graÄ‘anskim pravima ameriÄkom Kongresu, u junu 1963. godine, Randolf je smatrao da bi demonstracije mogle pomoći da se izgradi podrška za taj prjedlog. Kenedi, koji je graÄ‘anskim pravima posvetio vrlo malo vremena uprkos predizbornim obećanjima o okonÄanju segregacije, prvobitno se protivio maršu, plašeći se nasilja, ali se kasnije predomislio. Odziv je bio veći nego što je iko mogao oÄekivati. „Vozovi slobode“ i „autobusi slobode“, doveli su više od 250.000 ljudi u Vašington. Došli su i ameriÄki senatori i izaslanici, kao i poznate liÄnosti: Džeki Robinson, Pol Njumen, Marlon Brando, Sidni Poitie, Hari Belafonte, ÄŒarlton Heston i Bob Dilan. PjevaÄica Džozefina Bejker doletjela je direktno iz Pariza.
„I have a Dream“, „Imam san“, rekao je Martin Luther King okupljenima, „da će se jednog dana ova nacija uzdići i istinski živjeti po sopstvenom vjerovanju: "ÄŒuvamo ove istine da bi bili samosvjesni, da su svi ljudi stvoreni jednaki.“ ZakljuÄio je sa besmrtnim rijeÄima: „Kada dozvolimo slobodi da zazvoni, kada je pustimo da zvoni iz svakog sela i svakog zaseoka, iz svake države i svakog grada, bićemo u mogućnosti da ubrzamo dolazak dana kada će sva Božja djeca crni ljudi i bijeli ljudi, Jevreji i nejevreji, protestanti i katolici moći sklopiti ruke i pjevati staru crnaÄku pjesmu: "Napokon slobodan! Napokon slobodan! Hvala Bogu svemogućem, napokon smo slobodni!“
Genocid u Bosnii Hercegovini predstavlja konaÄan dokaz ljudske destrukcije
San Martina Luthera Kinga o pobjedi ljudskih prava i sloboda kojim je pozvao na okonÄanje rasizma i koji je nadahnuo generacije boraca za ljudska prava i slobode nije se ispunio. Nešto od snova je ispunjeno , ali ima još toga što se mora uraditi. Posebno u Bosni i Hercegovini. San Martina Luthera Kinga je doživio jedan od najveÄih poraza u Bosni i Hercegovini. Jer genocid u Bosnii Hercegovini predstavlja konaÄan dokaz ljudske destrukcije i definitivno sramotan poraz ljudskog, civilizacijskog, evropskog i svijetskog morala, poraz ljudskih prava i slooda, poraz Äovjeka i civilizacije, potonuće ljudskog uma.
Tendencija stalnog topljenja bošnjaÄke nacionalne mase u bosanskohercegovaÄkom entitetu koji je nastao legalizacijom najstrašnijih zloÄina protiv Äovjećnosti, zloÄina agresije i genocida, je dramatiÄna. Za samo dvadeset godina prostor na kojem je 1991. godine živjelo više od pet stotina hiljada Bošnjaka gotovo je etniÄki oÄišÄ‡en. Proces povratka na silu prognanih u manji bosanskohercegovaÄki entitet je propao. Bošnjaci nemaju nikakav politiÄki, ekonomski, kulturni, obrazovni i nauÄni uticaj u tom entitetu. Oni su sabijeni u enklave u novoj Palestini na tlu Evrope u dvadesetom stoljeÄu u eri ljudskih prava i sloboda o kojima je sanjao Martin Luther King. PolitiÄki i etniÄki egzodus jednog starog, autohtonog, evropskog naroda se mirno posmatra. Nikog nije briga za to. U više od 40 gradova u Bosni i Hercegovini Bošnjaci danas ne postoje.
Popis stanovništva i imovine u Bosni i Hercegovini 2013. godine je namjšten sa ciljem da se smanji broj Bošnjaka. Bošnjacima ponovo drugi žele da nadijevaju ime. Želi se još jednom, po ko zna koji put, pokušati dokazati da u Bosni i Hercegovini ne živi bošnjaÄki narod, nego su to Srbi ili Hrvati druge vjere. To se dešava posljednjih 100 godina. Popisom, danas politiku uništenja Bošnjaka nastavlja meÄ‘unarodna zajednica uz pomoć onih koji su pokušali Bošnjake uništiti u agresiji i genocidu, ali i uz pomoć od naroda otuÄ‘enog bošnjaÄkog politiÄkog establišmenta. Naravno, Äast izuzecima. Bošnjaci su u agresiji i genocidu platili visoku cijenu da bi bili narod u svojoj zemlji i državi. U želji da žive u miru platili su cijenu genocida. A sada se putem popisa želi postići drastiÄno smanjenje broja Bošnjaka vještaÄkom manipulacijom kao što je uraÄ‘eno ranije.
Historija bošnjaÄkog ostvarivanja sna Martina Luthera Kinga je konstantna borba za opstanak na sopstvenoj zemlji protiv agresivno-genocidnog okruženja
I pored agresija, gencida i svakojakih patnji bošnjaÄki nacionalni duh imao je željena dostignuća na putu realizacije Kingovog sna, koji se u Bosni i Hercegovini zove, živi, praktikuje kao Ideja Bosne i Bosanski duh. U potrazi za Kingovim snom umjesto razoÄarenja koja Äesto raÄ‘aju mržnju, bošnjaÄke majke u potrazi za istinom i pravdom kao najznaÄajnijim elementima Kingovog sna poruÄuju Svijetu da ono što se dogodilo njima, ne dao Bog da se ponovi nikada, nikome. Tako je prva etapa Kingovog sna realizovana kod Bošnjaka. U povijesno – intelektualnom traganju Bošnjaci su se vratili bošnjaštvu kao jedinoj bosanskohercegovaÄkoj nacionalnoj identifikaciji. Ostala je još druga etapa Kingovog sna, unutar bošnjaÄki dijalog. Danas postoje samo dvije taÄke moguÄega progresa Bošnjaka, prva, unutarbošnjaÄki dijalog, ljudski, znanstveni, za koji je svaki onaj ko se humanim bićem zove i, druga, sukob unutar bošnjaÄkog bića za što je svaki onaj u Äijem tijelu animalna narav Äući. U prvo se može uložiti pamet, mudrost, razboritost, uvažavanje drugaÄijeg i lijepu rijeÄ, a u drugo dovu: Bože! uputi ih, jer ne znaju. Željeli su, žele i želje će nas prikazati ne onakvim kakvi jesmo, već kakve su nas trebali za metu.
Kingov san u Bosni i Hercegovini znaÄi graditi pomirenje na istini o agresiji i genocidu i pravdi za žrtve tih zloÄina
Moj san je da u hiljadugodišnjoj zemlji i državi Bosni i Hercegovini jednog dana bratski žive sinovi i kÄeri Ideje Bosne i Bosanskog duha. Moj san je da Bosna i Hercegovina država koja gori od dejtonske nepravde, jednog dana postane oaza istine o agresiji i genocidu i pravde za žrtve tih zloÄina. Moj san je da bosanskohercegovaÄka djeca žive u zemlji gde će ljudi o njima suditi na osnovu njihovog karaktera i odnosu prema istini i pravdi, koje ne treba dokazivati. Imam još jedan san. On je duboko ukorjenjen u hiljadugodišnju bosanskohercegovaÄkom tradiciju. Sanjam da će Bosna i Hercegovina, jedinstvena, demokratska prospertitetna država u kojoj će pobjediti istina o agresiji i genocidu i pravda za sve žrtve tih zloÄina, u kojoj će svi ljudi koji volje Ideju Bosne i Bosanski duh, živjeti u miru, toleranciji, priznavajući, poštujući, prihvatajući drugog i drugaÄijeg, u kojoj će iz svakog njenog dijala zvoniti istina, pravda, sloboda, mir, ljudsko dostojanstvo, jednoga dana ustati, bez legalizovanih rezultata agresije i genocida, kako bi uživala u snazi svojih sinova i kÄeri, potomaka Ideje Bosne i Bosanskog duha.
Kingov san u Bosni i Hercegovini znaÄi graditi pomirenje na istini o agresiji i genocidu i pravdi za žrtve tih zloÄina. Zato ovo nije vrijeme za slavlje. Kingov san nije ostvaren. Žrtvama agresije i genocida predstoji dugi marš istine i pravde u ime pobjede Ideje Bosne i Bosanskog duha, u ime poraza animalnog animoziteta, represije i brutalnosti koji Äuće u “ljudskog umu“. Marš i Kingov govor daju žrtvama agresje i genocida u Bosni i Hercegovini nezaustavljivu moć. BosanskohercegovaÄke žrtve vode istu bitku koju je Martin Luther King vodio prije 50 godina.
Danas žrtve agresije i genocida u Bosni i Hercegovini traže put do istine i pravde. Zakon o zabrani negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja holokausta, zloÄina genocida i zloÄina protiv ÄovjeÄnosti je poÄetak toga puta. “Na kraju, mi ćemo zapamtiti ne rjeÄi naših neprijatelja, već ćutanje naših prijatelja” Martin Luter King.
Autor je direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada