Masakr na Kori?anskim stijenama je postao jedna od klju?nih ta?aka optužnica pred Me?unarodnim krivi?nim tribunalom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu. Zlo?in je bio tako precizno dokumentovan zahvaljuju?i svjedocima, preživjelima i zaplijenjenim vojnim i policijskim dokumentima da je predstavljao paradigmatski primjer planskog ubijanja civila.
Jedan od najpoznatijih slu?ajeva bio je onaj protiv Radoslava Br?anina, predsjednika tzv. Kriznog štaba Autonomne regije Krajina, koji je pred Haškim tribunalom osu?en na 30 godina zatvora. Iako nije li?no bio na Kori?anskim stijenama, njegova politi?ka odgovornost za politiku progona i etni?kog ?iš?enja uklju?ivala je i ovaj masakr.
Presude u predmetima Stojana Župljanina i Mi?e Staniši?a, visokih policijskih zvani?nika Republike Srpske, tako?er su obuhvatile Kori?anske stijene kao dokaz o sistematskoj prirodi progona. Župljanin i Staniši? osu?eni su na po 22 godine zatvora.
Najdirektniji slu?aj pred MKSJ odnosio se na Darka Mr?u, jednog od glavnih egzekutora na Kori?anskim stijenama. On je 2004. godine priznao krivicu pred Tribunalom i osu?en na 17 godina zatvora. U svom priznanju potvrdio je da je li?no u?estvovao u strijeljanju civila i da je davao naredbe drugim policajcima. Njegovo priznanje bilo je od ogromnog zna?aja za rasvjetljavanje detalja zlo?ina.
Nakon što je Tribunal u Hagu zatvorio svoja vrata, procesuiranje odgovornih za zlo?ine na Kori?anskim stijenama nastavilo se pred Sudom Bosne i Hercegovine. Tokom godina, više pripadnika Interventnog voda i policije iz Prijedora izvedeno je pred pravdu.
Damir Ivankovi?, jedan od pripadnika Interventnog voda, priznao je krivicu i osu?en je na 14 godina zatvora. Njegovo svjedo?enje bilo je klju?no za identifikaciju drugih u?esnika.
Zoran Babi?, osu?en je na 22 godine zatvora za u?eš?e u masakru. Ljubiša ?eti? i Saša Ze?evi? osu?eni su na po 23 godine zatvora. Dušan Jankovi?, tadašnji komandir Stanice javne bezbjednosti u Prijedoru, osu?en je na 27 godina zatvora jer je imao zapovjednu odgovornost. Ove presude predstavljale su jedan od rijetkih primjera u kojima je ve?i broj neposrednih izvršilaca odgovarao za ratne zlo?ine.
Posebno zna?ajno u procesima bilo je utvr?ivanje komandne odgovornosti. Iako su pucali pojedinci, odluka da se organizira masakr nije bila spontana, dolazila je iz samog vrha policijskih i vojnih struktura. Time su sudovi potvrdili da je zlo?in bio planiran i sistemski sproveden, a ne incident.
Ekshumacije na Kori?anskim stijenama po?ele su tek godinama nakon rata. Me?unarodna komisija za nestale osobe (ICMP), zajedno sa doma?im institucijama, organizovala je kompleksne operacije izvla?enja tijela iz provalija dubokih više od stotinu metara.
Na tri mikrolokacije prona?eni su posmrtni ostaci najmanje 182 žrtve. Proces je bio izuzetno složen: spasioci i istražitelji morali su se spuštati konopcima, a veliki dio ekshumacija obavljan je uz pomo? alpinisti?kih timova. Pored ljudskih ostataka, prona?ene su i gomile odje?e, li?nih predmeta, satova, prstenja – nijemi svjedoci brutalne plja?ke i ubistava.