?
July 20th Remembrance of the untried genocide in Prijedor
Today, with profound sorrow and deep respect, we remember all the innocent men, women, and children who were killed in Prijedor and the Sana Valley. We remember people who had done no harm to anyone. Their only “crime” was their name, their faith, and their identity.
It is our moral and human responsibility to remember. Not to spread hatred, but to preserve the truth. Not to seek revenge, but to uphold justice. Remembering innocent victims is not directed against any people; rather, it is a solemn reminder to all humanity that such crimes must never happen again to anyone, anywhere.
May we never forget Prijedor. May we never forget Kozarac. May we never forget the Sana Valley. May the truth endure, may justice prevail, and may the memory of the innocent remain a sacred trust for generations to come.
During the war, 3,176 civilians were killed in Prijedor. Around 2,500 victims have been found, but over 550 are still missing. For more than 30 years, people in Prijedor have tried to build a memorial for 102 murdered children. This memorial has not yet been built. The white armbands remind people of the 1992 order. This marking led to widespread arrests, killings, and rapes. From 1992 to 1995, about 50,000 people were forced out of Prijedor. Around 30,000 non-Serb men, women, and children were held in camps like Keraterm, Omarska, and Trnopolje.
It is crucial to remember these historical events. July 20 serves as a warning of the evil that happened in Prijedor and Bosnia and Herzegovina. It encourages everyone to work together to prevent the recurrence of crimes against humanity, war crimes and genocide. The undecided genocide in Prijedor is a dark mark on the conscience of the world. The message is to remember the past in order to learn from it. This teaching should not lead to hatred. Instead, it should lead to a commitment to justice, human rights and respect for everyone.
20. juli Sje?anje na nepresu?eni genocid u Prijedoru
Danas se s dubokim poštovanjem i tugom prisje?amo svih nevino ubijenih na podru?ju Prijedora i doline Sane. Sje?amo se ljudi, žena i djece koji nikome nisu u?inili nikakvo zlo. Njihov jedini “grijeh” bilo je njihovo ime, njihova vjera i njihov identitet.
Naša je moralna i ljudska obaveza da pamtimo. Ne zato da bismo širili mržnju, nego da bismo ?uvali istinu. Ne zbog osvete, nego zbog pravde. Sje?anje na nevine žrtve nije usmjereno protiv bilo kojeg naroda; ono je opomena svakom ?ovjeku da se ovakvi zlo?ini više nikada i nikome ne ponove.
Nikada ne zaboravimo Prijedor. Nikada ne zaboravimo dolinu Sane. Neka istina živi, neka pravda bude naš cilj, a sje?anje na nevine žrtve ostane trajni emanet budu?im generacijama.
Tokom rata, u Prijedoru je ubijeno 3.176 civila. Prona?eno je oko 2.500 žrtava, ali više od 550 se još uvijek vode kao nestali. Više od 30 godina, ljudi u Prijedoru pokušavaju izgraditi spomenik za 102 ubijene djece. Ovaj spomenik još uvijek nije izgra?en. Bijele trake podsje?aju ljude na naredbu iz 1992. godine. Ovo obilježavanje dovelo je do masovnih hapšenja, ubistava i silovanja. Od 1992. do 1995. godine, oko 50.000 ljudi je protjerano iz Prijedora. Oko 30.000 bošnja?kih i hrvatskih muškaraca, žena i djece držano je u logorima poput Keraterma, Omarske i Trnopolja.
Klju?no je prisjetiti se ovih historijskih doga?aja. 20. juli služi kao upozorenje na zlo koje se dogodilo u Prijedoru i Bosni i Hercegovini. Podsti?e sve da rade zajedno kako bi sprije?ili ponavljanje zlo?ina protiv ?ovje?nosti, ratnih zlo?ina i genocida. Nepresu?eni genocid u Prijedoru je tamni trag na savjesti svijeta. Poruka je da se prošlost pamti kako bi se iz nje u?ilo. Ovo u?enje ne bi smjelo voditi mržnji. Umjesto toga, treba dovesti do posve?enosti pravdi, ljudskim pravima i poštovanju za svakoga.